Srdačan pozdrav svima osim nekolicini žena koje se upravo sad, dok vi ovo čitate, na Instagramu Maje Šuput zgražaju jer “kako ju nije sram skrivat trudnički trbuščić svake nedjelje na televiziji?”

“Zašto se sramiš svojeg djeteta, kakva si ti to majka?!” 

(Zapravo, ako ćemo sasvim iskreno, “dijeteta.”)

Neke od njih su odustale od zgražanja kad im se detaljno objasnilo da žena ne skriva trbuh, nego da su emisije snimane prije nego što se nazirao, ali neke nisu čak ni tad.

Pa eto, za slučaj da vas je trebalo podsjetit zašto na šamponu mora pisat da nije za piće - zato.

Nego, imam jedno pitanje koje neće sjest svima, ali važna pitanja su često takva - kako je moguće da ljudi toliko lako vole prihvatit ideju bezgrešnog začeća i sve ostale ideje o Bogu i religijama bez da imaju opipljive dokaze, a da im je s druge strane uz sve opipljivije dokaze i dalje toliko teško vjerovat da je Korona stvarna? 

Ne pišem ovo da nekog uvrijedim, samo pokušavam ukazat na sličnosti i nelogičnosti.

“Korona je izmišljena da bi nas lakše kontrolirali i uzeli nam slobodu i novac” - sami pronađite paralelu s religijama i vodstvom istih da ja ne moram ispast bezobrazna.

Ne želim ispast bezobrazna, ne 9 dana prije Božića - ovo je vrijeme kad svi međusobno moramo širit ljubav. 

Samo bi meni nekako bilo draže da se napokon svi složimo da je najbolji način na koji ovih dana možeš širit ljubav to da usput ne širiš zarazu.

(Sad vi otpjevate: “Alice, who the fuck is Alice?”)

Ali to su već lude želje koje se nikad neće ostvarit, jel da? 

Zamislite da odjednom svi na svijetu počnu prat ruke, prestanu kašljat po drugima i da baš nitko ne misli da nečiji djed ili baka vrijedi manje od “ali ja vikendom MORAM na špicu.”

Kakav bi to čudan, zbunjujući svijet bio? 

Da se probudimo u takvom svijetu, vjerojatno bi imali osjećaj da je netko samo pustio krivu epizodu života (svaka sličnost s HRT-om je zaslužena).

Ali ako 9 dana prije Božića nije vrijeme za lude želje koje djeluju neostvarivo, onda nije nikad. 

Treba vjerovat da nas čekaju bolja vremena i da je sve moguće jer je - kao prvi dokaz prilažem činjenicu da sljedeće godine na Dori nastupa Vucina kćer koja je a) prekrasna b) izvodit će pjesmu “Noći pijane” i c) žanr je trap.

(Mama, trap ti je podžanr hip-hopa).

I vjerujem da će bit BRUTALNO. Imam osjećaj da hoće, zašto ne bi bilo? 

Od ostalih vijesti s Dore izdvajamo Tonija Cetinskog i Miu Negovetić koja će NADAM SE nastupat s lećama jer mislim da gospođe na Facebooku nemaju snage za još jedan trotjedni skandal oko dioptrije, ne u vrijeme kad će Maja Šuput taman bit pred porod.

Ali to je tek sljedeće godine, treba živjet u trenutku, a u ovom trenutku imamo još 9 dana do Božića - najčudnijeg Božića do sad, reći će mnogi i vjerojatno će bit u pravu.

Pa kad je već čudan Božić, zašto ne bi vjerovali da smijemo zaželit čudne želje? 

Lude želje koje se nikad ne bi mogle ostvarit u normalnim okolnostima… postoji li bolja godina za upravo takve želje?

(Sad vi kažete: “Ne postoji!”)

Tako je, ne postoji.

Vrijeme je da svi zajedno počnemo vibrirat na frekvenciji potencijala i ostvarivosti, vrijeme je da nemoguće postane ne, moguće!

(Ostavit ću vam IBAN da mi platite za ovu mudrost, skupljam novce da si u Ikei kupim LACK TV klupu koja možda je, a možda nije bila inspiracija za Spomenik domovini). 

Da se poslužim stvarnim citatom koji ozbiljno postoji na Pinterestu i koji je vjerojatno popularan među gospođama koje viču na Maju Šuput: “Call the Universe on your heart phone.”

Uglavnom, ovo su moje lude, neostvarive Božićne želje - pokušat ću da ih ne bude previše, da ne ispadnem pohlepna. 

Slobodno kasnije dodajte svoje jer nikad ne znate kad će vam Svemir odlučit pomoć (on your heart phone). 

Let’s go.

Da svi zauvijek zapamte da je korisno prat ruke (čak i nakon što Bill Gates napravi ctr+alt+del s Koronom).

Da “moja baka želi bit živa” svakom zvuči važnije od “moja guzica mora ić na špicu.”

Da ljudi počnu čitat i tekst u članku prije nego izvrše nuždu u komentaru, Dalibor?

 

Da se ljudi uzrujavaju oko pedofilije u Crkvi barem upola koliko se uzrujavaju oko Marija Valentića koji vježba u crkvi. 

Da slatko ne deblja. 

Da se ženu ne važe po tome je li se udala ili nije, je li rodila ili nije i je li to koliko je rodila “dovoljno.”

Da se zakonski zabrani pitanje “jel vam muž POMAŽE oko kućanskih poslova i djeteta?” - kao da se priča o susjedu kojem ne znaš ime.

Da gumice za kosu prestanu nestajat.

Da SVAKA pekara ima mini slance - trenutno ih ima tek svaka četvrta, kao da smo postali predobri za mini slance.

Da je izlaznost na izbore barem upola velika kao izlaznost na Black Friday.

Da Pošta napokon napravi reizdanje ceduljica na kojima iskreno piše “nismo vam zvonili, lakše nam je da vi dođete po paket.”

Da se “ja samo moram nešto pitat preko reda” naplaćuje 500 kuna. Samo vi pitajte, gospođo.

Da ljudi prestanu bit istinski iznenađeni kad im se ne može uručit paket bez priložene osobne iskaznice.

Da ljudi ponekad sami Guglaju stvari. I da se ovo što slijedi upisuje kao mrlja u radnu knjižicu.

Shotglass konteksta za slučaj da nekom treba - trenutno na društvenim mrežama imam Adventski kalendar u kojem će bit ukupno 100 poklona. Pedeset od tih sto su mali proizvođači i dizajneri s kojima dogovaram detalje, dakle inbox mi izgleda kao troškovnik za Bandićevu žičaru. Prva poruka (koju ne vidim) je oko 14 sati, tri sata kasnije gospođica me “ljubazno” sa sedam upitnika podsjeća da i dalje čeka odgovor koji prosječni učenik 3.C (i prosječna 80-godišnja baka) zna pronać sam u 30 sekundi. Par dana kasnije stiže zahvala, a to je ujedno i prvi put da vidim poruke. Od ludih Božićnih želja imam svijet u kojem ljudi nisu lijeni tu i tamo Guglat stvari - ili barem svijet u kojem znaju prepoznat stvari zbog kojih se isplati imat slom pi*ke, a zbog kojih ne.

Želim i da mi netko sazna jel ovo legit.

Ne jer sam lijena sama istražit kao djevojka koja ne želi sama Guglat “Matthew McConaughey book”, nego jer me strah. (Ili da samo počnem vibrirat na frekvenciji hrabrosti i javim mu se on my heart phone?)

Želim da…

…Milan Bundić nastavi tradiciju u kojoj osobno posjećuje obrtnike pogođene krizom - a i vi slobodno posjetite ove na mojim društvenim mrežama, super su. Trebamo si međusobno davat podršku u ova teška vremena kad je posla sve manje, a sifoni koštaju 44 tisuće kuna.

Da se ljudi manje bave tuđim maternicama, a više vlastitom oralnom higijenom.

Da ljudi prestanu govorit da im beba ima 98 mjeseci i “nađemo se na sjevernoj strani zgrade” jer postoji normalan način da se obje stvari kažu, prestanite maltretirat pošten narod.

Da svi koji se bore protiv znanosti i medicine uz komentar da “samo razmišljaju svojom glavom” zapišu svoja razmišljanja i pročitaju ih naglas pa shvate da zapravo razmišljaju po špranci iz tuđe glave koja uvijek završava s “pametnom dosta.”

Da gospođa Katica iz Donje Lomnice prestane mislit da ju Bill Gates želi pratit - i da se sjeti da je već dala sve svoje podatke kad je na Facebooku rješavala test “koja si vrsta čajnika?” 

Da ljudi koji ne vjeruju da je Korona opasna potpišu da će se u slučaju oboljenja prepustit u ruke “Facebook doktorima” koji nisu studirali medicinu, ali su gledali Grey’s Anatomy i “puno čitaju na forumima.” Nek im Toni i Alis skidaju temperaturu pjesmom i vibracijama. I gospođa Katica Čajnik Pametnom Dosta.

Da ljudi prestanu govorit “no međutim” i “jeste došLA?” Gdje ste ovo nabaviLA? Vi ste uraniLA? (Treba napravit istraživanje koliko ovih drugih vjeruje u čip u cjepivu).

Da ljudi tuđe plastične operacije prestanu shvaćat kao osobnu uvredu. 

Da “baca petarde i boli ga briga za pse” nosi 10 posto manju plaću.

Da ljudi koji vole reć da mali pas nije pas istu logiku primijene na svoj penis. 

Da kisele gospođe na Facebooku prestanu svake godine agresivno osuđivat ljude rečenicom “bor se kiti na Badnjak” - za razliku od seksa za koji prema pravilima treba čekat brak, bor se smije okitit kad god želiš. (Kako to mislite niste čekaLA brak?)

Da ljudi prestanu mislit da Bog živi isključivo u Crkvi i da mu stalno treba davat novac. 

Mala digresija… upravo sam saznala da se Miroslav Škoro spreman kandirat za gradonačelnika Zagreba - jel možemo skupit novce da čovjeku uzmemo neku dobru fotelju za pod bor, možda to pomogne i riješi problem?

(Oću sad dobit po prstima?)

Speaking of “po prstima”, još jedna želja… da suci koji odluče da “čovjek” koji je prebio ženu i govorio joj da je luđakinja, glupa kravetina, da će je ubit, izbost i rasparat joj grkljan ne mora u zatvor - idu u zatvor umjesto njega. Srdačan pozdrav dragom županu i ostalim natjecateljima u kategoriji “povoljnije je prebit ženu nego urinirat na javnoj površini”, vrijeme je za zadnju želju.

Želim 4112 eura.

Ne za sebe, za udrugu Domine koja je otvorila krizni centar za žene-žrtve nasilja. Otkad je Bill Gates izmislio COVID-19 da bi mogao špijunirat Katicu Čajnik iz Donje Lomnice, imali su 70 posto više poziva nego inače, a kako suci nekako i dalje ne vole nagradit nasilje zatvorom, neke žene 9 dana prije Božića nemaju drugu opciju nego da žive u hitnom, sigurnom smještaju. 

Treba im 4112 eura za pokrivanje osnova kao što su bunde, nope, kao što je noćenje s doručkom bez straha od šake u glavu. 

OVDJE vam je link s cijelom pričom, pa ako možete i želite pomoć, novac se skuplja još 15 dana. Realno, za te novce ne možeš kupit ni jedan (ne)pošteni sifon.

Netko bezobrazan bi sad napisao da smo samo za iznos Spomenika domovini mogli zbrinut svaku zlostavljanu ženu do razine da dobije smještaj, hranu i bundu, ali ja ne želim bit bezobrazna, ne 0.295694201 mjeseci prije Božića.

Pametnom dosta.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva