Imala sam 12 godina kad mi je ušao u kuću i jedva sam ga dočekala - ne Ivan iz naslova, nego internet. 

Spor i bučan - čestitke ako ste premladi da se sjećate sporog interneta i buke koju je spajanje na njega stvaralo - a usput i skup i “zločest” prema telefonu koji je za vrijeme korištenja interneta bio zauzet. Nismo ga smjeli koristit dugo - em zato što je bilo skupo, em zato što je telefonska linija trebala bit slobodna za pozive - a “lijek” protiv online statusa je bilo podizanje telefonske slušalice. Opet čestitke ako se ne sjećate što je podizanje slušalice radilo internetu, čestitke i ako ne znate za telefonsku slušalicu koja se podiže, leđa su vam sigurno bolje raspoložena od mojih. 

Spor, skup, dostupan samo povremeno i osjetljiv na jednu običnu slušalicu, a danas nam je puno bolje - i puno gore jer u svakom trenutku na dlanu imaš dostupno sve što poželiš… i sve što ne želiš, ali svejedno je tu. 

Na internetu ovih dana imamo uvid u ubojstvo i samoubojstvo u Velikoj gorici - s uključenim detaljima i raskošnim naslovima koji podsjećaju na reklame za blockbustere u kinu. 

“HOROR u Velikoj gorici” - pogledajte jeziva svjedočanstva, kažu, a iako ne kažu da usput i ispečete kokice, iz tona je lako zaključit da bi baš dobro pasale uz “spektakl.”

Imamo i uvid u ekspediciju na Mjesec uz poslužene fotografije - što je, “NARAVNO”, sigurno AI, tako na internetu kažu ljudi koji znaju da se ekspedicija nije dogodila, a neki dodaju i da je Zemlja ravna. 

“Ne vjerujemo”, kažu, često isti oni koji vjeruju da je Noa jednom davno izgradio Arku koju je ispunio cijelim životinjskim carstvom s uključenim duplićima. 

Imamo i uvid u slom dijela naroda koji vrišti zato što je Tomašević “zabranio Hod za život” - nije ga zabranio, samo im grad nije dao dozvolu za pozornicu jer je na isti dan na istom mjestu pozornica dodijeljena nekom drugom. Pozornica im je omogućena na lokaciji udaljenoj par minuta hoda, ali za to bi trebalo pročitat članak, a nitko nema vremena. Možda su i htjeli pročitat, ali još uvijek koriste dial-up internet, a netko u kućanstvu je podignuo slušalicu.

Imamo i sumrak-sagu o Thompsonu (1), Dunji Vejzović Crnković (2) i Rabu (3) - (2) je odbila titulu počasne građanke (3) jer ju je dobio i (1), a imamo i bijes internet naroda koji gospođi (2) poručuje da se odseli u Srbiju.

Svašta imamo na internetu, svašta zbog čega bi bilo lijepo da nam netko uđe u stan i iščupa router iz zida - kad slušalica više nije dostatno oružje - ali danas smo ovdje zbog Ivana. 

Tko je Ivan? Nemam pojma, znam samo da je odlučio iskoristit blagodati interneta na krivom mjestu, a mjesto je objava o kontracepciji i mitovima koji ju okružuju. Objava je informativnog karaktera, s uključenim činjenicama koje isključuju mitove i bapske priče - kaži nam, Ivane, pobratime mio. 

Ivane, uz dužno poštovanje, what the fuck are you talking about? 

Kontracepcija je, kaže Ivan, UBOJSTVO nerođene djece. 

Otputujmo nakratko u prošlost (koja je sigurno mjestimično i sadašnjost) - godina je 2019., djevojka u Zagrebu ulazi u ljekarnu i pokušava podignuti recept za kontracepcijske pilule koje joj je doktor propisao u svrhu kontrole preobilnih krvarenja. Što se nas ne tiče, barem ne u teoriji, ali praksa je bila nepraktična pa nas se moralo ticat. 

“Dođite u drugu smjenu”, instruirala ju je magistra pozivajući se na priziv savjesti. 

Sankcija za ljekarnu nije bilo jer svatko ima pravo na priziv savjesti, sankcija za djevojku je bilo jer se odlučila požalit pa su joj oni koji su tako odlučili javili da je razuzdana prljavica, a mi smo se još jednom podsjetili da to što živimo u budućnosti s brzim internetom ne znači da istovremeno ne živimo u pećini.

Zašto je prihvatljivo da nam netko u ljekarni odbije dat tablete za koje imamo recept, od doktora - čovjeka koji je s nama proveo više vremena od “dobar dan, izvolite?”

Zašto je ok da netko gura nos tamo gdje ne treba, NAKON što je ginekolog gurnuo prste tamo gdje treba?

Zato što je to, kaže Ivan s kojim se brojni slažu, ubojstvo - ne pobačaj, kontracepcija. 

Ivane dragi. 

Dragi Ivane, 

I hope this letter finds you in a well - tako je, u bunaru, jedino još tamo ima mjesta za ovakve ideje. 

Hvala vam na iskazanom interesu za tuđe jajnike, prekrasno je vidjeti da još uvijek postoje ljudi koji brinu o drugima, ali mislim da ste se nježno zabunili - što je sasvim ok, ljudski se zabuniti, pogotovo kad jajnike nemaš, a i mi koji ih imamo smo često zbunjeni. Zbunjene, jasno. 

Kontracepcija ne ubija nerođenu djecu isto onako kako ju ne ubija ni d*kanje, što je odlična vijest iz brojnih razloga s kojima ćemo se družit malo kasnije, a za početak se možemo družit s idejom da kontracepcija ne ubija djecu, nego neželjenu trudnoću, što znači da eliminira eventualnu potrebu za pobačajem.

Znamo, naravno, vi ste protiv pobačaja - to je vaše pravo koje apsolutno podržavamo, pa predlažemo da ga, ako se ukaže prilika, u potpunosti iskoristite i ne pobacite. Tvoja uvjerenja, tvoj izbor. 

Ono što ne znamo je zašto biste ikome oduzeli priliku da kontracepcijom spriječi potencijalni pobačaj - znate da će neke trudne žene sigurno odlučit da ne žele rodit jer u zakonu piše da na to imaju pravo, pa ako netko želi poduzet korake koji onemogućuju začeće, zašto im želite uskratit hod za odgovoran život? 

Kontracepcija ne ubija nerođenu djecu jednako kao što jaja iskorištena za kajganu ne ubijaju nerođenu majonezu - nekad želimo kajganu, nekad želimo majonezu, sve u svoje vrijeme, ne u tvoje vrijeme. 

Kapu koju skidate doktorima i medicinskom osoblju s prizivom savjesti vratite na glavu, prizvat ćemo još neke stvari po evanđelju koje prizivate. 

Ako je kontracepcija ubojstvo nerođene djece, onda je ubojstvo i svako uzalud prosuto sjeme, a ja ću vam u svrhu lakšeg razumijevanja poslužit nekoliko klasifikacija. 

Krenut ćemo od puberteta i polucije, odnosno neizazvanog izlijevanja sjemena - to je onda sigurno ubojstvo iz nehaja, a ubojica je svaki muškarac s funkcionalnim sjemenovodima. 

Ubojstvo je i svako ciljano pražnjenje bez planirane oplodnje, a oni koji to rade ubijaju s predumišljajem. Lažete li, gospodine Sanaderu? D*kate li, gospodine Ivane? Čestitamo, you’re a serial killer. Ili se to ne računa jer je riječ o prirodnoj potrebi muškarca, a jedina “prirodna potreba” žene je da rađa? Možda je u vašem bunaru, u našem nije. 

Ubojstvo je i kad doktor za potrebe pregleda traži uzorak sjemena - tu ste samo suučesnik, ali ako prihvatite učestvovat, svejedno ste ubojica. 

Ubojica je i svaki donor sperme - opet s predumišljajem, opet serijski, ovaj put uz financijsku naknadu. 

Vidite, gospodine Ivane, svijet je pun serijskih ubojica i nemamo dovoljno Netflixa u danu da pogledamo dokumentarac o svakom od njih.

Koje je rješenje, pobratime mio, što da radimo? 

(Niste valjda mislili da nam nije “dadnuto”). 

Blago krevetu koji Ivan zaobiđe, rekli ste vi, ja sam ostala suzdržana. 

Ako mislimo koristit seks za “bezveze” - imamo kondome? 

Tamo gdje se sjeme s predumišljajem ubija gušenjem i kasnije baca u smeće - ili nasred ceste ako ste slabo odgojena verzija čovjeka? 

Opet ste se nježno zabunili, Ivane. Ako jajnik koji ne ovulira uz pomoć medicinskih trikova pripada ubojici (femininum), kako sjeme ugušeno kondomom nije ubojstvo? 

Moj Ivane, Ivane moj. 

The math ain’t mathing - ako su kontracepcijske tablete oružje za izvršenje ubojstva, onda su oružje i kondomi, a oružje je sigurno i ruka koju koristite kad se ukaže prirodna potreba. 

Možda ste u pravu, Ivane, a ako jeste, onda sljedeći put kad se ispraznite - sami ili uz pomoć suučesnika - rukom koja je slobodna nazovite policiju i prijavite im da ste ubili dijete. Ako je seks ugovor o začeću, a namjere začeća nema, to je kršenje ugovora i ubojstvo… a možda i genocid.

Llame a la policia, asesino!

To je jedino pošteno, Ivane moj. 

Zovite policiju i javite što su vam rekli, a javite i na koliko ćete godina zatvora bit osuđeni zbog počinjenog ubojstva. Vjerojatno doživotno, muškom je tijelu prirodno da serijski ubija nerođenu djecu - nekad iz nehaja, nekad s predumišljajem, ali to su zataškana ubojstva o kojima se nikad ne priča. 

Priča se samo o ženama koje “ubijaju” nerođenu djecu kontracepcijom, onima koje misle da je seks užitak, a ne ugovor o obaveznoj oplodnji. 

Hvala vam još jednom na iskazanom interesu za tuđe jajnike, prekrasno je vidjeti da postoje ljudi koji brinu o drugima, a ako vas tuđi jajnici baš toliko jako brinu, brigu možete usmjeriti u nešto jače od tuđe kontracepcije - imate, na primjer, Udrugu JA KA koja brine o ženama oboljelima i liječenima od karcinoma jajnika, a vaš bi im interes sigurno dobro došao. 

U istom “kvartu” imate i Udrugu žena oboljelih od endometrioze - koja je, btw, manje istražena od puno strašnijeg problema muške ćelavosti, a ženama se često govori da a) vjerojatno umišljaju bol koja ju prati, b) vjerojatno samo imaju neki drugi problem, na primjer sindrom iritabilnog crijeva, c) sve same “izliječe” trudnoćom, to je sigurno jednostavnije nego da se drugi moraju bavit ženskim glupostima.  

Dobro bi došao i - ako vam interes za tuđe jajnike počinje i završava na tuđoj oplodnji - brojnim udrugama koje brinu o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Znate sigurno da postoje ta neka djeca koja su rođena, a život za koji se hoda ih nije mazio. 

Savjest koju prizivate ima važnijih poziva na koje se treba javit, a tuđa kontracepcija nije vaš poziv. 

Ili je vaš telefon, Ivane pobratime, vječno zauzet za važnije pozive dok se na internetu borite protiv kontracepcije koja nema veze ni s vama, ni s vašim sjemenom kojim ste sigurno nebrojeno puta, barem iz nehaja, počinili ubojstvo? 

Izvadite prste iz tuđih jajnika, Ivane, sigurno ih možete pametnije iskoristit. 

Nemojte samo da zalutaju tamo gdje su sigurno zalutali već tisuće puta, dogovorili smo se da je to zločin. 

Uz najljepše želje i pozdrave, 

Uknjižena vlasnica jajnika - svojih, Ivane, ne vaših.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva