“Moli se Zoran Milanović da se javi na blagajnu “normalno.” Milanović na blagajnu “normalno”, hvala.” 

Ili ste vi u klubu ljudi koji misle da je normalno da se predsjednik jedne države izražava kao da čita s grafita na autobusnom kolodvoru? 

U jednom od sljedećih istupa očekujem “što govoriš, to postojiš” i “kaj ti stara radi Zadar.”

Na stranu to koliko neke stvari koje izgovara jesu ili nisu na mjestu - ja prilikom zaokruživanja nečega što se prezentiralo kao normalno nisam birala “normalno, with a side of Tourette” i mislim da zaslužujem bolje. Pogotovo ako su stvari koje govori na mjestu, jer supstanca zbog prezentacije pada u drugi plan.

Zaslužujem(o) bolje i kad su u pitanju reakcije na grafiti-retoriku - pola ljudi je oduševljeno, druga polovica se zgraža, Milanoviću se daju razne dijagnoze, od toga da je bahat, bezobrazan, prostak, divljak… ali NITKO u zgražanju i dijagnozama ne spominje hormone, seksualni život ili kompetentnost. 

Možda tu i tamo, ali generalni konsenzus u komentarima onih koji se zgražaju je da je (samo) bahat i bezobrazan. 

“Opijen vlastitom moći” or some similar shit. 

Zamislite na sekundu da je sve ove stvari izgovorila žena. 

Ili ako baš želite kao primjer uzet izjavu Dalije Orešković o kriminalcima i prostitutkama, onda ne morate ni zamišljat. 

Bacite oko na komentare o njenoj izjavi - ignorirajte ekipu koja se slaže s njom i pogledajte samo ove koji ju kritiziraju. 

Nakon toga pogledajte što Milanovićevi kritičari kažu o njegovim riječima. 

Milanović je “bahat, prgav, bezobrazan”, ali to je manje-više to. Ono što svaki roditelj barem jednom kaže svom tinejdžeru (osim ako imate onu čudnu djecu koja su i u pubertetu dobra).

Dalija je “nestabilna, histerična, nedorasla poslu koji radi, nedoje*ana (sve je profinjenije kad makneš slovo B, Ois Ogoznica), PMS, menopauza, hormoni i ostale klasične ženske dijagnoze kad ju treba popljuvat.

Muškarcima se uvijek nekako dopusti da su “samo” bahati, prgavi i arogantni - žene koje su možda isto “samo” bahate, prgave i arogantne uvijek završe s proširenim, težim dijagnozama, tipa deficijencija penisa ili hormonalni disbalans. 

Zamislite da netko Milanoviću javno sugerira da provjeri hormonsku sliku - zvučalo bi jako neprimjereno i nepristojno. 

Zamislite da to netko sugerira ženi - i dalje bi zvučalo neprimjereno i nepristojno, ali vjerojatno bi zvučalo i kao “pa nije najgora ideja ikad.”

Normalnije nam je prihvatit da se ženu svodi na seksualni život i hormonsku sliku nego da se u istom kontekstu priča o muškarcu - iako ni jedno ni drugo zapravo nije normalno.

Nije normalno da su prve asocijacije na asertivnog muškarca “lider”, “proaktivan” i “čovjek sa stavom”, a da je asertivna žena češće arogantna, zločesta i “fali joj ku*ca” (sve je profinjenije i kad makneš slovo R, Oris Ogoznica).

Dok čekamo da ljudi koji žive za svađanje oko TLZP-a i Zadruge guglaju “asertivnost”, evo jedan fun fact - morske vidre se tijekom spavanja drže za ruku kako ne bi otplutale jedna od druge. (Što je odličan početak svađe s dečkom ili mužem koji nije dovoljno romantičan u zadnje vrijeme, you’re welcome).

Sad kad smo svi naučili nešto novo, možemo dalje.

Zamislite da je netko, koristeći se uobičajenim stereotipima s interneta, rekao da Milanoviću vjerojatno samo fali pi*ke - evo, bilo mi je neugodno čak i natipkat ovo, u trbuhu mi se stvorila neka težina jer sam znala da je pogrešno i neprimjereno. 

U ženskoj varijanti sam to natipkala bez problema - ljuti me kad čujem nešto takvo, ali već mi je nekako “normalno”, a normalno mi je jer nije neuobičajeno. 

Nije neuobičajeno čut da je neka žena živčana jer joj sigurno fali k-ca - bilo da je opravdano ili neopravdano živčana, sve se lako može svest na falusnu deficijenciju.

Nije neuobičajeno ni čut da je žena sigurno dobila posao jer je spavala s nekim; muškarci su najčešće “samo” dobro umreženi i došli su do posla preko kumstava, stranaka i plavih koverata - žene su najčešće samo jebulje. 

Nije neuobičajeno ni da se uspješnu poslovnu ženu svodi na to što je obukla i čime njeguje kosu, a uspješnog poslovnog muškarca na popis uspjeha.

Zamislite da Mate Rimac odjednom u intervjuima mora pričat o hidratantnoj kremi koju koristi, a došao je pričat o autima.

Zamislite da muškarca pitaju kako usklađuje posao i obitelj i pomaže li mu žena oko čuvanja djeteta ili kućanskih poslova. 

Ni to nije neuobičajeno - svodit muškarce na “sekundarna pomagala” koja “sudjeluju i pomažu” u vlastitom životu. Nije neuobičajeno ni da se muškarca pohvali jer “pomaže” i “ČAK mijenja pelene.” Btw, sasvim je jasno da normalni muškarci ne razmišljaju na ovaj način, ali u slučaju da razmišljaju, to nitko ne smatra groznim, jer nije neuobičajeno mislit da je to “ženski dio posla.”

Nije neuobičajeno ni da se za neudanu ženu često smatra da “roba s greškom koja nije uspjela pronać nekog”, a da se za muškarca govori da se još nije “odlučio skrasit.”

Neudana Charlize Theron je u kategoriji “tko zna zašto ju nitko neće, možda je luda i naporna” - neoženjeni Leonardo DiCaprio je legenda iz kategorije “ne možeš vezati vjetar.”

Nije neuobičajeno da se ženu ispituje kad planira iskoristit maternicu i rodit (bilo čije) dijete, čak i kad je single, a single muškarca se rijetko pita kad planira oplodit (bilo koju) ženu. 

Nije neuobičajeno reć da žena ne drži do sebe ako ima izrast, celulit i ako “si je dozvolila da se ovako udeblja”, a muškarac s trbušinom i dojkama je “pravi muškarac, vidi se da može pojest.”

Nije neuobičajeno ni da se ženske bradavice na Instagramu i dalje smatraju vulgarnom pojavom, a muške “normalnim dijelom ljudskog tijela.” 

Nije neuobičajeno da je žena s više od 50 seksualnih partnera promiskuitetna, a muškarac s više od 50 partnerica “samo muškarac” - tako je, bilo bi normalno da su oboje dro*e. (LJ). Namjerno sam stavila 50 za oboje, pa vi sami odlučite koliko je previše - nije neuobičajeno da postoji nesrazmjer u “dopuštenim brojkama.”

Nije neuobičajeno da se ženu na šanku naziva glupačom, kurvom, ili barem umišljenom ako odbije ponudu da joj netko plati piće.

Nije neuobičajeno ni da se žena mora izvlačit riječima “imam dečka”, kad bi “nisam zainteresirana” trebalo bit i više nego dovoljno.

Nije neuobičajeno da se pretučenu ženu pita što je napravila jer je sigurno barem malo kriva, barem dok se ne dokaže suprotno. 

Nije neuobičajeno ni da su žene u nekim brakovima isključivo bankomat za djecu, catering i služba za čišćenje.

Neki dan sam to vidjela u jednoj grupi na Facebooku - žena se anonimno požalila da ju je muž izvrijeđao jer mu je JEDNOM propustila napravit večeru. Usput je navela sto isprika (iako nije morala nijednu), od kojih je glavna bila “odvela sam našu bebu u šetnju.” Kad se vratila doma, dočekala ju je neuredna kuhinja puna ostataka večere koju si je muž SAM morao složit - i svađa koja je glasila otprilike “zašto te imam ako si sam moram radit večeru, mogla si prošetat to dijete ranije.” Tražila je savjet od ljudi u grupi - normalni su joj rekli da to nije prihvatljivo ponašanje, ali bila je i hrpa onih koji su ju vrijeđali jer je “loša žena i još gora domaćica.” Javio se i striček koji je u “sretnom braku” sa ženom koja zna da je njeno da kuha, posprema i služi ga, a njegovo da joj daje novac kad joj treba. “Ništa joj ne fali” - kaže. 

Nije neuobičajeno da se ženu svodi na butlera koji posprema, rađa i povremeno za nagradu dobije torbicu ili izlazak u kino.

Nije neuobičajeno reć da je netko “loša supruga” jer ne voli kuhat, peglat ili pospremat, a muškarac koji to ne voli je rijetko zbog toga “loš suprug.”

Nije neuobičajeno da se za pretilu ženu ljudi pitaju “tko će ju htjet ovakvu”, a za pretilog muškarca misli prvo bježe na stanje krvožilnog sustava - kazna za pretilu ženu je nepoželjnost, kazna za pretilog muškarca je infarkt. 

Nije neuobičajeno ni da se za ženu koja loše vozi kaže “jasno, žena za volanom”, a za muškarca koji loše vozi da vozi kao žena. Je li normalno da netalentiranost u prometu ima spol?

Nije, a ako ga već ima, onda je po statistici uzrokovanih nesreća - muški.

Ali i dalje nije neuobičajeno da se “voziš kao žena” smatra kritikom, a “voziš kao muškarac” - komplimentom.

Nije neuobičajeno ni da je ljudima lakše podnijet neumjesnu retoriku kad izlazi iz usta muškarca nego kad ju koristi žena.

Za Milanovića kažu da to ne priliči predsjedniku - da je kojim slučajem u pitanju predsjednica, vjerojatno bi samo rekli da ne priliči ŽENI.

I u tome ne bi bilo ništa neuobičajeno.

Nije neuobičajeno da muškarac mora pazit kako se izražava ako je predsjednik, a da je za ženu dovoljno da je žena.

Nije neuobičajeno, ali samo zato što nešto nije neuobičajeno, ne znači da je normalno.

Ili sam ja krivo shvatila “normalno” - možda jesam, možda je normalNO najbolje što možemo. 

Ali mislim da nije.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva