Srdačan pozdrav, dobro došli u 17. tjedan siječnja. 

Jel i vi imate osjećaj da je prvi mjesec kao veš mašina koja kaže da je gotova za 9 minuta, a zapravo će završit za sat i pol? Vjerojatno bi brže prolazio da stvarno radimo stvari koje smo obećali u novogodišnjim odlukama, ali to rade samo psihopati (uz dužno poštovanje psihopatima, naravno). 

Btw, jel i vaša veš mašina to radi? Obeća da je gotova za 9 minuta, pa je ipak gotova za 15, 20 ili sat vremena, zbog čega mislite da ste ludi - ja bi to zabranila zakonom, što je možda glupa stvar za zabranit, ali imamo dovoljno zbunjujućih stvari u životu bez kućanskih aparata koji lažu. 

Ovih dana se puno priča o novim zakonima koji dolaze, a kad se već priča, možda je vrijeme da napravimo popis stvari koje nisu ilegalne, ali trebale bi bit - mašina koja ne zna kad je gotova je samo jedna od njih. 

Megić umjesto Mekić je još jedna, “no međutim” umjesto “međutim” je još jedna, pitanje “zašto su išli posvojit dijete iz Afrike kad u Hrvatskoj ima djece bez roditelja” je još jedna. Ovo zadnje se unatrag tjedan dana stalno spominje na internetu - ne znam jesu li ljudi toliko glupi da ne znaju situaciju s posvajanjem u Hrvatskoj ili su samo zločesti, ali znam da misle da su jako pametni kad to pitaju. Zato što u Hrvatskoj imamo zakon koji kaže da roditelj može nazvat dijete jednom u tri mjeseca i dijete ostaje neposvojivo, Vlasta. To bi isto trebalo zabranit zakonom, ali danas ćemo se bavit nježnijim stvarima jer ćemo se u protivnom samo iznervirat. 

Na kraju imamo i jednu zabavnu peticiju, ali idemo redom. Izvolite popis stvari koje bi (po meni, a možda i po vama) trebalo zabranit u 2023. - slobodno nadopunite kasnije, sigurno imate par sitnica koje bi po vama trebale bit ilegalne. Ovo su moje. 

Kupanje u parfemu prije ulaska u javni prijevoz. Ne znam kako vi nanosite parfem, ali znam da neke žene misle da je Gucci Rush marinada u kojoj se trebaju namakat kao meso prije roštilja. Ako već moram dobit migrenu, želim da je zbog južine ili zbog toga što ne pijem dovoljno vode, a ne zbog Lidije koja se krstila bočicom Angela i koja će reć “ja ga uopće ne osjetim.” Osjete ga u Burkini Faso, Lidija. 

Agresivni borići u taksijima. Znam da je ovo stvar ukusa i osobnih problema, ali postoji puno ljudi kojima se povraća od mirisa vanilije i kokosa - ja nakon borića od vanilije mogu ić u dnevnu bolnicu.

Pozivanje lifta u oba smjera “pa koji prvi dođe.” What the hell is wrong with you? 

Dolazak na šalter preko reda jer gospođa ima “samo jedno pitanje.” Svi imamo samo jedno pitanje. 

Pretjerano približavanje dok s nekim pričaš - znate one ljude koji ti uđu u jednjak dok razgovaraju s tobom? To treba uvrstit u remećenje javnog reda i mira. 

Telefoniranje na speaker u kafiću i videopozivi u redu u pošti. Ovo je unatrag nekoliko godina postalo jako popularno iako to nitko od nas nije tražio. Zašto svi ostali moraju slušat Zrinku i njenu prijateljicu dok pokušavaju popit kavu ili podigut pošiljku? 

Predstavljanje kašnjenja kao simpatične i zabavne osobine. Sigurno znate barem jednu osobu koja kaže “ja ti uvijek kasnim”, ali to ne izgovara s nelagodom u glasu, nego s ponosom jer misli da je vrckava. Nisi vrckava, nesposobna si. 

A i izraz “vrckava” bi mogli zabranit, kao i izraz “samozatajna”, što se najčešće koristi za opisivanje žena nogometaša koje ne žive za davanje izjava. 

Mokre puse na obiteljskim okupljanjima. Molim vas, ne hvala. 

Korištenje horoskopskog znaka kao opravdanje za loše ponašanje. “Ja sam ti škorpija” - odlično, svejedno ne smiješ parkirat preko dva mjesta.

“Krenite na sjeverozapad” - neću i ne mogu jer nisam kompas. 

Blokiranje pokretnih stepenica. U normalnim državama se zna na kojoj strani se stoji, a koja je za prolaz - u Hrvatskoj se ljudi naljute ako ih zamoliš da se pomaknu i još te pitaju “gdje se ti žuriš.”

“Gdje se TI žuriš” isto treba zabranit, kao i “od čega si TI umorna?”

Izraz “trebala bi se više smijat” - najčešće dolazi iz usta muškarca koji te prvi put vide i ne znaju ništa o tebi, ali znaju da bi žene trebale bit kao vesele hostese. 

Cedevita koja nije cedevita, ali te u kafiću ne upozore da će ti donijet Cevitaliju. Izvolite nas upozorit. 

Pitanja “nije ti vruće u čizmama?” i “nije ti hladno s golim nogama?” To smije pitat jedino mama, ali uvijek pita i gospođa Slavica na Facebooku koja te “suptilno” želi optužit da patiš zbog mode.

“Kad će beba” i “hoćete ić na muško” isto. 

Nepodizanje stvari koje su ti pale u dućanu s odjećom jer “bude netko drugi”. Posjetite bilo koje sniženje ovih dana, žene su… neuredne. I nikom ništa. 

“Ne znam jel MOŽEŠ posudit kemijsku, ali SMIJEŠ.” Oprostite što smo vas zbunili, profesorice.

Slanje grupnih mailova bez korištenja funkcije cc/bcc. Ne moramo svi dobivat “ok” od 30 različitih Krešimira koje ne poznajemo. 

Sastanci koji su mogli bit dva maila - komu, čemu i dokle? 

“Pogodi kog sam srela danas”… “ne, pogodi”… “ne, POGODI” - ako možemo napravit zakon koji kaže da smiješ nečim pogodit osobu koja ovo radi, bilo bi super. 

Pisanje

Poruka

Riječ

Po

Riječ 

Iako

Sve 

Može

Bit

Jedna 

Rečenica.

Ovo je isto remećenje javnog reda i mira, ili barem privatnog.

Sirene u reklamama. Da imam kunu za svaki put kad sam se skoro slupala jer je netko u reklamu stavio sirenu, imala bi sigurno 7 kuna, što je 8 kuna previše (i ne znam koliko je u eurima). 

Pitanje “jel može pitanje?” nakon kojeg osoba čeka odobrenje da postavi pitanje. 

Lomljenje špageta napola ako nije za dijete. Nein.

“Meni je već dobar dan” kad nekom kažeš “dobro jutro”, ali on je budan od 6, a sad je već 9. 

“Pošiljka je danas na dostavi, isporuka između 11 i 20 sati.” I onda dođe sutra, a ti si bio doma. 

Prihvaćanje izjave “žene su loši vozači” kao normalne iako svi znamo da statistika nesreća pokazuje drugačije. 

Ženski žileti koji su skuplji od muških iako su isti, ali rozi. 

Stajanje u redu na blagajni bez dovoljne distance - red se ne pomiče brže ako ste mi ušli u tijelo.

“Meni je baka takve jednom pokrpala” kao prva reakcija na poderane traperice. 

“Jel netko umro” kao prva reakcija na osobu koja nosi crno. 

Traperice niskog struka. Ne nužno zabranit, ali barem klasificirat kao zlo. Tange također.

Badići koji se prodaju u kompletu - ne znam koliki je postotak žena koje nose istu veličinu gornjeg i donjeg dijela, ali sumnjam da je iznad 7. 

Izjava “vojska je super, tamo sam naučio radit krevet” - normalni ljudi nauče radit krevet prije nego što u školi dobiju kemiju i fiziku.

Najavljivanje “kakanja” za stolom - ako mi nisi dijete i ne trebam ti pomoć dok to radiš, ne moram znat. Nema veze što je prirodno, prirodno je i promijenit uložak pa i dalje nikog ne zanima.

“Nije te upiknuo komarac, nego komarica, ženke pikaju” - ok, Zvonimire, ok.

“Banana ti ima kalij” - ovo ne treba zabranit, samo treba pitat osobu da ti kaže koja je funkcija kalija i gledat kako se koprca. 

Pitanje “ko je ova” kad netko na internetu ne zna tko je ova. Guglaj, majstore. 

Rečenica “nisam ni mislio da se udala za pekara” kao najbolji argument da je netko sponzoruša, iako je samo dokaz da striček misli da su pekari manje vrijedni ljudi. 

Bebe s naušnicama. Ako ima pelene, zašto već izgleda kao gospođa Liljana iz referade? 

Muškarci u prisilnom shoppingu koji ne znaju gdje da stoje i usput blokiraju odjeću. Dajmo im slobodu.

Izraz “pametnom dosta” jer ga nikad ne koristi nitko pametan i nikad mu nije dosta. 

Pjevanje u Emily in Paris. Bonsoir enchantée, molim vas ne. 

Spominjanje Severininog videa svaki put kad izađe članak o Severini - prošla je 21 godina, osvježite materijal.

Savjet “zdravije ti je umjesto kave popit čaj ili vruću vodu s limunom” - možda i je zdravije za mene, ali nije za ljude koje ću ubit putem. 

Šta bi još mogli zabranit zakonom? Možda to da je maksimalni dječji doplatak u Hrvatskoj 38.90 eura? Baš bi mogli, jel da? Izvolite peticiju, OVDJE je - minuta posla, što možda zvuči puno ako ste uhljeb, ali vjerojatno niste. Lagala sam na početku da je zabavna - zapravo je tužna - ali od svih stvari koje vas živciraju s ovog popisa, ova je vjerojatno najvažnija. 

Srdačan pozdrav i ugodan ostatak siječnja - još samo 6 mjeseci i gotov je.  

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva