Ljetujem u Dalmaciji i slušam razne priče na ovu temu. Na sreću nemam osobnih iskustava jer sam odrasla kao jedinica.

Nekidan mi govori prijateljica kako se njezina baka iz područja Dalmatinske Zagore ne želi odreći dijela djedovine koja joj pripada i sad najstariji brat nju tuži jer su se svi ostali odrekli, a ona nije.

Druga prijateljica mi tužno prepričava da im je otac rekao kako će njihovu kuću naslijediti najmlađi brat pored njih još četiri sestre, a inače svi imaju već jednaki broj djece oba spola. Sve osjećaju da to nije fer i osjećaju se manje vrijedno i prisjećaju se kako im je tijekom odrastanja svima uskraćeno mnogo toga da bi se ulagalo u tu kuću. Koja sad ide samo jednom od njih – jedinom bratu. Samo zato što je muško. 2020. je. U EU smo.

Treća kaže da joj brat ima PTSP iz rata i da je uzeo pištolj prisilio ju da se odrekne svog dijela – doslovce.

Četvrta kaže da nakon majčine smrti prestaje biti u dobrim odnosima s bratom, tuže se oko nasljedstva i on uzme stoljećima staro neko suđe, da ga naravno svojoj ženi od koje se razvede – dakle nešto što je godinama bilo u obitelji više nije, jer je pripalo nekom tko nije njen član.

Itd itd.

A kad s roditeljima počnemo pričati – odgovor – zašto me želiš pokopati.

Zar je otvoren razgovor o novcu i pisanje oporuke na vrijeme da se djeca ne svađaju pokapanje ili odgovorno ponašanje.

Moja prabaka je imala 4 djece i svima je ostavila po ¼ a mojoj baki i njenoj sestri ZABRANILA da se odreknu svojih dijelova u korist braće.

Mamin ujak se doduše koliko sam čula oglušio na to, pa je prodao zajedničku kuću, (pravosuđe i urednost zemljišnih knjiga na stranu) no mama ga je stisla naknadno i dobila svoj dio novaca.

 Svega ima. Još dan danas.

Nekako se podrazumijeva da se žene odreknu nasljedstva i najbolje još i da se brinu oko roditelja koji su sve dali sinu.

Ako još nije, kad dođe situacija u kojoj netko očekuje da se odreknete svog nasljedstva u ime svog brata, pokažite INAT i DIŠPET i neka Vas isplate. Po fer i tržišnoj cijeni.

Da, znam bit će Vam neugodno zauzeti se za sebe. Nije Vam do konfikata, želite ih izbjeći. Birate bitke. Bitni su Vam ljudi i odnosi.

Oni će računati da će odustati radi mira u kući i što su vama važniji odnosi nego par kuna.

A kako njima nisu. Kako njima nije važan odnos s Vama, na stranu pravda i ono što je fer i po zakonu.

Ne zaboravite da i Vi imate djecu.

I ona nisu ništa manje vrijedna od vaših nećaka i nećakinja, zar ne?

Borite se za svoje.

Zašto? Ne zato što Vam to treba. Ne niti zato što na to imate pravo i jer Vam to pripada.
Nego samo zato da kćerima pokažete što je/nije ispravno i da su jednako vrijedne.
Jer djecu ne odgajamo riječima, nego djelima.
Jer to dugujemo ženama koje dolaze nakon nas.

U međuvremenu, bacimo se na pametno zarađivanje novaca jer kako je neki dan jedan poznanik rekao – što imaš više novaca, to ti se prag tolerancije na sranja i naporne ljude smanjuje i imaš veću slobodu izbora u svemu.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva