“NE MOŽEMO!”: Kratka disertacija o tome zašto DANAS ignoriram orbitrek
Hrvatska traži zvijezdu.
Supertalent.
Večera za 5.
Ljubav je na selu.
Dora.
Turbo limač show.
Izbor za predsjednika kućnog savjeta.
Izbor za krsnu kumu godine.
Izbor za najljepšu mačku Bjelovara.
Izbor za najsočniji hamburger Istre i Kvarnera.
Izbor za najžutiji kišobran među zelenim kišobranima.
Izbor za prvu pratilju.
Izbor za najnepošteniji parking na svijetu.
Izbor za najveći kontinuitet u segmentu “ne možemo.”
Ništa, samo nabrajam opcije izbora na koje se ljudi mogu prijavit sad kad su ovi važniji gotovi.
Srdačan pozdrav i sretan svježi zrak svima kod kojih se zrak napokon osvježio.
Znam, ne morate mi javljat - svjesna sam da je vrlo lako moguće da ću se ubrzo razočarat, ali za sad još malo želim uživat u ideji da će sve napokon bit drugačije.
Kao kad kupiš orbitrek i kažeš si da ćeš ga vozit svaki dan iako svi oko tebe govore da naravno da nećeš: “Vidjet ćeš, postat će vješalica za jakne, svaki orbitrek završi tako.”
“E pa MOJ neće, nema šanse, obećajem da ću biti bolja i drugačija od drugih.” - tako sam govorila u svojoj predizbornoj kampanji za opravdanje kupovine.
Kupila sam ga u 12. mjesecu upravo s tim obećanjem - pola sata svaki dan, a ako ne svaki, onda barem triput tjedno.
Nikakav problem.
Naravno da mogu.
Naravno da hoću.
Ljudi koji ne koriste orbitrek koji imaju doma su lijeni.
Ali ja sam drugačija.
Ja sam BOLJA.
Sve je stvar karaktera.
Pola sata dnevno je mizeran ulog za ogroman benefit.
Tržište dolazi od riječi trg.
Ovo zadnje nisam ja, to je Miroslav Almost.
Točno 6 mjeseci kasnije, s velikim ponosom vam javljam da sam ga koristila točno PET puta.
Pet.
Five, kako kažu u Kanadi.
Tri plus tri, kako kažu… a znate tko.
Šest mjeseci, pet puta - iako, da budem fer, imam još cijeli lipanj da ispravim stvari i popnem se na šest puta u šest mjeseci.
Ali već znam da neću, nema šanse.
Neću, jer na svijetu postoje dvije vrste ljudi - Damir Filipović i Davor Filipović.
Oprostite, imam napadaj jako loših upadica o izborima i ne mogu si pomoć.
Na svijetu postoje dvije vrste ljudi - oni koji mogu vozit orbitrek koji imaju u stanu i oni koji ne mogu.
I oni koji ga nemaju, hvala Vlasta, znam.
Ali oni koji ga imaju se dijele na dvije grupe - na one koji govore “zašto ne sad?” i one koji uvijek imaju razlog zašto “ne sad.”
“Sad il’ nikada!” - ovo opet nisam ja nego señor Almost. Btw, anagram od ovog je “all kinda sad”, što vam se možda čini kao beskorisna informacija, ali nije. Beskorisna informacija je da je anagram od ovog i “da, sila na kadi.” I “as Dikan dila.”
Ja sam, kad je u pitanju orbitrek, team NIKADA, zauvijek.
“Bok Andrea, jel ovo tekst o orbitreku u kojem se svako malo pojave nepozvani komentari o politici?”
Ne mora bit ako ne želite, možemo reć da je disertacija o neoptimalnom alociranju sirovine energije u sektoru eliptičnog trenažera. (S nepozvanim komentarima o politici).
Kad je tjedan već obojen riječju “skoro”, ne vidim bolje vrijeme za predstavljanje svojeg malog seminarskog rada o tome zašto uvijek samo SKORO koristim orbitrek - s potencijalnim ciljem da samoj sebi objasnim razloge neuspjeha.
Jer, iako se ovih dana čak i neuspjeh pokušava interpretirati kao kolosalni uspjeh, pet puta u šest mjeseci je točno to - neuspjeh.
Let’s go - krenimo od prosinca i prvog dana kad ga nisam koristila.
Naravno, ne moram ni napominjat, moja sućut ako se u nečemu od ovoga prepoznate.
Dobro, ovo sam ga malo testno vozila
Deset minuta, u šlapama, da osjetim kakav je, pa ću sutra krenut za ozbiljno. Sve je uvijek bolje sutradan - osim možda dan nakon što si izgubio izbore.
Neću krenut dok ne proučim upute
Prevelika je to investicija da ju odmah prvi dan potrgam.
Bitno da je on STIGAO
To je bio ključni korak, odluka da ga stvarno želim i njegovo pojavljivanje. Sad si smijem uzet vremena da krenem KAKO TREBA, a ne bilo kako.
A ne mogu prije nego što mu dam ime
Mora se nekako zvat. Ljudi na internetu najčešće predlažu Orbidrek. Neću to, želim da je nešto što izaziva strah i poštovanje, tipa Putin ili “profesorica iz fizike.”
Nisam baš na 100% danas
Na 99% sam, ne želim krenut kad sam na 99%, onda ću mislit da orbitrek ne valja, a zapravo ne valjam JA. To si mogu dopustit kasnije, kad mi uđe u naviku, ali za prvi put moram bit na 100%.
Neću sad, čista mi je kosa
Glupo je malo. Možda i neobzirno prema kosi.
Ajde pola sata ću, moram
Uf, preagresivno sam krenula, neću sad nastavit da mi se ne bi vrtilo u glavi. Deset minuta je isto sasvim ok.
Nemam gdje odložit vodu
Na lošem je mjestu, trebalo bi neku policu zabušit u zid pored, da imam malo odlagalište za vodu. Idem vidjet kakve Ikea stvari ima.
Vruće mi je
I zagušljivo. Sljedeći put trebam otvorit prozor u sobi pola sata ranije, da zrak bude dobar. Nije pametno vježbat u zagušljivom prostoru, od toga boli glava.
Ne, sad je već 22h
Nema smisla sad, neću moć zaspat kasnije. Sutra ujutro ću.
Ne, sad je već 11h
Više nije jutro, jutro je 6, 7 ili 8, tad treniraju uspješni ljudi u serijama - 11 je prekasno, radije ću sutra, ranije.
Neću sad pred mengu
Za deset dana će, taman ću stvorit naviku i onda ću imat pauzu, to nema smisla.
Ne moram danas, trčala sam na tramvaj
Dvadeset metara, ali dvadeset metara ispunjenih strahom hoću li uletjet prije nego što se zatvore vrata. To je kao tjedan dana orbitreka.
Neću sad, gladna sam
Nije pametno, možda sam i slabašna. Treba se čuvat.
Neću sad, sita sam
Ne valja u more odmah nakon jela, a bome ne valja ni na orbitrek.
Oprala sam posteljinu
A tako se lijepo suši na njemu. Samo ovaj put ću to napravit, ne želim postat “oni ljudi” kojima je orbitrek najskuplja vješalica u stanu.
Neću danas, jučer sam
Ne želim mu davat lažne nade da je ovo ozbiljnije nego što je.
Moram si prvo složit playlistu
Kvalitetna playlista je pola treninga, a kvalitetna playlista se slaže 4-6 radnih tjedana.
Osjećam koljeno
U području koljena. Nije pametno vozit sad, koljeno je jedno. I još ovo drugo, ali samo ta dva. Tjedan dana mirovanja.
Srijeda je
Nakaradno je išta započinjat srijedom, molim vas. Šta mislite, na koje dane su najveći gubitnici izbora objavili kandidature? Tako je, nemam pojma, ali svakako neću počinjat s orbitrekom u srijedu jer djeluje neprirodno.
Nekako mi to nije to
Predostupan je. Kao da mi ga je ipak lakše vozit u teretani, a glupo mi je sad ić u teretanu kad ga imam doma. A doma mi ga je glupo vozit kad mi nije jednako dobro kao u teretani. Možda da cijelu sobu pretvorim u kućnu teretanu? Ne, to je preskupo, jeftinije je samo sjest na kauč i pravit se da ne postoji.
Devet od deset doktora…
Kaže da je dobro vozit orbitrek 3 puta tjedno. Što znači da a) 1 od 10 doktora to nije rekao i treba saznat zašto b) vozit orbitrek 3 puta tjedno ujedno znači NE vozit orbitrek 4 puta tjedno jer tjedan ima 7 dana, a danas je jedan od tih 4 dana kad ne moram i c) ne da mi se.
Hvala što ste pročitali moju disertaciju o neoptimalnom alociranju sirovine energije u sektoru eliptičnog trenažera koju možda hoću, a možda neću pokušat prijavit kao doktorat u Osijeku.
I molim vas da mi pomognete odabrat adekvatno ime - trenutno se lomim između Škorbitrek i Orbitrek Filipović, što naravno nije istina, ali je jako loša fora za kraj.
Srdačan pozdrav i “all kinda sad.”