Sutra je veljača. Mjesec karnevala, ali i ljubavi. Jedini „ženski“ mjesec za kojeg upravo svi govore da je prevrtljiv poput žene. Ovo ne bih komentirala jer smatram da je prevrtljivost stvar karaktera, a ne spola. No, ono što je zanimljivo je upravo poveznica karnevala i ljubavi.

Na karnevalu nosimo maske kako bismo sakrili svoje pravo lice i tako se zabavili.

U ljubavi nosimo maske kako bismo sakrili svoje pravo lice i tako se zaštitili.

Od povređivanja i odbacivanja. Od boli. Nesvjesni kako upravo s maskama nanosimo onu najveću bol, i to samima sebi.

Bilo kako bilo, s obzirom da će teško biti karnevala ove godine, pisati ću o ljubavi.

Ne o zaljubljenosti za koju već i ptice na grani znaju da je to čista stvar hormona. Koji te lansiraju u nebesa toliko visoko, da od puste siline na trenutke zaboravljaš disati, a potom te bace natrag na dno, dok od udarca ne prokrvariš. Pun gorčine, bijesa i tuge. Jer si nakon početnog OČARANJA neminovno doživio (RAZ)OČARANJE. Za što je krivo ništa drugo nego tvoje očekivanje. I one toliko često spomenute ružičaste naočale zbog kojih je uzrečica "ljubav je slijepa" danas opće prihvaćena. Ali podjednako i netočna.

Zato jer je zaljubljenost slijepa. Prava ljubav to nije.

Ljubav se teško može opisati riječima. Zato ću je pokušati opisati djelima. I to svim onim potezima i radnjama, iza kojih ti ne ostaje zbunjenost, nesigurnost ili upitnik iznad glave: "Voli li me?" Jer to jednostavno znaš. A znaš jer ti um, duša i tijelo to sinkronizirano potvrđuju.

Nedavno sam negdje vidjela fotografiju sa razgovorom između dječaka i djevojčice. Ona ga upita:

- Voliš me?

- Da.

- Za stvarno?

- Za stvarno. Onako kako to odrasli ne rade.

Iskreno, otvoreno, toplo, premda dječje. Bez fige u džepu. Bez kalkuliranja, zbrajanja  i oduzimanja. Bez opreza i straha da ćeš možda biti nevoljen. I tako, po to zna koji put, povrijeđen.

Mi odrasli tu Ljubav zaseremo. Očekivanjem, propitivanjem, racionaliziranjem, ispitivanjem. Analizom i paralizom. A ona je tako jednostavna. I možeš je pronaći samo ako je potražiš među djelima.

Stoga, kako iščitati Ljubav među djelima? Gdje li se to ona sakrila? Zašto je toliko sramežljiva?

Ajmo je pronaći, za ruku uhvatiti i cijelom svijetu pokazati.

L J U B A V   J E :

Kada ti da zadnji zalogaj pašte iz svog tanjura, iako je i dalje gladan.

Kada se nervozno odmjeravaš u ogledalo u novom badiću, i mrmljaš si u bradu kako moraš smršavjeti, a on se prodere iz dnevnog boravka "Ti si za mene savršena takva kakva jesi!"

Kada već peti put ovaj tjedan ustaje na plač vašeg djeteta, iako je bio red na tebe.

Kada se već satima igra s djecom, iako mu se oči sklapaju, samo kako bi ti mogla završiti prezentaciju novog projekta.

Kada s tobom ide kupiti nove štikle, iako najviše od svega mrzi shopping centre.

Kada odbije otići na utakmicu sa frendovima, jer si upravo saznala da prezentacija nije prošla.

Kada se cijeli dan pravi da ti je zaboravio rođendan, a onda ti priredi najluđe iznenađenje ikad.

Kada na poslu dobije povišicu pa prvo tebe nazove.

Kada na poslu dobije otkaz pa prvo tebe nazove.

Kada na poslu ti dobiješ povišicu, i ti njega nazoveš, a on kaže "Bravo, mala, zaslužila si, ponosan sam na tebe."

Kada na poslu dobiješ otkaz, i ti njega nazoveš, a on kaže "Debili, ne znaju koga su izgubili… ne zamaraj se, naći ćeš nešto bolje, vjerujem u tebe".

Kada uplakana ležiš na trosjedu, jer si upravo saznala da imaš cistu na jajniku, a on te primi na svoju prsa, pomazi po glavi i šapne "Sve će biti dobro, tu sam za tebe."

Kada imaš temperaturu, a on ti skuha juhu. Iako ne zna kuhati. I mjeri temperaturu svakih pola sata. I gnjavi da te mora otuširati hladnom vodom jer ga je tako učila njegova baba.

Kada hrče kao paradni konj, ali se pobrine da svaki put zaspeš prije njega.

Kada se pobrine da svaki put doživiš orgazam.

Kada te nakon seksa čvrsto zagrli.

Kada te drži za ruku dok šećete po gradu.

Kada mu kažeš da mu ne možeš roditi djecu, a on se ne skupi i ode. Već te primi za ruku, pogleda i kaže: "Nema veze, usvojit ćemo… meni je samo bitno da smo zajedno".

Kada ide svaku nedjelju kod tvoje majke na ručak, iako ga žena uporno davi.

Kada grakne na svoju majku, tvoju svekrvu, jer te žena vrijeđa i pije ti krv na slamku.

Kada kaže oprosti i tu grešku više nikada ne ponovi.

Ljubav je kada si i TI spremna ZA NJEGA učiniti sve ovo. Zbog čega slobodno zaključujem kako je prava Ljubav zapravo -Nesebičnost. Davanje. Poštivanje. Suosjećanje. Povjerenje. Razumijevanje. Podrška. Prihvaćanje. Sve ono lijepo, toplo i dobro. Stoga, kako dobro može boljeti? Ne može. I neka ti ne lažu. Jer ljubav ne boli. Boli osoba koja te ne može voljeti.

Izgleda da sam ipak na kraju uspjela uhvatiti  Ljubav i riječima. Riječima koje su podržane gore navedenim djelima. Živim primjerima. Životnim iskustvima. Jer svi dobro znamo da su riječi bez djela nedovoljne. Plitke i površne. Nesposobne da same sebe održe.

Stoga, ne govori mi "Volim te". Pokaži mi. I nikako drugačije.

A ti, dobivaš li Ljubav od svog partnera?

Da? Ne puštaj ga nikada.

Ne? Upitaj samu sebe zašto na to pristaješ, jer sigurno pravu Ljubav zaslužuješ.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva