Možeš srediti doktora? Imaš koga u banci? Znaš nekog u katastru?

Pixsell/Sandra Šimunović Frizura: Evelin Benković, Studio 'Evelin'; Makeup: Sanja Agić
Vidi originalni članak

Stigao mi je neki dan mail od nepoznate žene. Nepismen, opširan, srdačan i pisan velikim fontom. 

Draga Jelena, napisala je, ne znam vas, ali preko jedne prijateljice znam za vas i ona mi je kazala neka se slobodno obratim. 

Nije rekla koje prijateljice, ali je napisala da je prijateljica iz Siska, pa usput pozdrav moslavačkoj županiji i onome tko me tamo pozna. Kaže žena dalje u mailu da čita i moje kolumne, a mail adresu je našla na internetu. Piše mi s namjerom da ako mogu, pomognem jednoj osobi.

Ima susjeda, živi blizu nje, trideset i nešto godina, oženjen, dvoje djece, zakleti antivakser. Nije se cijepio ni on ni njegovi. Na ljeto je obolio od korone i završio na hitnom prijemu. Teško je disao, hroptao, kašljao, temperatura, groznica, bol u prsima. Uskoro je pao u komu. Oživljavali su ga nekoliko puta, cijeli tim liječnika. Ležao je mjesecima u županijskoj bolnici. Doktori su radili sve što su mogli. Operirali, intubirali, budili, uspavljivali. Spašavali su ga svaka tri dana, a nekad i svaka tri sata. Nekim čudom je preživio. Pustili su ga doma, ali se ubrzo vratio u bolnicu. Stanje se pogoršalo, stradali su i neki drugi organi. Uslijedila je opet operacija, pa još jedna. Osušio se u licu, tijelu i duhu. Ne sliči više na sebe. 

U međuvremenu se cijela obitelj cijepila. 

U međuvremenu se i on od zakletog protivnika Pfizera okrenuo u čovjeka koji ozbiljno žali što je bio glup kad su drugi uzimali prve doze. Zove se K. i navodno je jako dobar čovjek. 

Sad je loše i psihički i fizički, ali je živ. Trebao bi ići na daljnje pretrage i još jednu operaciju, ali više nije hitan slučaj pa su ga naručili za nekoliko mjeseci na prvi pregled. A na operaciju, tek kad dođe na red. Možda opet postane hitni slučaj.

U potpisu maila stajalo je 'Poštovana Jelena, možete li dragom K. ikako pomoći?'

Unaprijed hvala,

M.

Pročitala sam mail nekoliko puta. U prilogu je žena poslala i njegove nalaze traljavo slikane na  plastičnom stolnjaku. U jednom kadru su i kolači na tanjuru.  

Nemam pojma ni tko je K. ni tko je M. Ne znam ni što je žena točno očekivala da ću napraviti niti tko je zagonetna prijateljica koja me tobože preporučila. Pitanje je li žena ovo poslala samo meni ili još nekome pa će kod nekoga već upaliti. Znam samo da nisam mogla ignorirati mail, a prije nego vam otkrijem što sam napravila, provjerila sam na svoj način je li taj čovjek stvaran i je li priča točna.

Ispalo je da K. postoji, a iz nalaza koji sam dobila u mailu saznala sam i u koju ga je ustanovu poslala na pregled njegova seoska liječnica kojoj prema mjestu prebivališta pripada. 

No, prije nego na ovaj tekst netko ostavi žučan komentar u inboxu, pitat ću vas koliko ste se puta u životu našli u situaciji da svog prijatelja, roditelja ili šefa pitate može li vam pomoći doći do ljudi koji vam trebaju – doktora, bankovnog službenika, tajnice u katastru ili gospodina u manduri na tehničkom pregledu.

Ako budete iskreni, nećete znati broj jer je takvih pitanja bilo previše. 

Ako vam je pak neugodno priznati, onda ćete sramežljivo kazati dobro, možda koji put jesam, ali nije to bilo za mene, nego za druge. 

I OK, vjerujem vam.

Ako imate samo dobre namjere i želite samo nekome pomoći, onda je sigurno lakše tražiti uslugu za druge prije nego za sebe i onda ste zaista crveni u licu od nelagode kad vas netko pita jeste li ikad pokušali organizirati da stvari budu brže gotove, da oduzmu manje živaca i energije, da pri tom ne bankrotirate i osjedite dok se čeka građevinska i potvrda o skrbništvu, a sve s ciljem da pomognete sebi bližnjem.  

Biti će naravno uvijek i licemjera koji će s gnušanjem odbiti uopće ideju da bi oni urgirali u bilo čemu, jer naravno oni nikako nisu ti koji traže uslugu ni od koga i ni za koga i ne pada im na pamet moliti školskog kolegu da se za njihovog oca zauzme u gruntovnici i riješi mu problem. Licemjer će takav postupak objasniti da on radije sjedi doma i čeka petu po redu ovrhu nekretnine koja je u arhivi još uvijek upisana na prabaku Jelu što je umrla prije Univerzijade. Za hrvatsku gruntovnicu je ona i dalje živa i itekako joj šalju opomene.  

Licemjeri će na kraju imati i najviše pravo, jer se neće otkrivati, neće biti iskreni, ali barem im nitko neće moći ni zamjeriti, prozvati ili optužiti ih da su sudjelovali u nečem nelegalnom. 

Jer traženje usluge u našem društvu znači samo jedno - nužno davanje mita, potkupljivanje, zakonski neregularno, kažnjivo, kriminalno djelo s ciljem priskrbljivanja isključivo vlastite koristi. Nešto čega se moramo sramiti i što nikako ne smijemo na glas izgovoriti, jer tko vjeruje da danas još postoje altruisti.

U državi u kojoj živimo, sve je podmuklo i koruptivno, sve je krivično djelo i pljačka jer kao koprive niču svaki dan optuženici za kaznena djela, sve odreda mudrijaši kojima je cilj jedino financijska korist i osobni interes.

Nepovjerenje u sustav i malverzacije koje nisu nikada suđene, štoviše još i gore, kaznena djela koja su neobjašnjivo nesuđena, a akteri oslobođeni ili tek kažnjeni s kakvom đačkom kaznom da u obližnjem domu umirovljenika guljenjem krumpira odsluže dug društvu kojeg su svojedobno zakinuli za milijune ili milijarde, doveli su to isto društvo do stanja u kojem ne smijete kazati da ste negdje nekoga možda nazvali i zamolili da dođe ranije na posao i primi nekog nesretnika kojem treba pregled.

Ne smijete javno kazati da ste zamolili poznatog ili nepoznatog liječnika da taj dan preskoči pauzu za ručak i pojede tunu iz konzerve ispred pacijenta kojem pregled možda znači život, a njemu samo mir za obrok kojeg je itekako zaslužio, da možda to jutro preskoči s kolegom ortopedom kavu o novim zgodama u ravnateljskim odajama, da ugura tog čovjeka iz moslavačke županije k sebi u ordinaciju nakon radnog vremena, a da pri tom ne zakida ostale pacijente, a sve iz obične potrebe da samo pomognete čovjeku koji se pošteno napatio i koji na pregled što mu možda život znači neće čekati mjesecima.  

Čovjek će doktoru kasnije odnijeti vreću krumprira i sušeni but da se zahvali što je za njega odvojio svoje vrijeme i spasio mu život.

Zahvalit će se bocom rakije i netko ovome u gruntovnici jer je došao u ured za vikend, detaljnije prekopao knjige i napokon babu Jelu i službeno proglasio mrtvom, a bombonijera s ušećerenim višnjama osvanut će i na stolu gospođe u šarenoj bluzi na kreditnom odjelu jer je pronašla legalan način da nekoj siroti ostane više novca na zaštićenom računu. 

Vi ćete kao posrednik imati na licu osmijeh i onu ljudsku zadovoljštinu da ste samo napravili dobro djelo, no problem je što to nećete smjeti kazati na glas jer hrvatsko zakonodavstvo najlakše takve optuži za kriminal.  

Što sam ja napravila s mailom zagonetne gospođe M. ostavit ću na volju da pogodite. 

Oni koji me poznaju, neće se razočarati.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Posjeti Miss7.24sata.hr