Kako je ono išla pjesma? 

“Jer ja sam lud kad sam ljut totalno sam lud.” 

Tako je išla.

Ne budite odmah zločesti, samo sam se usputno sjetila dragog hita iz prošlosti, ništa drugo, sigurno ništa povezano s trenutnom dramom oko održavanja i neodržavanja koncerata. 

Ali ako već postoji potreba, možemo poželjet svako dobro Jakovu Jozinoviću koji od pjesme ne radi politiku, a od ludosti voli samo kad je tu i kad je pomalo. 

Luuuda. 

Od ostalih ludosti smo ovih dana imali i Dan žena koji nije ludost, ali ludost je možda da su dan prije uz one koji kleče po trgovima klečale i žene - IZVAN ograde koja ih dijeli od muškaraca, zbog čega su se neki uzrujali, a ja ne vidim zašto bi se itko uzrujavao. 

Kad se već kleči za čednost u odijevanju i ponašanju žena, normalno je da žene koje sudjeluju znaju gdje im je mjesto, a mjesto im sigurno nije na poziciji na kojoj su muškarci. Netko bi možda pitao te što kleče zašto je ženama zabranjen ulaz u ograđeni molitveni prostor ako neka žena ima potrebu molit za iste vrijednosti, ali to je već prekomplicirana matematika za koju većina nas vjerojatno nema kapacitet. 

Mi smo za jednostavnije stvari, a danas se možemo družit uz jednu kratku, jednostavnu priču koja objedinjuje Dan žena, tradicionalne vrijednosti i naravno - ludost.

Moj brat ima troje djece, a isto troje ima i moja šogorica. 

“Vi ste stara trudnica”, tako su joj rekli u bolnici jer je, zbog toga što je rodila nakon 35. godine, bila u kategoriji gerijatrijske trudnoće. Što je glup i nepravedan izraz - ili je uobičajeno da se i budućim očevima iznad 35 govori da su stari oploditelji iz kluba gerijatrije? 

Javite ako ste to ikad čuli, ja nisam. 

Moja šogorica je stara trudnica, odnosno više nije, ali je bila.

Moj brat je divan otac i muž. 

Mijenja pelene, igra se s djecom, hrani ih i uspavljuje, a kad nije na poslu, pere veš, kuha, čisti i posprema. Kakav divan otac, kakav divan muž. Je, oboje.

Doduše, netko ograđen ogradom bi možda predložio da je papak koji se nije znao pozicionirat kao glava obitelji, ali obećala sam da ću bit kratka, pa nemamo vremena za izlet u suteren mozga. 

Moj brat je divan otac i muž, to je dovoljno za danas. 

Moja šogorica nije divna majka ni divna supruga.

Mijenja pelene, igra se s djecom, hrani ih i uspavljuje, a kad nije na poslu, pere veš, kuha, čisti i posprema. Divna majka, divna supruga?

Nije, samo je majka i supruga, ne radi ništa posebno ni vrijedno divljenja.

Pelene mijenjaju na isti način, kuhaju u istoj kuhinji, za veš koriste istu mašinu, uz jednu značajnu razliku - kad sve to radi moj brat, publika mu dodjeljuje status heroja koji spašava svijet, a moja šogorica “samo radi svoj posao.”

Kad kažem publika, mislim na ljude koji postavljaju pitanja tipa “jel ti muž pomaže po kući?” i “tko ti čuva djecu dok si na kavi s prijateljicama?”

Moj brat je divan otac, djecu često vodi u park. 

Kakav DIVAN otac, stoput sam čula da ga ljudi hvale, s djecom je u parku. 

Moja šogorica je u parku s tom istom djecom samo još jedna, sasvim obična majka, pohvalio ju nije nitko.

Kad je moj brat na kavi s prijateljima, nitko ga ne pita tko mu čuva djecu - podrazumijeva se da je odgovor mama, a podrazumijeva se i da ih mama ne “čuva”, nego samo s njima postoji u prostoru. 

Moju šogoricu to pitaju stalno, a kad kaže da su djeca doma, s tatom, on je opet jednostavno toliko DIVAN jer “čuva” male ljude koje je napravio. DIVAN otac, DIVAN muž. 

Divan je i kad ide u dućan u kojem divno kupuje kruh, mlijeko i slatkiše, divan je kad vozi klince na trening, divan je kad po njih dolazi u vrtić - DIVAN, kako je divan, a divan je jer toliko “pomaže” ženi. 

Pomaže s pelenama, pomaže sa čuvanjem, pomaže s kućanskim poslovima i uz sve to ima vremena bit divan u parku - bravo za njega, toliko je lijepo imat muža koji pomaže. 

Moja ne-divna šogorica ne pomaže, samo izvršava zadatke koji se podrazumijevaju.

Podrazumijeva se, naravno - ili bi se barem trebalo podrazumijevat - da su oboje samo normalni, odrasli ljudi dovoljno osposobljeni za život, a podrazumijeva li se stvarno? 

Možda se u vašem parku podrazumijeva - u mojem je otac koji se igra s vlastitom djecom najčešće DIVAN, a majka koja radi isto… obična majka. 

Obična majka, obična žena koja radi sve što radi i moj brat, uz jednu veliku razliku - njemu zbog svega što radi plješću, a ona samo radi svoj posao.

“Svaka čast, pronašla si divnog muža”, kažu mojoj šogorici prijateljice na kavi na koju može otić dok moj brat divno “čuva” djecu. 

Je. Moj brat je divan muž, divan otac i divan čovjek iz puno razloga i zaslužio je svaki pljesak. 

Isti koji je zaslužila i moja šogorica, ali pljeska nema. 

Moj brat je divan, a da je žensko, zbog većine nabrojanih kvaliteta bi i dalje bio samo prosječan. 

Divan muškarac je - ako dobro pročitate popis stvari zbog kojih ga smatraju divnim - samo prosječna žena. 

Što je, naravno, suluda ideja, ali to je ludost koja i dalje živi u parkovima - prisutni očevi su divni, prisutne majke su samo “naravno, kako drugačije”, a kad se već rugamo ovima koji kleče i ženama koje im prave društvo iza ograde, zašto se ne bismo počeli jednako rugat ideji da su muškarci koji rade osnove DIVNI kad su zapravo samo normalni? 

Moj brat je divan otac i muž, moja šogorica nije divna majka ni supruga - rade iste stvari, ali dijeli ih ograda. 

Divni su oboje i oboje su samo normalni, ali na jednoj strani ograde je aplauz, a na drugoj tišina. 

Divan muškarac je isto ono što je prosječna žena, ali dobra vijest je da prosječna žena jednom godišnje od svijeta dobije čestitku i cvijeće. 

A ako to još dobije od muškarca, kako je DIVAN!

Točan odgovor je da smo svi ludi.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva