Svibanj je već tradicionalno mjesec mentalnog zdravlja, a da bi uopće uspostavio unutarnju ravnotežu važan je balans poslovnog i privatnog života. Vječno je pitanje je li teže izaći na kraj sa šefom ili s mužem jer obojica te mogu natjerati do ruba one točke kad bi najradije prvo počela vrištati, onda jednog i drugog pošteno namlatila kolcem, a nakon toga sjela na terasu i potpuno mirna popila limunadu. U literaturi to zovu svakojako, ovisno o jačini udaraca dijapazon stanja kreće se od psihoze do neuroze, ali u stvarnom životu ovaj scenarij ne izgleda baš tako nesvakidašnja ideja u glavi jedne žene čiji se tjedan uglavnom svodi na tu dvojicu. Privatni život naravno ne mora nužno podrazumjevati partnera, iako i ova koja tvrdi da ga službeno nema, neslužbeno ga skoro uvijek ima pa makar samo u glavi, što je već posve dovoljno da joj napravi mentalno emotivni kuršlus. Žene koje ga ipak doma imaju u fizičkom obliku, mentalno zdravlje uvelike im ovisi o međusobnom skladu s muškarcem u osnovnim životnim procesima. A to je u praksi, gotovo, pa nemoguća misija.   

Svaki brak, ozakonjen ili ne, u pravilu ima dvije faze. Prva, ona irealna, u kojoj je važan čipkasti donji veš za predstavu nakon romantične večere u azijskom fusion baru i druga, ona stvarna, u kojoj štikle zamjene dotrajale natikače, a iznošena trenirka toaletu kupljenu na šest rata. Prvu fazu prežive mnogi, a drugu uglavnom oni u kojima dominira ženska mudrost. Život u dvoje svodi se na lukavo nadigravanje dnevne rutine u kojoj se moraš dobro sabrati da te ne privede policija jer si mu od bijesa opalila šamar nakon što je opet zaboravio odvesti dijete na cijepljenje. Naime, on ne razumije da ako ne ode na zakazani termin krajem ožujka, kojeg si mu napomenula prije toga barem deset puta, da se već sutradan stvara domino efekt - doktorica radi u drugoj smjeni i moraš čeka da se vrati opet u isti turnus. U međuvremenu školu neplanirano pokosi rota virus pa je mala slijedećih deset dana osuđena na krevet i rehidromix s okusom banane. Nakon toga joj padne imunitet, pa se nalijepi bronhitis i hrpa zakašnjelog gradiva i onda odjednom dođe lipanj i mala ispadne jedina u razredu koja nije primila IPV. I sad ti konju objasni da je pedijatrica bila važnija od mijenjanja sezonskih guma koje su baš taj dan bile na senzacionalnom sniženju. Jeste skužile da osim vašeg muža u promotivnu akciju pod sloganom samo još danas 50% popusta ne vjeruju čak više ni penzioneri?

Život u dvoje je minsko polje u kojem on svako malo stane na nagaznu bombu, ali ne napravi štetu sebi, nego svima oko sebe. I sve bi to bilo u redu da mu stvari možeš ispočetka objasniti i da ih on nakon toga posluša. Ne treba to dakako biti od prve, nismo nerazumne, ali onda od druge, treće, ili ajde, i od četvrte ako je nešto zahtjevnije tipa odvoji svoje košulje kad pališ sušilicu jer znaš upaliti samo program za ručnike na osamsto stupnjeva i košulja će se stisnuti na extra small. Ali ne, tu se uglavnom radi o trivijalnim stvarima koje te sram ispričati i vlastitoj sestri, a kamoli napisati kolumnu.

Mr.S sa svojih 55 godina i pustim obrazovanjem nikako ne može shvatiti da se određene stvari moraju zatvarati. Ormari, ladice, vrata, a pogotovo tegle. Običaj mu je da sve što ima čep zaklopi prividno pa tako na staklenku šećera samo natakne poklopac i što se njega tiče tegla je zatvorena. A to što poklopac nije propisno okrenuo tri puta da sjedne pravilno na navoj, nema veze, on je svoje napravio. I onda, pogađate, ja trebam šećer, primim za taj isti poklopac, dignem ga, tegla mi sklizne i raspadne se po podu u sto komada. Prema Murphyjevom zakonu to se uvijek odvije radnim danom, ujutro u 8.30 kad izlazim iz stana, nosim torbu, laptop i trogodišnjaka u vrtić. Slijed dalje znate – skidanje, sauganje, oblačenje, vikanje, nervoza u autu da ne zakasniš. I tako svako drugo jutro, redom padaju kava, sol, prašak, brašno. Jednom mi je palo ulje. Isti dan mi je kupio cipele jer nije smio ući u stan. 

I tako se te gluparije talože, iz dana u dan, svađa na svađu, prijetnja na prijetnju i shvatiš odjednom da što god mu rekla ništa ne pomaže jer već nakon prve rečenice ispadaš živčana luđakinja koja treba ići psihijatru i svakako popiti par tableta za smirenje. Njegove jadikovke kasnije mami ili kumu zvuče uvijek isto, ti si ta koja se dereš, maltretiraš ga i najgore od svega, nema mir u vlastitoj kući. 

I na kraju svake balade, pa tako i ove, pobjeđuje mudrost. Ne pomaže tu ni strpljenje, ni ljubav, ni umilni glas, ni seks, ni vika, ni ucjena, ništa, osim da mulca dovedeš u poziciju da na svojoj koži osjeti kakve posljedice ima ignoriranje stvari koje su nužne za funkcioniranje svakog bračnog suživota. Mr.S je jedan tvrdoglav i promućuran čovjek i dugo mi je trebalo da smislim kako mu plastično objasniti posljedice nezatvaranja tegli. Promatrala sam ga mjesec dana ko piton zeca i skužila da svako jutro pije limun, vodu i cimet. Negdje na MissGastro je pročitao da je to super za želudac. Da su napisali da treba progutati šljunak on bi prije posla skupljao kamenje oko auta. Navečer sam otvorila poklopac od kutije s cimetom i provizorno ga nataknula natrag. U 7 ujutro kompletno mu je odijelo bilo zasuto cejlonskim prahom. Zakasnio je na dva sastanka, opsovao mi je sve što je stigao, a od zadobivenog stresa mu se poremetila probava za cijeli tjedan. Ali zato je priča s nezatvorenim staklenkama dobila svoj epilog. Danas kad zašerafi mineralnu trebam zvati majstora. 

Problem je što život brzo prolazi, nemaju žene vremena za svaku glupost čekati šest mjeseci jer u isto vrijeme ne ostavlja on samo otklopljene lonce. Čitav je tu niz čudnih situacija i svakojakih objašnjenja za neobjašnjivo i ne biste vjerovali s čim se sve žene svakodnevno bore. Jedne doma ni dan danas ne mogu objasniti ovom svom da se suđe nakon jela stavlja u perilicu, a ne u sudoper. Još ga pošteno i poliju vodom da se bolje namoči. Pa nije suđe konoplja. 

Život u dvoje je izazov kojeg je vrlo teško svladati jer onog drugog ne možeš promijeniti, ali možeš ga natjerati da se sam promjeni, pri tom naravno moraš odabrati prioritete što ćeš mu tolerirati, a što nećeš jer kompromis je drugi važan faktor za uspješan brak. Ono što će zasigurno upaliti što god da ti je na vrhu liste promjena, jest jedna mala test diverzija. Par dana za redom dođeš kući, ručaš, ostaviš suđe na stolu, legneš na kauč ispred televizora i otvoriš one njegove igrice sa šljivama i ananasom na mobitelu. Da bi pobijedio moraš spojiti tri komada istog voća. To je toliko zaglupljujuće da ćeš hoćeš nećeš zahrkati dok su ti naočale još uvijek na nosu. Kad se probudiš odeš voziti bicikl da razbistriš mozak i usput svratiš kod prijateljice vidjeti novu kuhinju. Vratiš se malo prije Dnevnika i s vratiju pitaš šta ima za večeru.

Nakon pet dana ovakvog hodograma nijedan više neće reći da si histerična jer si mu po stoti put rekla da ne ostavlja čarape ispod kreveta i pobriše dlake od brijanja. A to onda znači da smo našli rješenje za naše mentalno zdravlje. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva