Za mene je Bog sveprisutan. Nikad ga nisam antropomorfizirao, ne mislim da se može naljutiti na nekoga, nije osvetoljubiv ni sitničav. Zato mislim da je Bogu apsolutno svejedno gdje se molimo. Je li to u prirodi, privatnosti našeg doma, u crkvi ili džamiji, njemu je svejedno. Molitva mu ne znači ništa više ako je upućena unutar četiri crkvena zida u odnosu na naša kućna četiri zida. S druge strane, mislim da je mu je važno da djelima potvrđujemo zdrave vrijednosti svoje vjere. Važno mu je da vjeru živimo.

Netko ne može odvojiti vjeru i Crkvu (ili bilo koju drugu instituciju bilo koje druge religije). Meni to zadivljujuće lako polazi za umom. Jer ne cijenim što se Crkva zalagala za neravnopravnost žena i muškaraca pa i što to u svojoj organizacijskoj strukturi i nauku i dalje propagira. Ne sviđa mi se ni što se protivi medicinski potpomognutoj oplodnji. A posebno mi je degutantno što su desetljećima štitili dokazane pedofile u svojim redovima. Vjerujem da je to i Bogu bilo degutantno. Cijenim brojne životno afirmativne vrijednosti vjere, no s Crkvom kao institucijom nisam oduševljen. Mislim da je ovaj Papa pokazao jedno od ljepših lica katoličke vjere, ali je žalosno što Kaptol prečesto pokazuje neko drugo lice, a vidjeli smo ga i u ovoj korona krizi.

U proljeće smo vidjeli onog splitskog svećenika koji je poslao u neku stvar mjere koje su trebale vrijediti za sve. Kakve je posljedice snosio? Pretpostavljate...

Nedavno smo vidjeli svećenika na Dugom Otoku koji je služio mise unatoč zabrani. I to dok je korona buktila na otoku. Kakve je posljedice snosio? Pretpostavite.

Ne da mi se ni osvrtati na sulude izjave da se u cjepivu nalaze stanice abortirane djece jer mi to zvuči jednako suludo kao i da će nas Bill Gates čipirati dok nas porobljuje 5G mrežom. 

Otpočetka ove krize Crkva u Hrvatskoj ima privilegiran status. Ne zato što je epidemiološki pametno jer epidemiolozi savjetuju suprotno, nego zato što to „mnogo znači ljudima“. I razumijem to. Razumijem da odlazak na misu mnogo znači mnogim vjernicima. Među njima je i moja mama. Ali svima nama nešto „mnogo znači“.

Npr., meni mnogo znači da zagrlim prijateljicu nakon kemoterapije. Ali ne mogu jer je ne želim ugroziti. A meni je nečija borba za život najizvornija svetinja i znam da bi im zagrljaj povećao šanse!

Nekome bi mnogo značilo da je mogao biti uz umiruće članove obitelji. I to je za njih svetinja. Ali su naši voljeni umirali sami.

Roditeljima koji su svojoj hospitaliziranoj djeci pjevali ispred bolnica mnogo bi značilo da mogu biti uz svoju djecu. To bi i toj djeci mnogo značilo. Njima je ta roditeljska ljubav svetinja.

Nekima mnogo znači da zagrle svoje roditelje ili bake i djedove za ove blagdane, ali ih neće vidjeti jer ne mogu putovati. Zašto saborski zastupnik može otići u svoj kraj za blagdane, a drugi ne mogu?

Mnogo bi nam značilo da ista pravila vrijede za sve!

Jer znamo da će ovog tjedna stotine ljudi biti nagurani ispred crkvi, znamo da se neki neće držati mjera, ali eto, „to ljudima mnogo znači“.

A znate što bi još nama mnogo značilo?

Da ne ismijavate našu inteligenciju kada se ne možete sjetiti zašto u crkvi smije biti jedan vjernik na 7 kvadrata, ali to, recimo, ne vrijedi za kafiće. To bi nam doista mnogo značilo.

Otpočetka govorim da su ista pravila za sve presudna za naš tzv. društveni imunitet. Jer ako je slabo povjerenje u vodeće ljude, svi će se manje pridržavati onoga što govore. A pogotovo kad sve traje ovoliko dugo, a kraj se još ne nazire.

Dakle, znate što bi ljudima mnogo značilo?

Da nas ne ... u mozak!

Jer jedna pravila vrijede za Crkvu i politiku, a druga za sve ostale. 

I znam da će neki ovo doživjeti kao napad na vjeru, iako to nema veze s vezom. I ja sam vjernik i ne govorim kontra vjernika, nego kontra licemjerja. A duhovnu utjehu doista možemo dobiti bilo gdje. Npr., možda možete pomoći nekome kao što udruga Savao pomaže beskućnicima i drugim ugroženim ljudima osiguravajući im barem dva topla obroka tjedno. Vjerujem da Bog neće imati baš ništa protiv takvog življenja vjere.

Sretan Božić!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva