Srdačan pozdrav, kako ste? 

Ovisno o vašem odgovoru, mogu vam ponudit ili “ajde, neka” ili “ajde, bit će bolje.”

Nadam se da je ovo prvo, a ako nije - ajde, bit će bolje.

Ja sam dobro, pogotovo jer već tri dana napokon vjerujem da nemam bruh. 

Mislila sam to cijeli prošli tjedan jer sam, za vrijeme dizanja i spuštanja nećaka, zaboravila da nisam Gardaland i da nemam dovoljno mišićne mase da ga vrtim po zraku cijelo prijepodne - barem ne bez posljedica. 

Za slučaj da me netko vidio kako se gegam ulicom s rukom na trbuhu - nisam trudna, samo mi tijelo stari brže nego što mozak obrađuje tu informaciju. 

Uz ideju da imam bruh, prošli tjedan sam imala i ideju da mi se netko naslonio na prsa čizmom - onaj divan osjećaj kad te stres krene pritiskat i ne možeš ga se riješit razumnim mislima. 

“Od čega si TI pod stresom?” - sigurno će pitat barem jedna osoba, što nikog neće previše iznenadit. 

Svijet je prepun “stres policije” - ljudi koji misle da je stres natjecanje i status koji moraš zaslužit, a oni posebna komisija koja dodjeljuje dopuštenje. Pripadnici stres policije najčešće misle da nitko osim njih ne radi baš ništa i da svatko osim njih po cijele dane trčkara livadom i broji tratinčice, a tu i tamo se nađe i ekstra inspirirani primjerak koji te pita “a ti imaš PRAVI posao, od 9 do 5?” ili ti javi da je djeci u Africi gore. 

Ovo s poslom od 9 do 5 kao primjernom jedinog zakonski priznatog napornog rada me uvijek zagrije oko srca - pogotovo kad se sjetim koliko devet-do-petaša za vrijeme radnog vremena samo igra pasijans. Ili što već neradnici igraju ovih dana, ne znam.

Ali lako za to, 2021. je, svi znamo da je stres osobna stvar i skoro svi znamo da na njega svatko ima pravo. 

To što je netko pod većim ili “opravdanijim” stresom je sasvim nebitno - ako je netko pod stresom zato što mu poni više ne želi jest nektarine, to je i dalje njegovo pravo.

Uglavnom, osjećala sam čizmu na prsima, a kad sam otvorila frižider i u vratima vidjela kutiju  probiotika na kojoj je pisalo “stress”, rekla sam yes(s). (Ajde, gore stvari smo slali na Eurosong).

“Doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava, normalnoj psihološkoj funkciji i zaštiti stanica od oksidativnog stresa.”

Ne znam jel stvarno pomaže ili ne, ali odmoć neće sigurno, pa sam uzela jednu vrećicu praha u kojem me čeka 7 i pol milijardi dobrih bakterija. 

Znam da se treba razmutit u vodi, ali nisam znala u koliko vode pa sam se poslužila uputama s vrećice - koje su na njemačkom, ali srećom, Pro7 i Viva su me naučili dovoljno da se mogu snać.

Mama me od njemačkog naučila “Ich muss zu pipi machen” - što u prijevodu znači “moram raditi piškenje”, ali ja sam dugo mislila da se izražavam kao akademik.

Uglavnom, upute za probiotik koji štiti od stresa:

“Razmutite u 1/8 litre vode.”

Jedna osmina litre. 

Jer je reć 125 mililitara glupo kad možeš i u razlomcima. Doduše, čudno je da se čudim jer ništa manje ni ne očekujem od zemlje koja za intoleranciju na hranu kaže Nahrungsmittelunverträglichkeit. 

Neki ljudi jednostavno vole komplicirat, najčešće kad ne bi trebalo - svi znamo onu jednu osobu koja namjerno kaže “nađemo se na sjevernoj strani zgrade” iako bi bilo sasvim prirodno i prihvatljivo reć “tamo kod pekare.”

Ali kako će onda svi drugi znat da pričaju s čovjekom-kompasom? Tako je, nikako.

Kako će osoba koja je rekla da je umorna znat da postoje “točnije” umorni ljudi ako ju netko ne pita: “Od čega si TI umorna?” 

Ovo je inače jedna od omiljenih rečenica kad netko želi popljuvat ženu koja se usudila reć da je iscrpljena a “samo” brine o djetetu po cijele dane. Jer umorni mogu bit samo pošteni ljudi koji ustaju u 3 ujutro, pa pješače na bauštelu u jednoj potrganoj peraji i jednoj klizaljki, a na kraju dana još plate šefu da rade za njega. Svi ostali nisu umorni i namjerno lažu.

“Ti se baš voliš živcirat oko nebitnih gluposti, jel da?” - apsolutno, pričate s djevojkom koja napravi true-crime priču od “jučer mi je napisao laku noć i stavio srce, a danas samo laku noć, WHO’S THE WHORE?” Nebitne gluposti su i dalje gluposti oko kojih se smiješ živcirat - nekad je čak i zabavno.

Plus, ništa ne ujedinjuje ljude kao malo hejta oko stvari koje nas iritiraju čim ih netko izgovori. 

Dobro došli u listu iritantnih, stresnih rečenica koje ili mrziš, ili ne vidiš u čemu je problem. Slobodno dodajte svoje na kraju, let’s go.

 

“Krenite sjeverozapadno”

Molim vas, ne hvala. Jesam li ja gusar? Nisam. Jesam li predsjednik izviđačkog društva? Ne. Jesam li pametni sat? Isto ne. Smislite GPS za normalne ljude koji pod satom zemljopisa nisu govorili “učiteljice, zaboravili ste nam dat zadaću.”

 

“Trudna sam 19 tjedana”

Aha, koliko je to u osminama litre? Moram bit fer i reć da se trudnoća zapravo mjeri u tjednima i da nisu krivi ljudi koji ju tako prate, nego mi koji želimo da nam se kaže u mjesecima, ali opet… ne zanima me progresija embrija po stadijima - stojimo u parku i ćaskamo, možemo zaokružit na mjesece.

 

“Moja kćer ima 87 mjeseci”

Mislite 378 tjedana?

 

“Tri frtalja 7”

Moja mama, stalno. I dalje ne znam jel to 7.45 jer su prošla tri frtalja od 7, ili je 6.45 jer je to 3 od 4 frtalja koja su potrebna da bi 6 postalo 7. Pozdrav svima u Dalmaciji koji misle da je najgore kad ti netko kaže “pola 8” pa ne znaš je li to 7 ipo, 8 ipo ili 4 - mi živimo s frtaljima, čudo je da igdje stižemo u točno vrijeme.

 

“098 sedamstoosampetnaest-devetnaestdva-jedan-četrdamnaest”

Jer samo neuki peasanti diktiraju brojeve jedan po jedan, kao kakvi divljaci iz kanalizacije. 

 

“Rodni list ne stariji od 6 mjeseci”

Jer tko zna, možda ste se u zadnjih 6 mjeseci ošišaLA na bob i stvarno ste se preporodiLA. Kažu ljudi koji znaju zašto je to tako da je to tako jer se na rodnom listu bilježi svaka promjena - prezime i ostalo - pa im trebaju najsvježije informacije, ali i dalje je glupo. 

 

“3 i 1/4 šalice brašna”

Znam, znam, cup je standardizirana mjera i zna se na što se misli, ali svejedno je iritantno, kao što je iritantno i kad ti netko kaže “odokativno” i “stavi brašna koliko podnese” kad prvi put nešto radiš. 

 

Koliko godina imaš? “Ja sam ti 77. godište.”

Jel itko ikad na ovo reagira s oduševljenjem? “Uuuu, ovo je mogao bit jednostavan razgovor, ali je postao matematički zadatak, hvala Bogu da još ima dobrih ljudi!” Ok, znači ako su devedesete bile prije 10 godina, što naravno jesu, i dalje ne znam jer mi se ne da računat, reci mi da imaš koliko god želiš i vjerovat ću ti. Po mogućnosti ne u mjesecima ili tjednima.

 

“Sad si ušla u 37. godinu…”

… na 36. rođendan. Mislite u 1930. rođentjedan? Jedva čekam tri frtalja 60, kažu da su to najljepše godine. 

 

“Dostava će biti danas između 8 i 18 sati”

Ne možemo vam dati malo uži vremenski okvir, ali računajte da će bit taman kad se odete tuširat ili se usudite zaletit do dućana. Također, možda ipak bude i sutra. 

 

“Meni je svejedno, ti odaberi…”

…joj ne bi to… ni to… ne bi ni to… ovo isto ne… ma stvarno svejedno, ti odaberi. Nije istina da kompliciram, meni sve paše. Ne to. Ni to. 

 

“Dobro jutro?! Kako kome - meni je već dobar DAN!”

Iskompleksirani ljudi u 9:27 ujutro. “Neki su već odavno na nogama.” Predivna priča, hvala što ste ju podijelili.

 

“Najbolje upotrijebiti do: Otisnuto na ambalaži”

Na najnelogičnijem, najnedostupnijem, najmanje vidljivom mjestu u najgorem mogućem fontu.

 

“Nećeš vjerovat kog sam srela!”

POGODI! Hahaha neee, pogađaj opet! Neee, opeeet…. haha ne, NI BLIZU! Ajde još jedan pokušaj! Neee, ajde još jedan - Kriste milostivi pridrži nas, samo mi reci kog si srela ako moraš i pusti me da živim. Plus, ako nije mrtav, vjerovat ću - ljudi se sreću, it’s a thing, ne moramo od toga radit Story super nova finale i čekat kraj reklama da saznamo odgovor.

 

“Izbjegavajte stres”

E, hvala, blokirat ću ga na Instagramu i riješeno.

 

“Gdje si ju zadnje ostavila?”

Aha, TAMO će mi bit putovnica koju ne mogu nać? Da sam se barem odmah toga sjetila.

 

“Od moje prve žene vjenčanog kuma stricov krsni brat od jetrve pas u trećem koljenu…”

… ne, čekaj, krivo ti govorim. Prve žene krizmanog kuma stricov krsni brat od jetrve pas od svastikine susjede, tako je. Jer je glupo samo reć “ovaj jedan Marko, nebitno, ne znaš ga.”

 

“Čekaj da ti pokažem sliku svoje mačke”

U 807 poza, što je 808 više nego što ikog zanima. “Ali ona ti nije kao obična mačka, više je kao pas.” Prelepo, idem samo na sekundu izać kroz prozor. 

 

“Jel imate karticu za bodove? “

“Nemam.” 

“Želite da vam ju napravimo?” 

“A ne znam… hmmm…”

… što je kartica za bodove? Što je bod? Što je čovjek? Zašto postojimo? Što je bitak? Koliko grama ima duša? Objasnite mi polako, u krasopisu, nema veze što se stvara ogroman red, “mladi danas furt negdje žure.” 

 

“Oćemo sjest na kavu?”… “Ja ti ne pijem kavu, ali mogu popit sok.”

Jesus Harold Christ, od ostalih detalja izdvajamo da ćemo zapravo sjest na stolicu.

 

“Daćešmi…”

“U veliku šalicu mali macchiato sa dzz mlijeka i kriglu vode sa strane.” Fun fact: takav će uvijek za račun od 19 kuna ostavit točno 19, ni dzz napojnice. 

 

“MM”

Na forumima, što je šifra za moj muž. Zašto? Ne znam, ali sigurna sam da će mi netko javit. Moja teorija je da je to zato što “moj muž” zvuči dosadno, a MM kao misteriozni ljubavnik koji ti je možda bratić. Oprostite, gledam Downton Abbey, tamo je čudno kad nisi u vezi s rođakom. 

 

“Jel znaš da ti kava ZAPRAVO ne treba?” 

“Stvarno, umjesto nje ujutro možeš popit čaj… ili limunadu. Dođe ti na isto.” Nein danke, želim bit sretna.

 

“Napravi si radije domaću nutelu”

Tako je, zašto da potrošim 30 kuna na teglicu namaza kad mogu potrošit 180 kuna i 6 sati da napravim manju teglicu namaza? 

 

“Ne znam jel MOŽEŠ posudit kemijsku…

… ali SMIJEŠ.” Zato vam je mačka pobjegla, gospođo, jer ste nesnosni.

 

“Oprostite, tko je zadnji u redu?”… “Pa VI.”

Ahahaha gospon, da, zato što sam zadnja došla, ahaha, trebala sam pitat tko je PREDZADNJI u redu, jeste me nasamarili i ulovili u klopku, ugodno prestanite.

 

“Jesi platila pola hlača kad su ti napola podrapane?”

Jel vi imate pola glasa na izborima kad ste napola podrapani u glavi?  

 

“Ekspreso”

Svaki put kad netko naruči eKspreso, jedna baka u Italiji umre. 

 

“Sarma i filana paprika su isto jelo”

Cancel. Cancel. Cancel.

 

“Megić”

Kužim, Mekdonalds malo zvuči kao Megdonalds kad ga izgovaraš, ali i dalje ne naručujemo Mg Nuggets ni Mg Flurry ni Big Mag jer smo normalni, dostojanstveni ljudi. “Ja ću ga i dalje zvat Megić, to mi je draže.” Dobro, Katarina - pardon, Gatarina. 

 

Rekla bi da je to to i da nemam više, ali naravno da imam… nomeđutim, dosta je za danas.

Slobodno mi javite svoje primjere, znam da ih imate.

Ugodan ostatak dana. 

“DANA? Nekima je već noć.”

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva