Srdačan pozdrav i sretna srijeda svima osim osobi koja je na dom zdravlja u mom kvartu sprejem napisala “MEEE” jer misli da se tako glasaju ovce. Pametnom dosta.

Također, rumene čestitke onom čovjeku koji je neki dan na televiziji redefinirao pojam “ass to mouth” - ako to nije dovoljno dobar argument da perete ruke (i generalno izbjegavate ljude), ne znam što je.

I onda me pitaju zašto ne volim izlazit - zato jer doma barem znam da ne diram nečiji penis-fingers i da se ne rukujem s nečijom guzicom.

Lažem, to nije razlog zbog kojeg ne izlazim - ne izlazim jer ne želim, a ne želim jer sam introvert. 

“Misliš EKSTROvert?” - jednom me pitala žena kad sam joj rekla da sam intro pa je mislila da sam se zabunila (zapravo je mislila da ne znam riječi, ali ovo prvo je ljubaznije). 

Ne vjeruju mi ljudi nekad kad to kažem, najčešće jer su me vidjeli kako pričam na televiziji i/ili na Instagramu, a to introverti “sigurno ne bi mogli.”

Ja mogu, ali ne mogu puno osnovnije stvari.

Na primjer, nikad ne kišem u taksiju. Ne zato što je u novom normalnom bolje ne kašljat i kihat jer bi ljudi mogli pomislit da imaš koronu - ne kišem u taksiju jer ako kihnem, osoba koja me vozi će možda reć “nazdravlje” i onda ćemo možda počet ćaskat, a ako počnemo ćaskat, ja ću možda htjet izać iz auta u pokretu ako mi odjednom postane preteško.

Nije to jednostavno objasnit ljudima koji su blagoslovljeni darom ćaskanja, ali kad nisi, običan razgovor o vremenskoj prognozi se brzo može pretvorit u situaciju u kojoj tražiš prozor kroz koji ćeš izać da sve brže prestane. Nije do osobe koja priča sa mnom, do mene je.

Ok, nekad je i do osobe koja priča sa mnom, ali većina ljudi i od nelagodnih razgovora zna napravit nešto što je podnošljivo - ja od normalnog razgovora znam napravit bolnu nelagodu ako mi taj dan ne ide; sjetimo se kako sam ovog ljeta ženi koja mi je dala predivan kompliment odgovorila “vidjet ćemo.” 

Ne znam kad sam prvi put shvatila da sam introvert, ali znam kad sam prvi put imala “epizodu” u kojoj su mi ljudi bili bolni - slavio se moj 16. rođendan, a oko mene je bila hrpa dobro raspoloženih ljudi koji su htjeli pjevat, plesat i jest tortu, kako i priilči nečijem rođendanu. Ja sam samo htjela ne bit prisutna, pa sam se udaljila od stola i provela sat vremena sama, na plaži, gledajući u zvijezde. (Like a damn sociopath). 

Naravno da sam ispala čudna - što sebi, što drugima - a osjećaj da sam čudna jer mi treba samoća me peckao do prije nekoliko godina, dok nisam shvatila da je to sasvim ok. 

Postoji ta neka društveno prihvaćena ideja na nije normalno htjet bit sam i da to automatski znači da si usamljen i čudan - a zapravo, “normalno” ne postoji. Postoji samo ono što tebi paše i ono što ti ne paše i nijedno ni drugo ni drugo nije čudno… osim ako ti paše da guraš ruke u guzicu i onda to šnjofaš na Trgu bana Jelačića (ili bilo gdje drugdje). 

Na primjer, moju mamu hrane ljudi - što veća gužva, to bolje, što više različitih podražaja i glasova, to je sretnija i svaki duži period samovanja joj teško pada.

Mene ljudi prazne - čak i kad sam okružena onim najdražima, treba mi vrijeme u kojem se “pacam” u vlastitom miru i tišini. Za jedan dan intenzivnog druženja s ljudima mi treba minimalno jedan dan oporavka, bez ikoga - opet, nije do ljudi, do mene je. (I do ljudi).

I sve ovo je zapravo sasvim normalno - nekim ljudima paše druženje, neki su od toga umorni - ali mi koji smo skloni samoizolaciji (bez uputa stožera) često ispadamo čudni, teški, a nekad i nepristojni ili čak umišljeni jer se jednostavno manje volimo družit. 

Zato sam danas odlučila napisati kratke “upute za korištenje” introverta - jer prosječna ekstrovertirana osoba često ne može zamisliti stanje uma koje nas prati… a često se dogodi i da se na nas viče jer smo nedruštveni, što jesmo, ali to nije zlonamjerno, nego samo naša potreba (i naše pravo).

Ako imate introverta u životu, zapišite ovo u informativku. 

Ne postoji univerzalni punjač za ljude

Introverti su često smatraju čudnima jer imaju potrebe koje nisu “standardne”, što je zapravo glupa ideja jer ne postoje standardizirane, “točne” potrebe. Nekom paše da je stalno okružen ljudima, nekom paše da nije i oboje je sasvim normalno - kao što je normalno da netko više voli slane, a netko slatke grickalice. Ideja da je netko netočna osoba jer ga ne pokreću iste stvari koje pokreću tebe je… netočna.

Introverti i dalje žele bit uključeni i pozvani…

… ali nekad jednostavno ne mogu doć jer im mozak ne da. To ne znači da ih treba prestat zvat na druženje nakon što dva puta odbiju, samo da treba razumjet zašto su odbili.

Ne možete preobratit introverta “argumentima”

Pogotovo ne ako su argumenti iz kategorije “ali dođi, bit će zabavno” - prosječni introvert često ima drugačiju definiciju zabavnog i samo ćete ga uvjerit da je najbolje da ostane doma.

Sila je kontraproduktivna

“Što si tako šutljiva, DAJ se zabavljaj” je jedna od najdražih rečenica kojom ekstroverti pokušavaju natjerat introverta da se uključi u razgovor, a najčešće rezultira još jačim isključivanjem. Ja unatrag par godina ljudima otvoreno kažem da mi je nekad teško u društvu i najviše mi pomaže kad za to pokažu razumijevanje.

Šutnja nije znak da nam je dosadno

Ne mogu govorit za druge, ali ja u društvu imam dvije opcije postojanja - ili pričam jako puno, ili ne pričam uopće. Ovo prvo nije nužno znak da mi je zabavno, niti je ovo drugo znak da mi je dosadno - zapravo, često mi je najzabavnije kad šutim i promatram ljude. Ili kad u glavi igram tetris, što radim na svadbama i nikad mi nije dosadno dok to radim - dosadno mi je samo kad me netko prekine da me pita zašto se ne zabavljam.

Introvertima treba malo duže da se opuste

Moja mama za to koristi izraz “da se otkraviš” - meni često treba neko vrijeme da se “otkravim” i postanem “normalna”, komunikativna osoba, a to se sigurno neće dogodit ako me netko tjera da se ubrzam. Dogodit će se da ću htjet ić doma jer me hvata panika od ljudi.

Anksioznost dolazi neočekivano

Prosječni introvert u jednom trenutku može biti odlično raspoložen i spreman za društvo, a u drugom potpuno paraliziran i spreman na bježanje kroz prvi slobodan izlaz, makar to bio i prozor. “Pa maloprije je sve bilo super” ne pomaže jer se isti argument može koristit i za proljev - maloprije je bilo malo prije, sad je malo kasnije i stvari su se promijenile.

Treba nas pustit da odemo doma

Otkrila sam da se ovo “smije” tek prije par godina, kad sam se u jednom klubu iz osobe spremne za party odjednom prenamijenila u osobu spremnu za partit (ovo ima smisla ako pročitate kao Istrijan) i nisam se pokušala natjerat da ostanem. Kad introverta “prebaci” i odjednom želi otić, najbolje ga je pustit da ode - većina mojih prijatelja zna da prilikom svakog izlaska postoji mogućnost da ću zaključit da ipak ne mogu ostat.

Introverti ne misle da su “bolji” od druženja

Ljudi često imaju ideju da introverti misle da su “iznad” druženja koje odbijaju, a zapravo najčešće mislimo da smo par levela ispod i da se nećemo znat snać, pa je lakše samo ne doć.

Dopisivanje nam je nekad jako naporno

“Jel tako teško odgovorit na poruku?” - ako si introvert, nekad stvarno je i zna se dogodit da je svaka nova poruka kao paper cut, što je problem jer nekad djeluje kao da ne voliš svoje prijatelje. Ja se ne mogu dopisivat s 80 posto ljudi jer ne znam što da im kažem i svaka nova rečenica mi je teška. Bonus savjet: Ako nije najvažnije na svijetu, nemojte zvat introverta na telefon jer će se odselit na Island.

Nitko ne overthinka kao introverti

Dok većina ljudi neće ni primijetit da je razgovor bio neoptimalan ili će odmah zaboravit na njega, introvert će se uhvatit za najbeznačajniju sitnicu i od nje napravit cringe festival - i često neće moć zaspat zbog “zašto sam to rekla, što sad ta osoba misli o meni?” Osoba najvjerojatnije ne misli ništa jer se ne sjeća, ali introverti se imaju potrebu smoozljeđivat idejom da svi hodaju s popisom “čudne stvari koje je Andrea izgovorila.” 

Kraj seminara, hvala što ste sudjelovali.

Za kraj bih vas još samo htjela podsjetit da je ovo zadnji tjedan u kojem je prihvatljivo ostavit curu ili dečka, sljedeći tjedan je već preblizu Božiću i ispast ćete nekorektni. 

I perite ruke, naravno, jer nikad ne znaš s čijom si se guzicom rukovao.