Osobno ne poznam baš puno žena koje shvaćaju, a još manje prihvaćaju same sebe. Cijeli život se grčevito opravdavaju nekome. Pokazuju u najboljem svjetlu, skrivaju pod maskama, samo kako bi dokazale koliko zapravo vrijede. Pritom gubeći onu stvarnu dimenziju sebe, koja itekako ima pravo ponekad ne biti OK. Jer kako kaže ona poznata „ It“s OK not to be OK“. I ovo potpisujem.

Ali ajde ti to objasni samoj sebi. 

Kad su te cijeli život odgajali da ni slučajno ne pokazuješ svoju slabost, a kamoli ranjivost. 

Kad su se učili kako uvijek trebaš biti dotjerana, lijepa i namontirana. 

Kad su ti govorili da budeš poslušna. I da se nikome ne zamjeraš. Jer samo tada si dobra. Ili preciznije rečeno - dovoljno dobra.

Za koga točno? Za svijet? Koji vrlo vjerojatno o tebi previše ili uopće niti ne razmišlja. Jer kako svi dobro znamo, većina nas gleda samo i isključivo svoje dupe. I to je sasvim legitimno. Ali za tebe je, draga moja, pogubno.

Koliko potiskivanja. Koliko gutanja. Koliko odustajanja. Da ne kažem, koliko izdaje same sebe.

Daj da te pitam: koliko uopće poznaš stvarnu dimenziju sebe? Jesi se ikada usudila istražiti? Jesi ikada imala petlje zaroniti u to područje? Odgovori mi kratko: da ili ne? 

Bojiš se? Ili si nezainteresirana? Ili se samo praviš da jesi? 

Kažu da je smisao života da čovjek pronađe samoga sebe i svoju svrhu. I sve dok to ne napravi, neće biti sretan. Može se kititi materijalnim, ali ga to nikada neće dugotrajno ispuniti. Tražit će još novca, još nekretnina, još pokretnina, a unutra – jama bez dna. U koju redovno upada svaki put kada ga život istrigerira. A svi dobro znamo da život piše najbolje romane, i da nema tog scenarija kojeg pisac može osmisliti, koliko ga život može zapetljati. I onda ti podvaliti kada to najmanje očekuješ, čisto da vidi koliko si zapravo hrabra, jaka, i samoj sebi dosljedna.

I što onda? Biraš i dalje površno ili si konačno spremna zaroniti u duboko? Koliko god dolje bilo mračno. I paralelno zastrašujuće. Jer ti je nepoznato.

Kopanje po sebi boli. Boli ko sam vrag. Ali kako planiraš doći do zlata, ako ne misliš rudariti? Ako sama ne zasučeš rukave i hrabro se ne baciš u to nepoznato? Koje je ustvari poznato, samo je davno zaboravljeno.

Kopaj po potisnutom, zanijekanom ili odrezanom. Istraži što te boli, na što si slaba, što te ljuti i zašto je to uopće tako. Saznaj što te istinski veseli, što ti srce puni i zbog čega se ježiš. Upoznaj svoje maske, rane i obrane, jer to je, vjeruj mi, jedini pravi put na čijem krajnjem cilju te čeka PRAVA TI. Ona prirodna, autentična i svoja.

Možda ćeš otkriti da si s muškarcem kojega zapravo niti ne voliš. Ali si ga odabrala, jer ti je bilo vrijeme da se skrasiš. Jer su te tako uvjerili, a ti si ih poslušala.

Možda ćeš otkriti da to što radiš nimalo ne voliš. Ali je bila dobra pozicija, funkcija i još bolja lova, koja ti je bila prijeko potrebna kako bi iskompenzirala onaj nepodnošljivi osjećaj bezvrijednosti koji te razara. Kojeg su ti krivim odgojem nametnuli, a ti se, premda si danas odrasla, i dalje podsvjesno poistovjećuješ sa tim.

Možda ćeš otkriti da zapravo nemaš pojma tko je osoba koju vidiš u ogledalu. I to će ti biti zastrašujuće, i još više poražavajuće. I u tom trenutku ćeš odlučiti da je konačno DOSTA fejkanja, podilaženja, dokazivanja i opravdavanja. 

Kada se otkriješ, skupi hrabrosti i konačno se svijetu usudi pokazati kakva si zapravo TI.

Prestrašena, ranjiva, slaba. Nesređena. Nenašminkana. S viškom ili manjkom kila. Nesigurna, živčana i tupa. Tužna, depresivna, zavidna. Nesretna. Ali svoja.

Garantiram ti da će te svijet objeručke prihvatiti. Štoviše, bit ćeš mu još draža. Zato jer nećeš biti usiljena, površna i namontirana. Jednom riječju, lažna. Koliko god nesavršena bila. 

Ljudi zapravo vole tuđe nesavršenosti. Mane, ožiljke, mrlje. Zato jer sami sebe u njima mogu prepoznati, pa se tako i poistovjetiti. Zato jer im tuđa nesavršenosti daju dozvolu da i oni sami smiju biti nesavršeni. Koji paradoks? Dakle, dok se cijeli svoj život uporno trudiš za druge prikazati savršenom, ti drugi od tebe zapravo žele nesavršeno. 

Stoga, što čekaš? Kome se i dalje dokazuješ? Sada kada znaš da imaš apsolutno pravo biti upravo onakva kakva jesi. Možda i dalje samoj sebi?

Draga moja, popusti kontrolu. Otpusti taj grč. Digni nogu s kočnice. 

Ne treba ti više. Ne treba ti potvrda ili dozvola izvana da budeš ono što jesi.  Trebaš ti samoj sebi. Istraži se, upoznaj  i pokaži se takva. I budi na sebe ponosna, jer upravo takva, za sebe i za druge si najbolja.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva