Imala sam plan za današnju kolumnu, ali srećom, propao je na vrijeme.

Plan je bio da vam pokažem veliku kolekciju jada koja se ovih dana skuplja na internetu jer je HRT za komentiranje nogometa u studio doveo ženu.

Ne bilo koju ženu, nego Tihanu Nemčić Bojić - bivšu nogometnu reprezentativku, izbornicu futsal reprezentacije i profesoricu nogometa na Kineziološkom fakultetu koja usput ima i FIFA Pro licencu koja joj omogućuje da trenira bilo koji klub u bilo kojoj ligi.

Ukratko, ženu koja o nogometu ne vjerojatno, nego sasvim sigurno zna barem jednako (ako smo konzervativni), a još sigurnije i puno više (ako smo realni) od prosječnog gledatelja koji se smatra dovoljno stručnim da i sam komentira.

Ali što u slapu hrvatske mizoginije znači da njena “mala” nogometna kap?

Tako je, ništa.

Dozvolite da vas nakratko - ali sasvim dovoljno za crijevnu virozu - upoznam s kategorijom muškaraca pored kojih čak i oni klečavci s trga djeluju moderno.

Ladies and gentlemen, molim vas da velikim aplauzom pozdravite Kmečavce - prestrašene, uzrujane osobe muškog roda (ne nužno i muškarce) kojima se ovih dana srušio svijet jer im žene kradu i kvare nogomet.

Kako vam je u crijevima zasad? Bit će gore.

I gore.

Tako je, dobro ste primijetili, nijedan od ovih hrabrića nije dovoljno junački raspoložen da se predstavi imenom i prezimenom, a to bi, ako mene pitate, što niste ali nema veze, trebao bit neki minimum junaštva.

Evo još jedan, nek se nađe.

“To je naša realnost”, kažu ljudi na internetu, ali ne mora bit ako odlučimo drugačije - a danas ćemo odlučit točno tako.

Plan je bio da se zajedno pozabavimo ovim neimenovanim pojedincima, zamislimo kako žive u svojim zidovima u kojima se vrlo vjerojatno boje vlastite žene (koja se u nogomet vjerojatno smije miješat jedino na razini nabave grickalica i pive), a možda i da popričamo o tome što to ima u ljudima tužno da im žena u nogometu izaziva ovoliku količinu straha - jer ovo je strah par excellence, koliko god se pokušavao maskirat u muževnost… ili što god se već trude prikazat ovi uplašeni, zbunjeni dječaci koji bi, da dobiju samo pola sata na terenu s Tihanom, blago preminuli u Gospodinu u prvih deset minuta, a u ulozi komentatora bi na javnoj televiziji povratili u prvih pet.

To je bio plan, ali plan je poništen jer nema smisla da trošimo vrijeme na ljude bez imena i prezimena - barem ne ove koji su se upiškili u gaće jer su otkrili da postoji paralelni svemir u kojem se žena ne drži samo kuhače.

Na njih neka troše vrijeme ljudi koji ih moraju imat u životu - nije to naš cirkus, nisu to naši majmuni, a nisu ni naši tajno priželjkivani razvodi.

Plan da održimo prvenstvo Kmečavaca je propao, imamo jedno puno bolje natjecanje koje predvodi pravi muškarac - koji u teoriji isto kmeči, ali kmeči na najbolji mogući način.

Bruno mu je ime, Lerotić prezime, a taj čovjek s jasno naznačenim imenom i prezimenom već godinama “kmeči” u ime onih čiji je glasovi inače ne bi čuli.

Dok Ivo Ivo predlaže da stručnjakinja za nogomet rađa dicu, dok Saturn God misli da su žene kokošurine (što znači da možda nije rođen, nego izlegnut), dok Čif Torrente na internetu pokušava ostavit dojam da ima pristup ženama van Porn Huba, Bruno Lerotić svoje dane, sate i minute troši na stvaranje boljeg svijeta za ljude koji od svijeta imaju samo najgore.

Čudan je čovjek taj Bruno, valjda ne zna da internet može koristit i za ovo kmečanje koje smo vidjeli iznad, pa umjesto toga stalno organizira humanitarne akcije - najnovija se zove Dan dobrote i poziva ljude da natjeraju žene da za vrijeme utakmica kleknu pred kauč i šutke glume stolić za odlaganje pive.

Prestat ću se zajebavat, oprostite, inspirirali su me ovi bezimeni.

Dan dobrote je akcija organizirana s ciljem prikupljanja novca koji će kupit sljedeće:

• kuću za obitelj sa šestero djece koja su ostala sama kad im je početkom godine umro tata - ako ju ne uspiju kupit, maloljetna djeca idu u dom, a punoljetna na ulicu
   
• kuću za majku i sina koji su žrtve teškog nasilja zbog kojeg su majci trajno oštećeni vrat i kralježnica, a u zadnjih 6 mjeseci joj je dijagnosticiran rak dojke i štitnjače
   
• kvalitetne uvjete za život malog Noe koji je zbog meningitisa oslijepio, a njegova samohrana majka je već na rubu preživljavanja - i to bez Noinih terapija koje godišnje koštaju 20 tisuća eura
   
• izlazak iz nepremostivog minusa obiteljima žrtvama nasilja koje su odlaskom nasilnika ostavljene u dugovima - svaka obitelj s Bruninog popisa je dužna po par tisuća eura, ali to je dug koji sami ne mogu vratit
   
• izgradnju skloništa i čišćenje dugova kod veterinara za azil Udruga Šapa u Srcu
   
• uređenje tri doma u kojima žive majke žrtve nasilja s djecom koja imaju teške zdravstvene probleme
   
• kombi za obitelj s osmero djece i teško bolesnom majkom - tata se svakodnevno ubija da im omogući dostojanstven život, a kombi im je ključan jer često moraju hitno do bolnice, ne samo zbog mame, nego i zbog zdravstvenih problema djece

Bruno kaže da je cilj da se za sve navedeno skupi 500 tisuća eura, što zvuči puno, ali u trenutku pisanja je već prikupljeno 390 tisuća - zahvaljujući vojsci ljudi kojima ne vidim ime, ali to su bezimeni o kojima se itekako isplati pričat.

Plan je bio da se samo malo zabavimo s ovim bezimenima s početka, ali 500 tisuća eura zvuči kao puno bolja ideja, a Bruno Lerotić kao ime i prezime koje zaslužuje naše vrijeme… i koji euro.

Guglajte ga, nije to čovjek koji će pobjeć s lovom jer je to kroz godine djelovanja mogao napravit već puno puta - Bruno Lerotić je ime koje treba zapamtit i pratit svaki put kad se pojavi jer sa sobom donosi novi život onima koje nitko ne čuje od besmislene buke koja se sve teže stišava.

Zadnja slika za danas, nikako najzabavnija koju ste vidjeli ovom tekstu, ali sigurno ona koja zaslužuje najsnažniju reakciju:

“To je naša realnost”, kažu za one bezimene, kmečave dječake koji se boje slušat o nogometu iz ženskih usta, a danas možemo odabrat da nam realnost nije zlobna i bezimena, nego Bruno Lerotić.

I nemojte mislit da VAŠ doprinos neće ništa značit jer ne možete dat puno; za cijenu jedne preskupe kuglice sladoleda možete promijenit nečiji cijeli svijet - i to je sasvim dostižna realnost.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva