Srdačan pozdrav i iskrene čestitke svakome tko se ovih dana zna obuć kad izlazi iz kuće. Ja ne znam, em zbog temperatura koje se ponašaju kao brojevi koji se izvlače na lottu (ovo sam ukrala s interneta), em zato što sam tek došla s otoka na kojem se natikače nose na čarape - i nitko te ne gleda čudno dok tako hodaš gradom. Ne gledaju te čudno ni kad na sebe navučeš odijelo kokoši i tako slaviš djevojačku, što je jedan od češćih prizora na Kanarima koji nažalost nisam uspjela uslikat.

Ovo mi je šesti put da sam bila i prvi put da sam se vratila bez ijednog suvenira - pod uvjetom da kao suvenire ne računamo ozlijeđeno stopalo, leđa i par ogrebotina. 

Nije ništa strašno, ovo su samo benigne, standardne ozlijede s kojima se ljudi vraćaju sa surfanja - s tim da ja ne surfam, a ozlijede koje imam su tu zato što sam povremeno glupa i mjestimično stara. 

Surfala sam prve godine, točno tri dana, nakon čega sam odlučila da to jednostavno nije za mene i prestala - dijelom zato što mi se nije dalo mučit u oceanu i potencijalno slomit glavu, dijelom zato što kad surfam izgledam ovako. 

 Tako je, Ed Sheeran je sve najljepše pjesme napisao o meni. 

Kao i svake godine kad idem, inboks mi se napuni pitanjima o Kanarima, a danas ću odgovorit na neka od najvažnijih. 

I na jedno nevažno koje se uvijek pojavi među prvima: “Tko ti plaća put na Karibe?”

Postoje ljudi koji misle da svakoj ženi koja izađe iz kuhinje i koristi putovnicu to financira netko drugi - i u većini slučajeva misle da su Kanari Karibi.

Uglavnom, pitanja o Kanarima - i pripadajući odgovori.

Kako se do tamo dolazi?

Ako si iz Hrvatske, polako i zajebano. Najpovoljniji su letovi iz Beča i Milana, s tim da Milano (barem po mojem iskustvu) uvijek nudi više opcija. Let traje 4 i pol sata - ili 11 ili 17 sati ako ideš preko neke skuplje aviokompanije koja ti neće naplatit kofere i sjedala jer je to uključeno u cijenu, ali imat ćeš jedno ili dva zaustavljanja putem. Karte (ove jeftine) kreću od 220 kuna za let u oba smjera, što zvuči predobro da bi bilo istinito - i točno je tako kako zvuči. Kad odabereš kofere, sjedala i osiguranje od otkazivanja (molim vas nemojte u 2022. putovat bez ovog zadnjeg), cijena se penje na oko 300 eura. Ako imate samo ručnu prtljagu, proći ćete 100-tinjak eura jeftinije, ali imajte na umu da u ručnoj prtljazi možete imat maksimalno 10 kila. Bonus tip - ako kupujete karte za grupu od 5 ljudi i jedna osoba ipak ne može ić, morat ćete poništit karte za cijelu grupu ako želite iskoristit pravo na otkazivanje, dakle pametno je kupit 5 pojedinačnih karata. Bonus tip 2 - ako putujete WizzAirom, možda će se dogodit da vam jave da vam povratni let ipak nije 31.3., nego 26.3. jer su se tako predomislili, što je loše jer vam je godišnji odjednom 5 dana kraći. Bonus tip 3 - ako rezervirate karte preko posrednika eDreams i let vam je pomaknut na drugi datum, to vam nitko neće javit. Ne samo da vam neće javit, nego će izgledat kao da i dalje imate let koji više ne postoji. Ukratko, ponesite normabel na put za svaki slučaj. 

Što vam treba od papira?

COVID potvrda - ili da ste cijepljeni, ili da ste preboljeli. Ako je od druge doze prošlo više od 6 mjeseci, treba vam booster. Za Španjolsku je period valjanosti možda i 9 mjeseci, ne sjećam se točno, ali to se ionako stalno mijenja pa morate pratit situaciju. Od ostalih papira vam treba Traveler entry form za Italiju i za Španjolsku. “Ali mene to dosad nitko nikad nije tražio” ne znači da možete putovat bez njih. Na aerodromu te uvijek traže sve i ne možeš u avion bez toga. Isto traže i na povratku - da bi dobio boarding pass za povratak u Italiju, na španjolskom aerodromu moraš predočit svježe ispunjeni Traveler entry form za Italiju. Ako putujete s nekim tko je “pametan” i govori da vam to ne treba, svejedno ispunite sve što bi vam moglo trebat i sjednite na kavu dok taj pametni paničari na šalteru. 

Kakvo je vrijeme i što se nosi za obuć?

Fuerteventura je poprilično vjetrovit otok, što znači da je uvijek pametno ponijet duge rukave, koji će vam nekad dobro doć i preko dana. Temperature su uvijek između 20 i 25 stupnjeva, nikad nije sparno, a sunce je tijekom dana dovoljno jako da možete bit u ljetnoj odjeći - iako vam neće bit vruće ni ako ste u majici dugih rukava, pogotovo kad vjetar odluči imat koncert. Sunce je intenzivno i nasilno, a često i varljivo jer zbog vjetra nekad nemaš osjećaj da se pečeš. Noć je drugačija priča - mi smo se ove godine povremeno tresli i pili kakao jer nismo ponijeli dovoljno dugih hlača. Uglavnom, ponesite sve opcije jer su velike šanse da ćete ih sve iskoristit. 

Kakvo je more, je li za kupanje?

Kako kome, kako kad - meni nikad nije jer je ocean u 4. mjesecu “ugodnih” 18 stupnjeva, a najtopliji je u 9. i 10. mjesecu, kad ima oko 22 stupnja. Surferi na sebi uvijek imaju wetsuit pa im nije hladno, ali ako planirate brčkanje na kakvo ste navikli u Hrvatskoj, onda je bolje da pričekate 7. mjesec i odete u Makarsku. Ali onda ćete propustit ocean i štandove na kojima možete kupit parfem Kalvin Clevin i Georgio Armando - zapravo, možda ovo drugo nećete, ne znam.

Gdje ste biLA smješteNA?

Od 6 puta koliko sam bila na Kanarima, njih 5 je bilo u surf kući na Fuerteventuri - vodi ju par iz Zagreba, Lea i Mislav, a sve je koncipirano kao surf kamp. To znači da dijeliš kuću s ljudima koje ne poznaješ, što možda zvuči grozno kad si introvert, ali zapravo je najbolje na svijetu jer to znači da možeš doć sam i svejedno imat ljude s kojima ćeš se družit. Nekad su to ljudi s kojima ćeš progovorit samo nekoliko riječi i više ih nikad nećeš vidjet, nekad ćete postat prijatelji na Facebooku, a ja sam imala sreću pa me treće godine na terasi kuće dočekala grupica koja je ubrzo postala “moji dečki iz Rijeke”, bez kojih više ne mogu zamislit putovanje. Kuća je u strogom centru gradića Corralejo, ima dva kata, bazen i sve što ti ikad može zatrebat - Lea svako jutro radi detaljan doručak za goste (kad kažem detaljan, mislim ima svega), a na zidu u dnevnoj sobi stoji ploča na kojoj piše što je za večeru. Nakon doručka se moraš izjasnit hoćeš li ostat na večeri ili nećeš, što je jedna od najgorih muka jer s jedne strane, ponekad želiš otić van (restorani su na svakom koraku i jako su jeftini), a s druge, ne želiš propustit nijedan zalogaj iz Leine kuhače jer svako jelo koje napravi ima okus nedjeljnog ručka. Nekad su za večeru tortilje, nekad pohano meso (i pohane tikvice), nekad lazanje, a par puta tjedno se dogode i palačinke - uglavnom, u kući se jede onako kako se jede i doma, kad ti mama napravi najdraži ručak.

Tko sve može doć? 

Svatko tko želi, čak ne mora ni bit normalan (tu i tamo se zalomi netko tko je poseban na način da maltretira druge ljude), ali većinom dolaze super normalni i dragi ljudi koji žele surfat. Mislav vodi računa o prijevozu s aerodroma (i nazad), a usput rješava sve potrebe oko škole surfanja. Ovisno o stupnju (ne)znanja, upisujete se u školu i upadate u grupu ljudi koji su otprilike na vašem nivou - u 10 ujutro vas ispred kuće skuplja kombi, odlazite na surf lokaciju i vraćate se oko 2 popodne, većinom sretni i puni adrenalina, a tu i tamo s noktom koji je otpao - ali samo tu i tamo. Nakon toga imate slobodno vrijeme za sunčanje, spavanje i ostale stvari koje i inače radite na godišnjem.

Što se tamo radi ako ne surfaš? 

SVE. Plaža je 5 minuta hoda od kuće, grad je pun dućana u kojima ćete uživat u shoppingu čak i ako ga inače ne volite jer su Kanari bescarinska zona, što znači da je Čanel jeftiniji (Chanel isto) i da se možete vratit s hrpom parfema koje bi inače platili 500 kuna, a ovdje su 200. Plus, većina dućana ima hrpu dodatnih popusta zbog kojih bi vam se na trenutak moglo učinit da se netko zajebava. Jedna od glavnih atrakcija je i vožnja buggyjima, za koju je pametno provjerit rutu jer ima onih koje su odlične i cijelo vrijeme se voziš uz ocean, a ima i onih koje su… nja. Mi smo bili na ovoj drugoj, pa ćemo bit pametniji drugi put. 

Svejedno imamo korektne slike jer je na Fuerteventuri teško pronać lokaciju koja nije predivna. 

Kokteli i tapas barovi su na svakom koraku, a ako vam se ne da koračat, uvijek možete uzet romobile koji su parkirani na brojnim punktovima u gradu i unajmljuju se preko aplikacije. Mi smo ove godine zahvaljujući romobilima doživjeli dvije predivne stvari - prvo, odjednom smo opet imali 11 godina i bili klinci koji se za vrijeme ljetnih praznika voze kvartom i čekaju da im mama s prozora vikne da moraju doma jer pada mrak. S tim da smo mi smjeli ostat do kad god želimo i usput stat na pivu, koktele i nachose. Drugo, vozili smo se uz ocean i istražili svaki kutak grada, a ja sam jednom istražila i drvo u koje sam se zabila - prijatelju koji je vozio ispred mene se romobil samo ugasio, a ja sam morala odabrat hoću li se zabit u njega ili naglo skrenut u drvo. Odatle ogrebotine koje imam, ali moglo je bit puno gore. Leđa sam ozlijedila tijekom turnira u padelu jer sam zaboravila da sam stara i nisam se razgibala prije početka. Moj partner i ja smo pobijedili, znam da me niste pitali. Stopalo sam ozlijedila jer sam snimala video i nisam vidjela da pločnik prestaje, pa sam se rasula po podu - opet me nitko nije čudno gledao jer je grad pun veselih Britanki koje stalno padaju u sklopu djevojačkih zabava. Grad je pun klubova, barova, trgića na kojima svaku večer nastupaju bendovi i najvažnije od svega, ljudi koji su došli zaboravit na probleme iz stvarnog svijeta. Svi su sretni i opušteni, nitko ne trubi u prometu, nitko nikog ne gleda čudno - svatko je tu svojim poslom, u svom filmu; život je lagan, mekan, s mirisom oceana. 

A Portugal? 

Kuća na Fuerteventuri je samo dio priče - Lea i Mislav nakon kampa na Kanarima odlaze u Portugal, u kuću u kojoj primaju ljude koji se žele još više posvetit surfanju. Tamo se surfa dvaput dnevno i brže se napreduje, a živi se još opuštenije - s jednakom količinom lazanja, pohanog mesa i palačinki. Nema toliko opcija za shopping kao na Fuerteventuri, ali ima mjesta za izlazak - a ima i vlak koji platiš 9 eura i za sat i pol si u Lisabonu. I još veća kuća, puna ljudi od kojih ćeš s nekima progovorit par riječi, neki će ti postat usputni prijatelji na Facebooku, a ako imaš sreće, neki će ti se tetovirat u život i postat ljudi bez kojih ne možeš.

Jedina negativna stvar je da se vjerojatno nećete htjet vratit doma - pogotovo ako vas na putu do doma čeka Gorski kotar u kojem je snijeg.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva