Nisam velika obožavateljica izazova na društvenim mrežama jer su: a) pomodni i prolazni i b) jedina im je svrha beskrajno sheranje i skupljanje lajkova. Da se razumijemo ne vidim ništa loše u tome, ali kako dođe tako prođe i ne vidim smisla u tome da se o njima nešto previše priča, razmišlja ili komentira. No kad je prije sedam dana Ida Prester podijelila naslove koji su na ružan način ponizili jednu ženu i majku, jer,  zamislite, usudila se fotografirati se s izrastom i bez šminke, pojavio mi se upitnik iznad glave. WTF?

Nekako se fotografija Kristine Kovač koja je podigla toliku buru u regionalnoj javnosti i vjerujem svi ste popratili #prirodnažena, poklopila i s prvim fotografijama sa seta novih nastavaka Seksa i grada na ulicama New Yorka. Glavne junakinje, dvadeset godina kasnije, zamislite to, izgledaju starije. Imaju čak i bore, a ultramoderne stilistice odlučile su im ostaviti i pokoju sijedu u kosi. Nevjerojatno. Morala sam brzo na Googleu provjeriti koliko to godina imaju Carrie i Cynthia da si takvo što dopuštaju i nećete vjerovati, obje su u šestom desetljeću života. I to bliže broju šest nego pet. U kojem su točno trenutku sijede postale nedopuštene i kad je starenje postalo tabu, nisam ni sama sigurna, ali nećemo si lagati, dalo se naslutiti da sve tome vodi.

Trend vječne mladosti stariji je i od mene, a znamo da nisam u cvijetu mladosti, no pojavom Instagrama prvenstveno, ali i drugih društvenih mreža kao da se proces pomlađivanja naglo ubrzao. Svi mogući filteri, photoshopovi omogućili su i nama koje se još nismo odlučile na neke estetske zahvate da  virtualno skinemo nekoliko godina i dodamo nekoliko „popravaka“. No ono što me oduvijek mučilo u tom procesu virtualnog uljepšavanja i dalje je moj stvarni odraz u ogledalu, koji hoćeš-nećeš, uvijek nađe načina da me zaskoči. S druge strane, ponuda filera, botoxa, operacija, liposukcija i ostalih estetskih tretmana sve je veća i dostupnija, a godine kad se s njima počinje, sve su niže. I opet, pojavljuje se problem s odrazom u ogledalu jer nekako ne želim vjerovati da je nekome baš lijepo kad ga ujutro prestraše natečena usta i obrazi u kombinaciji s nepomičnim čelom, ali ok, dopuštam da sam je takva. Ionako je glavni razlog što se još uvijek nisam odlučila na peglanje bora, a ne znači da neću, strah da ću, htjela-ne htjela, na kraju i dalje izgledati kao zaleđena četrdeset i nešto godišnjakinja, a ne mlađa verzija sebe.

E sad, kako radim javni posao već dva desetljeća i dijelim dio svoje privatnosti i s medijima i s vama, naučila sam, ne obazirati se na komentare ili barem stvoriti prividan zaklon koji me štiti od zlih strelica. Ponekad uspješno, češće manje uspješno, no ono što me u ovoj priči posebno pogodilo poruka je koja ostaje našoj djeci. S obzirom na to da imam tri curice, koje već sada točno znaju što žele ujutro odjenuti, a što ne, (ne znam na koga su majke mi) zapitala sam se kakav im to svijet ostavljamo. Hoće li se i njih posramljivati ako naslijede moj celulit ili ako im se crte lice neće poklapati s onim što je u tom trenutku u trendu? Hoće li one željeti istu veličinu usana iz tvornice umjetnih dodataka iz ladice broj 5 koja je tih dana u modi? Hoće li misliti da nisu lijepe ako nisu pofarbane, iscrtane i mršave?

Nedavno mi je prišla jedna mlada djevojka od oko šesnaest godina i na moje potpuno iznenađenje poželjela sa mnom razgovarati o blogovima koje ovdje pišem. Šokirala me jer sam ja bila uvjerena da me mlade cure ne čitaju, da moj „reach“ ne dolazi do njih, da one prate ipak neke druge autore i profile. Nasmijala se i rekla mi, varate se, sve čitamo, sve pratimo i hvala vam na porukama koje dijelite. E pa zato, drage cure, na kraju, evo poruke za vas. Ne dajte se zavarati, mladost je prolazna, starenje je neminovno i može biti lijepo i ispunjeno, unatoč onome što vam mediji i društvo kažu. Doduše, odraz u ogledalu ponekad vam se neće svidjeti, ali neće ga popraviti ni interveniranje na licu ni retuširanje na Instagramu, može ga uljepšati samo vaše zadovoljstvo i sreća, a oni, ionako, nikad ne dolaze izvana. Nema ništa loše u tome da ponekad poželite izgledati „bolje“ ali ni u tome da raščupane i bez šminke uživate u životu. Samo opušteno. Društvo će ionako uvijek naći razlog zašto niste dovoljno dobre, pa ne dozvolite da vas to spriječi na vašem putu ka sreći. Umjetnost života ionako je u pronalasku balansa, između onoga kako nas drugi vide i kako se mi vidimo. S naglaskom na vlastitom zadovoljstvu.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva