Jesen stigla, dunjo moja. Dobro ajde, nije kalendarski, ali po pitanju završetka godišnjih odmora, većini ipak jest. Nadam se da si se odmorila ili barem pošteno umorila, pa ti treba, baš kao i meni, još jedan odmor. U svakom slučaju, nadam se da si barem na neko vrijeme uspjela maknuti fokus od realnosti. Od posla, projekata, financija i ostalih dražesnih tema koje nam ostatak godine zaokupljuju moždane vijuge.

Davno sam gledala film „Reality bites“ (prijevod: Stvarnost grize). Tema filma sada nije bitna, ali me fascinira naslov, jer me neminovno podsjeća na ono što me čeka sutra. Svjesna si i ti da je sutra ponedjeljak. I da, od sutra nema više mile-lale. Jer kreće škola, šefovi samo čekaju s nekim novim, zasigurno ambicioznijim targetima, a treba se pobrinuti i za financijsku situaciju, jer sve dobro znamo da je nakon ljeta na bankovnom računu, jednom riječju - SUŠA. A da ne kažem koliko u kući ima prstiju prašine. Dobro, i muž/dečko/partner je isto tako prisutan u životu, a sve smo itekako svjesne da su samo rijetki samostalni, a puno češći su oni koji su o nama, barem na neki način, ovisni. Pogotovo što se tiče odabira i „samo usputnog peglanja“ njegove bijele košulje za sutrašnji, jako bitan, sastanak. E, pa za ovo smo si same krive. Jer ne bi mu muškost ni malo opala da si je sam za promjenu ispegla. Samo ga tako od početka trebalo usmjeriti (čitaj: naučiti).

I onda, naravno evo nje… gospođe Tjeskobe. Koja obično voli pokucati na vrata nedjeljom poslijepodne (tamo negdje iza Stankovića), da bi do Dnevnika već lupala po vratima kao teža  luđakinja. Ti joj onda, čisto da susjedi ne polude, odškrineš vrata barem malkice (i to taman negdje oko ponoći), da bi potom uživala u njenom društvu do zore, naravno ni oka sklopivši. Zato jer ti mozak radi kao lud. I obično noću voli rješavati nerješivo. Ili ono krajnje nebitno. 

Psiholozi tvrde kako nikada nije pitanje samog događaja, već naše perspektive. Što hoće reći kako će se s*anja uvijek događati, a samo o nama će ovisiti kako ćemo mi njih doživljavati. Stoga, ajmo biti mudre  i za promjenu poslušati te pametne stručnjake. Ipak su ljudi pozavršavali puste fakultete, pa valjda znaju što govore.

Kako bi bilo da promijeniš perspektivu? Kut gledanja? Kako bi bilo da te naporne događaje za promjenu percipiraš malo drugačije? Primjerice, da pokušaš pronaći barem tri razloga zašto ti je ipak drago da se sutradan vraćaš u stvarnost. 

Evo, možda ti ja pomognem svojim primjerom.

OSOBNI REMONT

Svaka pametna žena, koja imalo drži do sebe, zna da je po povratku sa godišnjeg čeka osobni remont. Ne mislim na plastiku, botokse, hijalurone, premda, ako ti j, draga moja do toga, široko ti polje. Meni je nakon mora, prva stanica – NOKTARICA, a druga - FRIZERKA. 

E sada, razmisli, je l' kod njih uživaš ili patiš? Ja bome, uživam. Em što se dobro nasmijem, izađem iz salona kao nova žena. Duga, ofarbana, valovita kosa mi vijori na vjetru (totalno sam ušla u neku filmsku scenu ), i najvažnije od svega - konačno imam ruke. Jer naravno da sam na moru ostala bez barem tri nokta jedne ruke. Al' ajde, barem sam se dobro provela.

Neke žene još odlaze i na depilaciju, čega baš i nisam neki fan, s obzirom da jedino brijanjem uspijevam postići ono krajnje nemoguće - da mi dlake barem donekle rastu u isto vrijeme. No, kada si već kod kozmetičarke ono čime se svakako moraš počastiti je - MASAŽA. I za ovo ti ne treba ni izgovor ni opravdanje. 

Dodatno, znam da si ovog ljeta, baš kao i ja, pojela i popila cijelu Hrvatsku. Dobro, ja sam je dodatno i potoćala, jer mi je daleko najomiljeniji obrok - TOĆANJE BIJELOG KRUHA U MASLINOVOM ULJU. To redovno prakticiram dok u restoranu čekam hladno predjelo ili kada sam kod nekoga u gostima, a na repertoaru je riba na gradele. Mislim da sam ovog ljeta potoćala cijelu jednu pekaru.

Ne znam je l' znaš da decilitar maslinovog ulja ima tisuću kalorija? Da, ima. I da, pročitaj ovo ponovo. T I S U Ć U!!! U kombinaciji s bijelim kruhom (za kojeg sve znamo da je smrt, ali ona lijepa smrt), ne moram ni reći da bi bilo pametnije pojesti kilo čokolade skupa s kilom svinjske masti. No, bilo kako bilo, ti si sve ovog ljeta uredno satrala. I vaga, na koju si stala, nakon punih 14 dana, pokazuje očigledni dokaz tog hedonističkog čašćenja. 

Pa, što? Skinula si i prije, i sad ćeš. Znaš ti dobro što te čeka. Ali ne mora ti biti muka. Upiši neku aktivnost koja će te za promjenu veseliti. Ako ti je muka od same pomisli na utege, onda sestro slatka, ne idi u teretanu. Imaš stotinu opcija. Trči, vozi bike, rolaj dok ne dođe zima… upiši ples, jogu ili pilates… bitno je da se krećeš. Ali, ako te ne veseli, rezultati će izostati. 

E sada, znamo i da je za super liniju odgovorna 80% prehrana, a tek 20% aktivnost. Što hoće reći da je prehrana ipak prioritet. Dobro, aktivnost će ti podići sretne hormone, i odmah ćeš i u glavi i u tijelu biti bolje, no ako misliš nastaviti toćati bijeli kruh u maslinovom ulju, loše ti se piše. Reduciraj količine, i za početak pronađi tip prehrane koja samo tebi odgovara. Meni su, primjerice, dovoljna dva obroka dnevno, i da ne jedem iza 18 sati. Jedino tako smršavim. Isto tako ugljikohidrate i slatko mogu zaboraviti, ali priznajem da se počastim barem jednom tjedno. Što se tiče cuge, alkohol u ovom blogu nije tema. I točka.

POSAO

Ne znam kako ti, ali ja ovo što radim i volim. Štoviše, ovo što radim, to i jesam. Vodim emisije i brojne događaje, pišem knjige i ovaj blog. I uistinu mi nije problem raditi i dok sam na godišnjem. Ono što ti želim reći je da ako uistinu mrziš to što radiš, daj za početak istraži. Prije spavanja uzmi komad papira i napiši popis stvari koje voliš raditi ili u kojima si dobra. To su tvoji talenti. I onda mic po mic, kako se u narodu kaže, razvijaj te talente. Za početak na to gledaj kao na svoj novi hobi. Možda će i ti, za koji mjesec ili godinu, upravo to plaćati račune. I onda ti povratak u realnost i neće toliko teško padati, jer ćeš cijelu godinu, čak i na godišnjem, biti u toj realnosti koju ćeš naprosto obožavati.

PRIJATELJI 

Obitelj, djeca, roditelji, znam da te vesele, ali priznaj da se sa prijateljima ipak najbolje provedeš. Premda ne znam ni sama što nas čeka ove jeseni po pitanju mjera, i o tome iskreno niti ne razmišljam, jer bih se mogla odmah katapultirati na mjesec od žgaravice, nekako nastojim ostati pozitivna (i na virus negativna). Veseli me pomisao na kavu na Cvjetnom trgu nakon posla, na cugu petkom iza pet, na čagu ili ti ga po novom „cupkanje u mjestu“ do ponoći, barem vikendom. Uzimam od života trenutno koliko mogu i ne zamaram se.

Voljela bi da je sve po starom, ali znam da nije. Barem ne još. Ali to ne znači da neću, barem vikendom, izdvojiti vrijeme za smijanje i kreveljenje sa svojim prijateljima, jer po meni je to ipak najmjerodavnija, a opet najjeftinija psihoterapija. 

Želim ti lagodan i krajnje bezbolan povratak u realnost!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva