Razgovore o vremenskim uvjetima oduvijek sam smatrao znakom životne lijenosti. Kilometarske razgovore o tome kako je vruće u srpnju ili kako je hladno u siječnju ili kako magla osvoji jesenska jutra doživljavao sam jednako smislenim kao i ono javljanje ispred kućica na autocesti gdje je, vidi čuda, opet najveća gužva u ljetnjoj špici baš u subotu. Jer je jednostavno - ako možeš ići bilo koji drugi dan na more, idi. Ako ne možeš, prihvati gužvu i napravi najbolje što možeš sa svojim vremenom. Ako pada kiša, uzmi kišobran. Ako je vruće ili hladno, adekvatno se obuci. Samo nemoj tri sata o tome kako je hladno.

Uglavnom, sada žudim za time da opet dominiraju razgovori o vremenskim prilikama jer su se kave, obiteljska okupljanja pa i brojni poslovni razgovori pretvorili u komentiranje korone. I dosta je toga više!

Neki dan sam svojim curama rekao da ne mogu više o tome. Još se jedan obiteljski trenutak počeo pretvarati u korona razgovor - kakve su danas brojke, tko je u školi skoro imao koronu, kakva je situacija u Sloveniji, a kakva u Švedskoj, što će sada reć Stožer... Ne mogu više. Mislim da nitko ne može na taj način ostati priseban.

I naravno da neću otići u smjeru negacije postojanja virusa niti negacije njegova utjecaja na društvo, ali želimo li sačuvati zdravu glavu, korona ne smije diktirati naš dnevni ritam. Treba odrediti razumnu mjeru čuvanja sebe i ljudi oko sebe, ali se svejedno trebamo truditi iskoristiti dan. 

Ignorirati koronu jednako je besmisleno kao opsesivno sve pratiti i pretvoriti se u korona stalkera. Dakle, treba pronaći razumnu mjeru jer kao što sam rekao još ovog proljeća, ova kriza ima tri kraka – medicinski, ekonomski i psihološki. I mislim da činimo ogromnu grešku što se nedovoljno bavimo ovim psihološkim. Već sam si dosadan s ponavljanjem kako bi u Stožeru trebali biti i sociolozi i psiholozi koji bi mogli pomoći u kreiranju smislenih i primjenjivih savjeta za očuvanje društvenog imuniteta i smanjivanja psihoze koja se itekako osjeća. Jer je stvarno jadno što daju savjete koji su neprimjenjivi i onda okrivljuju ljude što ih ne slušaju. Čak i da su zaslužili naše bezuvjetno povjerenje, a nisu, i dalje ljudi ne bi poštivali neke upute jer ne uzimaju u obzir našu prirodu i naše navike. Ali možda ću u sljedećoj kolumni više o tome zašto su izgubili povjerenje, sada bih radije o tome kako da mi sami povećamo povjerenje u sebe. Pa evo par zdravorazumskih savjeta što možete napraviti da sačuvate svoje fizičko, ali i psihičko zdravlje.

Držite fizičku distancu, ali nemojte emocionalnu. Treba nam osjećaj povezanosti s drugima jer u nama stvara osjećaj sigurnosti i zaštićenosti. Iskoristite svaku priliku za bliskost.

Punite svoje baterije prije nego što dođete u crveno. Jer ovo će trajati. Zato je još važnije da se dobro brinete za sebe i svoje voljene!

Budite informirani, ali ne i preinformirani ili dezinformirani. Tako će se deformirati vaš pogled na život.

Nemojte se samo žaliti zbog svega što ne možete raditi, nego se posvetite onome što možete. Prilagodljivost je ključna. Što kraće žalite zbog nečega što ne možete napraviti, imat ćete više vremena i energije da smislite u čemu ipak možete uživati. 

Manje ćemo putovati, ali zato možemo više i dublje doživljavati. Možemo imati više unutarnjih putovanja. Manje ćemo upoznavati susjedne zemlje, ali bismo zato mogli dublje upoznati sebe.

Manje ćemo ići u šoping centre, ali zato možemo više u prirodu. 

Manje slušajte političare, a više prijatelje. Ali i sebe! Pogotovo one misli i snove koje čujete tek kad smanjite sav taj vanjski šum.

Uzmite u obzir i par praktičnih - provjetravajte poslovne i privatne prostore u kojima boravite. Neće vas ubiti propuh, lagali su vam!

Kada smo već kod toga, nije loše i ovlažiti prostor u ovim hladnim danima kada ćemo svi više grijati. Moji su starci uvijek imali posudu s vodom na radijatoru. 

Sve u svemu, više no ikad, važno je brinuti se o sebi. Jer trajat će. A cilj je da što manje ljudi puca po šavovima i da oni s čvrstim šavovima pomognu svima kojima će olabavati. Morat ćemo ovo proći zajedničkim snagama jer nas, po svemu sudeći, ne očekuje lagana jesen. Čuvajte sebe i čuvajte ranjivije od sebe!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva