Dok neki već sunčaju svoje hrenovkice na plaži, drugi se još znoje na poslu i s grčem u želucu završavaju TO DO liste prije odlaska na sveti g.o. 

E sada, ovdje nisam relevantna, jer kako radim za sebe već osam godina, ja više niti ne znam što to znači otići na godišnji odmor. Zato jer uvijek, ali ama baš uvijek, samom ide i on, moj digitalni produžetak, dragi laptop. 

Prije dok sam bila zaposlena u agenciji, sjećam se kako bi prije odlaska na more odradila posao do kraja, prebacila projekte u tijeku na kolegicu (plavušu koja je sjedila za stolom nasuprot mene i koja bi me uredno zbog toga počastila uhu nimalo ugodnim riječima) i onda bi za kraj, prije pobjedonosnog izlaska iz ureda, napravila ono, što i dan danas smatram da pruža jednaku razinu sreće i zadovoljstva kao i orgazam, a to je onaj klik na upravo natipkan: OUT OF THE OFFICE REPLY.  Još kako prije nije bilo pametnih telefona, a sigurno ne bi na more nosila poslovni laptop, eventualna distrakcija bi bila poziv ili tri od spomenute i nimalo sretne kolegice.

Znam da se u međuvremenu, barem u korporativnom svijetu, situacija bitno promijenila, te da sada svi gledaju te mailove i dok su na plaži, ali svejedno ako radiš za nekoga barem imaš pravo na taj godišnji. No, neću se žaliti, jer i pozicija Slobodnjaka ima svojih prednosti. Na primjer, ja mogu dva mjeseca ležat na plaži u Meksiku i usput radit, a da me zbog toga nitko neće prozvati. Za mene je ovo neprocjenjivo. Što me vraća na onaj najteži životni odabir - sloboda ili sigurnost? Ja biram slobodu, i točka.

Bilo kako bilo, zanima me kako se nosiš sa stresom pred godišnji odmor? Sa tim zadnjim danima odbrojavanja prije bućkanja u moru? Jesi luda? Histerična? Ili sve držiš pod kontrolom? Ili ti uredno prije spavanja treba čaša ili šest vina da se izbalansiraš?

Osim što si zaposlena, pretpostavit ću da imaš muža, dijete ili više djece, zbog čega moraš i tu veselu družinu spakirati jer su ili lijeni ili nemaju pojma gdje im što po ormarima stoji. A malce treba i ošišati, jer već sada hodaju gradom kao mali bushmani. Potom moraš i sebe spakirati, ali prije toga i cijelu kuću oribati, jer naravno da sve mora biti cakum pakum i nema veze što će prašina napasti namještaj u roku od 16 sati. 

No, vratimo se na pakiranje tebe, jer naravno da si se od prošlog ljeta ili udebljala ili si smršavila, zbog čega pod hitno moraš u shopping! Ovo je za tebe teško mučenje jer uključuje kupnju novog badića i ulazak u onu kabinu za presvlačenje koja zbog neonskog svjetla više izgleda kao kabina za kvarcanje i koju mrziš jer ti  nekim čudom, nadoda još celulita, a strije ti izbiju i na čelu. Ali odradiš sve hrabro, i usput zastaneš na sniženjima i spiskaš pola ušteđevine, ali Bože moj,  jednom se živi i naravno da ti je baš trebao onaj pareo, koji je i na sniženju pola prosječne hrvatske plaže. Za ovo kriviš onaj celulit iz kabine , jer ne želiš da se vidi dok se prešetavaš po plaži.  I samo nek se zna - kad se žena u nešto zaljubi, ima da to i kupi, mrmljaš sebi u bradu, posramljeno opravdavajući rastući minus na kartici.

Kad smo već kod love, prije g.o. treba i račune platit i poriješavati sve financije, jer sigurno ne misliš sa sobom nosit token, a naravno da ti je muž za ovo nesposoban jer ti u kući paziš na troškove (znaš i svjesna si da si sama za ovo kriva) , ali da je po njegovom, davnih dana bi sretno i bankrotirano živjeli ispod Savskog mosta. 

I na koncu, pa moraš samoj sebi biti lijepa na toj plaži!  Što podrazumijeva last minute osobni remont pa krenimo redom:

Farbanje izrasta.  Iako si svjesna da ti zločeste sijede kreću izlaziti tamo negdje već nakon tjedan dana. Ali ćeš zato usput kupiti i 65 litara onog spreja za kamufliranje sijedih, koji se ne ispire u moru, već samo nakon šamponiranja. Jer inače da se ispire, ma kupila bi ga svejedno, ali bi prilikom izlaska iz plićaka izgledala kao pokisli Bere Rakun. 

Manikura. Ili obična manikura ili gel ili trajni lak. Ovo je jako bitno napraviti jer naravno da ćeš već treći dan godišnjeg slučajno zapeti o vrata perilice i do kraja ljetovanja ostati bez četiri nokta desne ruke, ali nema veze, bitno je da su ruke lijepe i čitave, barem prvi dan.

Pedikura. Trajni ili običan lak, sasvim je svejedno ako se misliš sa djecom ili gorom polovicom ili prijateljicom po cijele dane naganjati po pješčanim ili šljunčanim plažama. Lak ode pa-pa, a stopala se poružne, iako kažu da je hodanje po kamenčićima dobro za cirkulaciju. Meni jedino proradi cirkulacija u glavi od boli i pustog pas-materisanja. Zato, budi mudra i lijepo nosi kroksice i priča gotova. 

Kvarcanje. Što se kvarcaš ako ideš na more, samo pare trošiš? – odjednom čuješ muža, koji po novom baš želi sudjelovati u financijskom svijetu vašeg veselog kućanstva. Ali mu odgovaraš spremno: "Zato jer ne želim izgledati kao Kravica Sirnica kad se skinem u badić. I manje mi se celulit vidi i odmah mi tijelo izgleda  ljepše... A ostalom, molim te šuti i ne javljaj se!"

Depilacija. Nisam pobornica depilacije jer sam shvatila da mi svaka dlaka raste u svoje vrijeme (briga njih, imaju one svoj đir), što znači da kad odem na depilaciju ja: 1) trošim pare 2) boli me poludjeti 3) vrištim, tučem i psujem tete kozmetičarke (što baš nije lijepo, jer nisu one krive što sam hodajuća Šuma Stiborova), 4) cijelo ljeto sam stalno i dalje dlakava. No, ne moraš mene slušati ako uistinu mrziš brijanje. Meni je brijanje sasvim ok, taman dok mi na glavi stoji maska za kosu, ja pjevušim Mišu i brijem se, a  usput se izrežem i napravim u kadi Teksaški masakr motornom pilom (u ovo slučaju žiletom). Ok, ok... ali ako si ti ipak tip za depilaciju, tada se sigurno bacaš na noge, možebitno ruke, potom ništa manje važno na nadusnicu (jedno ako ne želiš cijelo more izgledati kao brkata ujna Rudmila, s tatine strane, treće koljeno), i daleko najvažnije od svega BIKINI ZONA. Ta-da-aaaaaaaa! 

BIKINI ZONA. Zaslužuje posebno poglavlje, i to in capital letters. Hoće mi netko reći, zaštoooo? Zašto mi žene ovo radimo? Ovo ne samo da boli nego je ekvivalentno svim nepotrebnim radnjama koje ulaze pod zajednički nazivnik - JUNAČKO MUČENJE. I onda  kad još krenemo sa raznim frizuricama, od srca, crtice, dvije crtice pa sve do nulerice ili ti ga po naški brazilke. Žene moje, čemu ? Je l' se isplati na onom stolu roniti suze, ispustiti dušu od boli, izvrijeđati jadnu tetu da bi za manje od dva tjedna već nikla prva dlaka? Zato sam ja i dalje za dobro staro brijanje, a vi me ako se ne slažete, slobodno upucajte.

Suma sumarum, kako uz toliko priprema, planova, mozganja i mučenja, u cijeloj ovoj priči ostati normalna? Prisebna, smirena i svoja? Je l' baš moraš svake godine prije plaže umrijet od stresa? Je l' baš uvijek mora biti ovako?

Zato, kako bi bilo da ove godine pošalješ sve u ono lijepo mjesto? Ne kupiš novi badić, ne spakiraš muža (nek izvoli sam sebe pakirati pa nisi mu ti mama… dobro ajde, djecu moraš, još su mala, ali ih zato ne ošišaš, ma nek hodaju okolo obrasli), ne očistiš kuću, ne napraviš osobni remont, već kažeš samoj sebi, a bome i njima: DOSTA SAM RINTALA CIJELU GODINU, GONITE SE SVI U LIJEPU MATERINU !

I onda u zenu kao ponosna gospođa odeš na sveti g,o. i samo nastaviš u istoj vibri ležati na plaži, ispijati koktele i bućkati se, dok se svi oko tebe u čudu pitaju: "Što se s njom dogodilo?"

"Dogodila sam se JA samoj sebi" - bit će tvoj konačan odgovor.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva