Prije neki dan je bio Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Inače, taj dan mi je baki rođendan pa sam posebno emotivna, a i često se, kao prava zaljubljenica u snježne radosti (nekome gadosti), ulovim i kako taj dan u sebi pjevušim „Sveta Kata, snijeg na vrata…“ Dobro, u ovom slučaju lockdown, ali to sada nije tema. 

I onda me svaki put štrecnu medijski naslovi koji me podsjete da je taj dan ipak daleko važniji.  

Jeste li znale za ovo?

• Trećina žena u svijetu žrtve su obiteljskog nasilja
• 38% ubojstava žena počinili su njihovi partneri 
• Jedna od tri žene doživjela je neki od oblika nasilja
• U Hrvatskoj se svakih 15 minuta fizički zlostavlja jedna žena

Ovo zadnje, da nacrtam. Dakle, taman dok piješ jutarnju kavu u toplini svoga doma, jedna žena bude isprebijana poput vola. Nije tvoja krivica što ovo ne znaš. Možda ti bude muka čim čuješ da netko o ovome priča. I treba ti biti muka. No, kažem, nisi ti kriva što si neinformirana. Premalo se priča o ovome, a previše šuti. Zato i ne znaš. 

Postoji tjelesno, psihičko, spolno i ekonomsko nasilje. O svakom se ne priča dovoljno, ali ja bi u ovom blogu stavila naglasak na ono psihičko ili emotivno. Zašto? Jer je perfidno. Suptilno. U rukavicama. Usudila bih se napisati galantno, da nije toliko gadljivo. I paralelno strašno.

I može se dogoditi svakoj od vas. Apsolutno svakoj. Bez iznimki. Zato jer se ušulja poput najgoreg neprijatelja, nerijetko zakamufliranog u čovjeka tvog života.

Glavni akter psihičkog ili emotivnog zlostavljanja je na početku vaše ljubavne priče beskrajno dobar i bezobrazno šarmantan. Zavuče ti se pod kožu slatkim riječima i neviđenim gestama. Obuzme te svojom kreativnošću. Skida ti Merkure, Venere, Mliječne puteve s neba i kune se kako si rođena samo za njega. Dok tebi u glavi zuji "Ovo je predobro da bi bila istina", on te uporno obasipa komplimentima, podrškom i djelima, i to toliko uvjerljivo da nema šanse da posumnjaš da je to samo njegova igra. 

Jer on zna kako treba s tobom. A cilj mu je prvo da te osvoji, a potom, kada konačno za njim glavu izgubiš - potpuno slomi. Satare. Ubije u srž tvoga bića. 

Ime mu je Narcis, a prezime Manipulator. I vjeruj mi, napravit će sve da te uvjeri kako on to ni za živu glavu - nije.

Nakon početnog Las Vegasa, polako kreće Gulag. I to kada najmanje očekuješ. Prvo sa sasvim usputnom kritikom. Zna se, za tvoje najveće dobro. Nerijetko krene s „dobronamjernim“ osvrtom na tvoj fizički izgled, jer si dobila škembicu nakon božićnih delicija, pa bi svakako trebala (zna se, zbog sebe i svog zdravlja) paziti što, koliko i kada jedeš.

Onda nastavi s komentarima na tvoju odjeću, obuću, lak na noktima, dlake na rukama i nekako završi na odabiru tvojih prijateljica. Nijedna mu ne valja. I tebi je najbolje samo s njim. Jer on zna što je za tebe najbolje, jer te voli, zapamti ovo, kao nitko nikada prije! 

A ti se polako, ali sigurno, počinješ osjećati nekako loše. Ali nije ti jasno zašto? Jer dijeliš život s muškarcem koji kaže da te voli, ali se svejedno u njegovoj blizini osjećaš  kao zadnje govno na cesti.

Zbunjena si. Nisi izluđena. Nisi još. Ali bit ćeš, pričekaj. I kriviš sebe, jer mora da je tako, jer "On me voli i želi mi samo najbolje. Dakle, do mene je." I tu krene majka svih zajeba. Jer si prstom okrenula na sebe. 

Potom kreću uvrede. Nimalo suptilne, već jasne i direktne. Sve češće kritike, čitaj poniženja. Emotivna gaženja. Verbalna cipelarenja. Ali uvijek samo i isključivo kada ste sami i nikada dok vas publika gleda. Jer zna se, Narcis u javnosti mora održati imidž dobrog frajera i velikog šarmera. Njega hrani da ga drugi obožavaju i bez toga ne može. Zato ga svi u tvojoj okolini i vole, jer ga zapravo niti ne vide. A njemu očajnički treba divljenje i zrcaljenje njegove maske, ispod koje se krije ništa drugo nego - crnilo. A to crnilo vidiš samo ti, koja s njim živiš.  

Kada konačno otvoriš oči i spremno ga odlučiš ostaviti, e onda se vraća onaj s početka priče. Onaj princ na bijelom konju, umiljato janje, ljudina od čovjeka koji ti opet obećava brda i doline. A nerijetko oceane i glečere. Samo da mu oprostiš. Štoviše, on jasno i glasno artikulira sve što ti je napravio, apsolutno svjestan svojih pogrešaka, i uvjerljivo odlučan kako se to više nikada neće ponoviti.

I ti opet padaš. Jer mu vjeruješ. Vjeruješ da je ono bila samo faza jer mu je "na poslu bila frka"… ili je financijska kriza... ili ne brini - imat ćeš dovoljno spremnih argumenta. U svakom slučaju, razlog za onakvo ponašanje će biti opravdan. 

I ti ćeš mu se vratiti. I neko vrijeme opet biti voljena i mirna. Ali ne zadugo. Ne odmah, ali za par dana ili tjedana, taman kad se opet opustiš, on će ponovno napasti. I ovog puta će biti još gore. Jer svaki put kada bude dovoljno loš prema tebi, u idućem trenutku će se malo povući. I samo na trenutak biti onaj dobar. Dovoljno da te uvjeri da je pogreška samo u tebi. 

Sad više nisi zbunjena, već izluđena. Ispaljena na mozak. Nesigurna zbog stalnih kritika. Jer si odjednom za sve živo i neživo – ti kriva.

I ovo je presudan trenutak da ga ostaviš. Prije svega da s nekim od povjerenja iskreno popričaš, otvoriš dušu i kažeš točno, od riječi do riječi, što ti se događa. Bez uljepšavanja i imalo opravdavanja. To može za početak biti prijateljica, ali svakako i stručna osoba. 

Znam, teško je. Zaljubljena si. Ali jesi u onog čovjeka s početka priče. Ali on, draga moja, ne postoji. Postoji samo ovaj koji te psihički i emotivno uništava. To je PRAVI ON. Pogledaj ga dobro i  promotri trezveno. Otvori oči. Taj se nikada neće promijeniti, a kamoli biti onaj u kojeg si se zaljubila. Iz jednog jedinog razloga, jer onaj je bio iluzija. 

Ovaj kojeg vidiš je totalno sjeban. Ali nije na tebi da ga spašavaš. Možda nije u dubini duše zao, već je samo nesretan. Oštećen. Izranjavan. Jer zna se da ispod svake agresije leži duboka bol. Ali to nisu tvoja posla. I svakako nije na tebi da mu budeš spasiteljica, a kamoli psihijatrica. Jer što ti budeš bolja prema njemu, on će biti gori prema tebi. Štoviše, mrzit će te još više. Samo zato jer ne može podnijeti da ga itko voli. Jer konačno, on samoga sebe ne podnosi.

I ako ga ipak odlučiš spasiti, budi svjesna da si potpisala smrtnu presudu, jer emotivni zlostavljači za sebe uvijek nađu opravdanje i skoro pa nikada ne potraže pomoć. Jer ne žele. Ne žele se suočiti sa svojim unutarnjim demonima, pa im je lakše izbacivati svoje nemire upravo na svoje najbliže. I to nerijetko žene, jer su fizički slabije.  

Bitno je znati i osvijestiti da emotivno zlostavljanje nerijetko pređe u fizičko. I tu je kraj priče. Nema dalje. 

Svaki muškarac koji udari ženu, nije frajer. Slabić je. Rado bi za potrebe ovog bloga napisala  imenicu koja označava ženski spolni organ. Ali to je uvreda za tako lijep, svrsishodan i plemenit organ. Stoga, biram riječ Slabić - koja označava sve muškarce koji svoje nesigurnosti  komplekse i nepodnošljiv osjećaj bezvrijednosti liječe nasiljem.

Nijedna žena nije zaslužila biti statistika. Nijedna nije zaslužila modricu na nadlaktici, razbijenu čeljust ili potres mozga. Nijedna nije zaslužila da ju se vrati na tvorničke postavke, kako da bi se on konačno osjetio dovoljnim muškarcem.

I ne, ne voli te. Nikada te nije niti volio, ako se pitaš. Muškarac kada voli ženu, on je ne udara riječima, a još manje šakama. Miluje je vršcima prstiju, njeguje toplim riječima i čvrsto joj drži leđa. To je prava ljubav. Sve ostalo je čista manipulacija. 

Jedini način kada će te manipulator konačno ostaviti na miru je kada i ako ikada zapikira neku novu žrtvu. Kada mu zamiriše neka nova. Koja će nažalost, zavedena istim njegovim postupcima, u njega, baš kao i ti, biti ludo zaljubljena. 

Ali ne čekaj da ti se to dogodi. 

Budi dostojanstvena, pametna i hrabra. Stoga na vrijeme ostavi tog gada.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva