Nedavno sam bila panelistica na konferenciji MissInvest, na kojoj se pričalo o poslu, novcu, štednji, ulaganju i svim ljepotama, a bogme i izazovima (č: grozotama) business svijeta. Bilo je uistinu impresivno slušati ljude koji o novcu znaju toliko puno, da sam iskreno poželjela angažirati financijskog savjetnika koji bi mi, u najmanju ruku, presložio život (premda sam diplomirala Financije, ali sam iz tog svijeta nepovratno šmugnula jer su za mene brojevi teža enigma).

Jeste li znale da možete investirati, a da uopće nemate štednju? Meni je ovo revolucija, s obzirom da sam oduvijek čvrsto vjerovala  kako moraš imati hrpetinu para da bi išla u bilo kakva ulaganja, jer je za mene to bio pojam čistog luksuza. Bilo je tu još puno diskusije oko zarade, troškova, štednje koje su mi otvorile oči, no kada me voditeljica konferencije upitala: "Marijana, a kakav je tvoj odnos sa novcem?", bogme sam se zamislila i onda samo ispalila: "Pa volim ga. Dođe mi kao dečko. Družimo se, uživamo, ponekad putujemo, a ponekad se svađamo i mrzimo, a onda se pomirimo. A trenutno je tiha misa." Na što se publika glasno nasmijala jer su vjerojatno, između komičnih redaka, prepoznali ništa drugo nego istinu u kojoj se svi možemo pronaći.

Ja o novcu pretjerano ne razmišljam. Dođe mi kao nuspojava poslova koje volim raditi. Nisam money driven person, nego me pale projekti, ideje, kreativa, akcija  i da u tom procesu ludila i realizacije uživam. A onda kada se na sve to zalijepi i novac pa se pošteno počastim, nema mi većeg gušta. Ali novac mi nikada nije sam povod, niti cilj, već nagrada za trud. Jednako tako mi novac dođe i kao motivator kada tog istog posla nema. Kerozin. Gorivo. Poguranac. Ono kada ti "guza radi" zbog egzistencijalnog straha. Vjerujem da smo ovo sve osjetile kada nam je gospođa Korona pokucala na vrata. Jer samo život zna iscenirati situacije u kojima ti  ODJEDNOM svi projekti propadnu, uhodani poslovi ne idu, dogovori se otkažu, a tebi i dalje krediti, kartice i režije uredno stižu na naplatu. A ti se nađeš sa upitnikom od pet tona iznad glave "Mila majko, što sad?"

Što radiš onda? Plačeš? Čupaš kosu? Ili možda grizeš nokte? To je u redu. Ma izgrizi ih do mesa i izbaci tu tjeskobu, ali se suoči sa realnošću da više ništa nije kao prije.

Žališ se? Kriviš druge? Ljude ili okolnosti? Zato jer slijepo vjeruješ da je cijeli svijet odgovoran za tvoju nesreću. I ovo je prirodno, ljudski  i sasvim legitimno. Samo što nije istinito.

Ili ipak uzimaš stvar u svoje ruke? Ovo je, vjeruj mi, jedina ispravna opcija. Što ne znači da u početku nemaš pravo poludjeti, plakati, histerizirati i cijeli svijet kriviti. 

Imaš, ali sad dosta. Ne zaboravi, sve se događa s razlogom. Pa tako je i ova situacija došla upravo kada ti potrebna. Da te prodrma, oživi i pokrene. Da te lupi nogom u dupe. Da iz tebe iščupa nešto što ni sama nisi svjesna da u tebi čuči. Da zastaneš i upitaš se – koji su još moji talenti? U čemu sam još dobra? I kako na konto toga mogu raditi, zaraditi i još bolje živjeti? 

Sve ima svoj vijek trajanja. I ljudi, i odnosi i poslovi. Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore. I tako je, kako je. Ti slobodno na stara još jednom pokucaj, ali ne lupaj, ne moli i najvažnije od svega - ne ponižavaj se. Digni glavu i šibaj dalje.

Kada utabane stvari krenu odjednom propadati, znaj da je upravo sada trenutak za novi početak. Osvijesti da ovo više nije tvoja priča zato jer te čeka neka bolja. Zahvali joj na svemu i kreni dalje, u nove životne pobjede. Ne gubi vrijeme na krive drine.

Prihvati da je vrijeme za nešto novo. Vjeruj da je ovo samo faza. Ti nemaš životni problem, nego trenutni izazov. I jako je bitno da na cijelu ovu situaciju upravo ovako gledaš. Kao na blagoslov koji je došao upravo kada ti treba. Negdje sam nedavno pročitala "Kada  misliš da se oko tebe sve raspada, možda baš onda se sve slaže na svoje mjesto". Kako moćno, utješno, ali istinito. Znam, teško je u ovo povjerovati. Pogotovo ako si godinama nešto stvarala, gradila i od toga lijepo živjela. A još više ako se bojiš da ćeš biti gladna. Ili se bojiš da ćeš u tuđim očima ispasti neuspješna. Ili se samo užasavaš promjena ili onog nepoznatog. 

Draga moja, vrijeme je za promjene. Dosta je udobnosti, osrednjosti, fiktivne sigurnosti, možda čak i učmalosti. A uostalom, pa ne bi ti se ovo niti događalo da nemaš kapaciteta za nešto sasvim novo? Sigurno si čula za onu da ti život daje taman koliko i možeš podnijeti. A na tebi je samo da to osvijestiš, prihvatiš i onda da zasučeš rukave. Da budeš proaktivna i da daš svoj maksimum, ali usput da ne zaboraviš vjerovati.

No, za početak je ključno da si proaktivna iz mira, a ne iz panike. Da se smiriš i da osvijestiš koliko kao osoba vrijediš. I onda iz svoje snage da se pokreneš. Nužno je da si ti dobro, premda ništa oko tebe, ili se barem tako čini, nije ni "d" od dobrog. Pronađi resurse koji ti daju toplinu, utjehu i podršku. Osloni se na druge. Prijatelje ili bližnje. Ako treba pitaj za pomoć ili nauči, za promjenu, primiti pomoć. I onda kad si mirna i svoja, ajmo - akcija!

Kako radim za sebe, ja nemam vremena, a bogme niti novaca, čekati da mi posao dođe. A još manje sam tip koji hoda okolo i žali se. Ali jesam tip koji njuška, priča s ljudima, ispituje, propituje, kopa i trudi se. Pa tako i sama sebi pronalazim poslove ili smišljam nove projekte. Svim snagama, borim se. Proaktivnost mi je nužna, ukoliko mislim sve nedaće preživjeti i dobro živjeti. Ali i povjerenje u sebe i u život da će u konačnici sve biti OK.

Na pitanje voditeljice spomenute konferencije: "Koliko voliš novac?", spremno odgovaram "Taman". Taman da ga imam dovoljno da mi u životu bude lijepo i ugodno. Ni previše ni premalo. Možda sam trebala reći "Volim ga jako, a još više volim kad ga imam viška?" Možda, ali me život do sada naučio drugačije lekcije. 

Previše vodi u prokletstvo. Tada ti nikada nije dosta. Gladna si ga. I nikada nećeš biti zadovoljna. Zato jer ćeš ga gledati kao mjerilo sreće, a svi znamo da je prava sreća u sasvim drugim stvarima, često besplatnima.

Premalo vodi u neimaštinu. Nemaš ga dovoljno, jer možda misliš da ga nisi ni zaslužila. Da nisi dovoljno dobra da bi ga dovoljno imala i shodno tome bila uspješna. Zbog čega nikako da te krene i cijeli život s njim imaš izazove.

Poanta je da shvatiš koliko je za tebe dovoljno da bi bila sretna.

Za što ti sve treba? Kako ga koristiš? Je l' previše trošiš, a premalo zarađuješ? Je l' previše radiš, pa ga niti ne stižeš potrošiti? 

I u konačnici, je l' ti novac u životu služi? Jer, ne zaboravi, ti trebaš biti njegova Gospodarica, a on tvoj vjerni sluga. Ti s njim upravljaš, a ne on s tobom. Bitno je da ga pametno trošiš, a ne da on troši tebe. Da na njega gledaš kao na sredstvo, a ne na krajnji cilj. Jer, životni cilj bi trebao biti da si svoja i ispunjena, a ne bogata, ali prazna i nesretna.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva