Sama ili usamljena? Razlika je velika.

Poznajem žene koje se nakon prekida ili razvoda jako brzo upuštaju u nove odnose. Jednako tako poznajem i one koje ostaju mjesecima, štoviše godinama, same samcate. Ne osuđujem ni jedne niti druge, ali sklona sam mišljenju kako je ipak pametnije, i svakako mudrije, neko vrijeme provesti sama sa sobom. Kažem - neko vrijeme, a ne cijelu vječnost.

Zašto? Zašto ako ti nova ljubav kuca na vrata? 

Prije svega, jer nisi sva SVOJA. Dok si bila u vezi ili u braku, htjela ti to ili ne, prilagodila si se svome partneru poput kameleonke. Adaptirala svoje navike, rutinu i  interese. I to je sasvim normalno, jer u odnosu dijelimo, upijamo i učimo. Radimo kompromise. Ali nerijetko i gubimo sebe. I onda dođe kraj tog odnosa, i ovisno o tome koliko si se (pre)dala, zapitaš se - što je zapravo moje, a što njegovo? I često odgovor bude - ne znam ni sama više.

Dodatno, vrlo vjerojatno će ti frajer, koji ti je ubrzo nakon prekida ušao u život, biti tampon zona da ne osjetiš silnu bol koju bi zapravo trebala osjetiti, doživjeti, ali i preživjeti zbog gubitka. Bol koja je zdrava, bez obzira koliko je mučna. Jer bol je prirodna i neminovna, a patnja je stvar izbora. I nije fer prema tom novom frajeru da u njemu tražiš slamku spasa ili kako bi to Ameri lijepo rekli, rebound relationship.

I zato je nakon prekida ili rastave ključan trenutak da zastaneš. I prije svega, da pronađeš sebe. I da dođeš samoj sebi. Vjerojatno si se promijenila. Ne kažem da bi trebala odbaciti sve što si od svog Bivšeg preuzela i upila, pogotovo ako ti to godi i dobro je za tebe. Ali smatram neophodnim zaustaviti se i upitati: „Gdje sam ja u cijeloj ovoj priči?“ To je stvar osobne higijene, ljubavi, ali i dužnosti prema samoj sebi. A ujedno i prvi korak da ti bude lijepo u tvojoj koži i ugodno samo u vlastitom društvu. Da ne moraš grčevito tražiti nekog novog, samo zato jer si nemirna. I paralelno, negdje duboko uvjerena da si zapravo bez muškarca bezvrijedna.

Smatram da one žene koje jure iz odnosa u odnos se zapravo boje biti same. Bježe od boli. Plaše se tog sudara sa samom sobom. Jer znaju da u sudaru boli.  Da se vrišti, lomi i krvari. Ne shvaćajući kako upravo iz te boli izrasta najveća snaga. U toj silnoj potrebitosti im je kontakt nužan kako bi se osjetile sigurnima i namirenima. Jer smatraju same sebe nedovoljnima. Stoga im je potreban muškarac kako bi se osjetile kompletnima. Cjelovitima. Voljenima. I ovo nije za ismijavanje ili ruganje. Jer nisu one krive što su potrebite. Ali je nužno da prije svega ovo osvijeste. 

Bijeg u novi odnos je često ništa drugo nego varka. Jer nitko te neće učiniti sretnom, ako sama sa sobom nisi sretna. Muškarac je samo nužna kompenzacija koja momentalno ispunjava tvoju vlastitu prazninu. Prianjanje uz njega je samo trenutna zakrpa duboke rane. Flaster koji će se kad-tad odlijepiti. I potom otpasti, a tebe će na koncu opet zaboljeti.

Jer ne znaš biti sama. Jer se odmah osjećaš usamljena. I zato se i dogode sva ova s*anja.

Ne dopusti da ti osjećaj trenutne usamljenosti diktira, a ujedno i spušta kriterije. Utječe da pristaješ na bilo što ili na bilo koga. Usamljenost zna biti iluzija. Prekrije ti zdrave oči gustom mrenom, zbog koje ne vidiš jasno. Zbog koje projiciraš, a ne procjenjuješ. Naivno maštaš, a trezveno ne razmišljaš. I onda te dovede pred gotov čin u kojem panično biraš ono manje. Samo da taj nepodnošljivi strah čim prije prođe. A on se zove strah od usamljenosti. Zato i biraš prosjek. Ili pristaješ na prvog koji naiđe. Samo da nisi sama. Jer to ti je najgora kazna.

Ali to nije rješenje. Jer opet nećeš biti sretna s polovičnim, osrednjim i prosječnim. Jedino ako nisi tip osobe koja svjesno pristaje na osrednje. Takvim ljudima se u jednu ruku divim jer niti ne očekuju od života baš previše, ali ih s druge strane ih žalim jer nikada neće doživjeti onaj đus. Strast. Ludilo. Emotivni vulkan u kojem se osjećaš toliko živom, itekako svjesna da ti u život ušlo nešto nevjerojatno. 

Zato pristani biti samo sa onim zbog kojeg ti duša titra. A u međuvremenu, budi dovoljno hrabra biti sama. Ali ne i usamljena.

Sama znači samu sebe istražiti, upoznati, isprobati, pogriješiti, isprobati opet. Pasti pa se opet podići. Znači kod sebe prihvatiti ono što ne možeš promijeniti, a promijeniti ono što ne moraš prihvatiti. Znači sebe ne kritizirati i bičevati. Jednom riječju, znači samu sebe ZAVOLJETI.

Usamljena znači bojati se. Gristi nokte i nervirati se. I ne imati povjerenja u Život. Shodno tome i pristajati na manje, birati lošije, odlučivati se za nešto osrednje. I propadati sve dublje u osjećaju vlastite nevrijednosti. I sve to samo zato jer trenutno nemaš nikoga. I bojiš se da će tako ostati dovijeka.

Jesi li se ikada upitala: Zašto bi veza ili brak definirali moju vrijednost? 

Tko kaže da je ona koja je pet godina u vezi sretnija od tebe? Možda već godinama čeka da je on zaprosi, a to nikako da se dogodi. A više ni sama ne zna je li s njim iz ljubavi ili navike. A ne želi sada prekidati jer je toliko godina „uložila“ u njih , a uostalom – pa tko će je sada u ovim godinama? Zato i pristaje čekati ga.

Tko kaže da je ona koja je u braku s troje djece od tebe zadovoljnija? Možda joj je muž agresivan ili ga možda nikada nema. Pa sve mora sama, a nema pomoć od nikoga. I mjesecima se nije pošteno naspavala. Zbog čega joj je zdravlje narušeno pa je i trenutno nezaposlena. Shodno tome, o njemu i financijski ovisna. Zato i pristaje ostati s njim.

Zato ako si trenutno sama budi ZAHVALNA. Stani na loptu. Diši, ženo. Kamo trčiš? Kuda se žuriš? Gdje ćeš? 

Ne možeš voljeti nikoga dok prvo ne zavoliš samu sebe. Upoznaj se, igraj, istražuj. Budi znatiželjno dijete. Uživaj u društvu same sebe i gospođe Samoće. Vidjet ćeš da ta gospođa zna biti poprilično kreativna i zabavna. A u momentima samoće kada te i uhvati strah od gospođe Usamljenosti, zastani. Prebroj blagoslove. Osvijesti vrline. Proslavi uspjehe. Budi zahvalna na svemu što trenutno imaš. I vjeruj da Život radi za tvoj najviši interes. 

Samoća nikada neće biti usamljenost. Jednako kao što usamljenost nikada neće bi samoća. One su sestre blizanke. Dvije strane iste medalje. Na tebi je da odabereš u čijem ćeš društvu provoditi svoje vrijeme. Uz jednu ćeš cvjetati, a uz drugu venuti. 

Koja je to zapravo moć, kada malo bolje razmislim. Moći slobodno odabrati kako misliti, a samim time i kako se osjećati. Svjesno pristati biti dobro jer si sama ili loše jer si usamljena. Odluka je samo na tebi.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva