I evo je, stigla je, Nova godina. Uvijek je dočekam mamurna od dočeka, ali puna energije, snage i vjere. Najkraće rečeno, spremna za nove pobjede. Ljudima obično siječanj bude depresivan, zbog čega je uostalom i prozvan najdepresivniji mjesec u godini, ali meni bome nije. I ne dam mu gušta. Meni prvi mjesec u godini znači prilika za novi početak, i koliko god da ti se može učiniti teškim, napornim ili tmurnim, o tebi će ovisiti hoće li takav i biti.

Jesi li svjesna da je moć u tvojim rukama? Koja ogromna odgovornost, ali opet, koja velika sreća. Meni je olakšanje ovo saznanje da sve ovisi samo i isključivo o mojim uvjerenjima pa shodno tome, o mojim životnim odlukama i potezima. 

Kako razmišljaš, tako vjeruješ i djeluješ, onda ti na koncu tako u životu i bude. Stoga, prestani cmizdriti, kukati i žaliti se da ti u životu teško ili da ti nikako ne ide. Ne ide ti, zato jer tako vjeruješ. I nema dalje. Zbog čega smatram ključnim i pametnim potezom započeti novu godinu RETROSPEKTIVOM, u kojoj ćeš sagledati svoj život u zadnjih 365 dana i osvijestiti sve ono DOBRO što si napravila. Naglasak je na - dobro. 

Zatvori se u sobu, uzmi komad papira i kreni pisati, i to kemijskom olovkom (mi pisci i dalje vjerujemo da ono intimno najviše voli biti rukom ispisano), potom intuitivno i bez previše razmišljanja odgovori na ova pitanja: Što mi se poslovno dobro dogodilo? Koliko volim to što radim? A kako stojim privatno? Koga sam upoznala? S kim ili s čim sam konačno završila jer mi nikako nije odgovaralo? Koga sam sve ljubila? Koga i dalje ljubim? Gdje sam sve putovala? Kakav mi je odnos s roditeljima? A prijateljima? Koliko sam se fizički, psihički i emotivno promijenila? Što sam novog naučila? Koliko sam narasla?

Vjeruj mi da nećeš moći prestati pisati. A dok pišeš, srce će ti se otvarati. Topiti će se od silne ljepote. Zato jer dok si fokusirana na ono dobro, ti uplovljavaš u svijet zahvalnosti, u kojem je sve kako i treba biti. Taman. Ni manje, ni više. Savršeno tempirano i posloženo. Zato smatram bitnim započeti novu godinu retrospektivom života unazad godinu dana, jer tek s papira ćeš iščitati, uvidjeti i osvijestiti koliko si zapravo puno toga napravila. 

Zapamti: jedina osoba s kojom se trebaš u životu uspoređivati si TI. Na dnevnoj, tjednoj, mjesečnoj, godišnjoj razini, ma sasvim je nebitno. Sama sa sobom, niti slučajno s drugima, jer to je Sizifov posao. Prije svega, zato jer se, kako to narod voli reći, kod susjeda se trava uvijek čini zelenija, a zapravo je vrlo često umjetna. Intenzivne zelene boje, koja lijepo figura, a zapravo je ništa drugo nego mrtva. Fokusiraj se na sebe, svoj životni put, procese, uspone i padove. Fokusiraj se na svoj osobni EKG. Tek kada ih staviš na papir, vidjet ćeš kako stvari zapravo stoje i gdje je prostor za tvoj daljnji napredak. Gdje imaš lufta za biti još bolja, ali zahvalna.

Tek kada si napravila osobnu retrospektivu, iz pozicije čiste zahvalnosti u kojoj ti je srce veliko i duša titra, došlo je vrijeme za drugi korak.

Nisam pobornica novogodišnjih ODLUKA, već novogodišnjih ŽELJA. Smatram da ne možemo ni upola planirati, koliko snažno možemo željeti. Zato jer nismo svjesni svog kapaciteta. Mi planiramo, a Bog se smije, sigurno si čula za onu poznatu?:) 

Zato jedino što možeš je u tišini svoje sobe upitati se što zapravo od svog života želiš. Upitaj se i pusti da ti mozak, srce i tijelo prišapnu odgovore. Ne brini, doći će sami od sebe. Ne moraš se previše naprezati, mozgati, niti se iz petnih žila truditi. Zato jer ti jednostavno - znaš! Znaš što želiš, i točka. I onda pusti da život ispiše scenarij, kako samo on to zna i umije, i to za tvoje najveće dobro. Onda se često dogodi nešto neočekivano, i ispadne da je nešto najbolje što ni u najluđem snu nisi mogla ni sanjati.

No, sanjati smijemo. I trebamo. Ma, k vragu, moramo. Štoviše, snovi nas niti ne koštaju ništa, a toliko su moćni. Zato jer u njima možemo biti što god poželimo. A tako je i u stvarnosti. Mi ne trebamo decidirano odlučivati već samo snažno željeti. I onda pustiti da se dogodi kada za to bude vrijeme. 

Na popisu želja odgovori na pitanja: Kakvog partera želim? S kakvim kvalitetama? Kako želim da me tretira? Kako se uz njega želim osjećati? Je l' to ovaj s kojim sam već duže vrijeme? Ili točno znam da nije i samo gubim vrijeme? Kakav posao želim? Je l' se i dalje vidim u ovome što radim? Za što sam stvorena? Koji talent još nisam realizirala? Što me vuče? Što i dalje uporno radim, ali me ne usrećuje? Kakve ljude želim oko sebe? Tko mi krade energiju i umanjuje me? Želim li dijete? Vidim li se kao mama? Ili mi je dovoljno da sam teta? Želim li još jedno dijete ili mi je jedno dovoljno? Jesam li financijski slobodna? Živim li u stanu u kojem uživam? S čim sam sretna? Što jako želim, ali me plaši? Plaši li me neuspjeh ili možda uspjeh?  I na koncu - kakav bi osjećaj bio imati sve?

Ključan je osjećaj. Zamisli da imaš SVE. Da, sve. Zamisli da sve što poželiš, da ti se i ostvari. Fenomenalno, zar ne? Moćno, ali realno i itekako ostvarivo. 

Zapamti – ti možeš imati ili biti što god poželiš. I u to nema sumnje. Jer ako sumnjaš, onda tu želju i poništavaš. Množiš je s nulom. Zato prestani to sebi raditi. Prestani sumnjati, vagati, analizirati. Zaželi, otpusti i samo vjeruj. 

Rekla bih da su retrospektiva i popisivanje želja najbolji, najzdraviji i najpametniji početak svake nove godine. I to prijeko potreban. U retrospektivi ti se otvaraju oči, širi svijest i budi zahvalnost. A onda se na taj zdravi temelj samo lijepe tvoje neostvarene želje.

Zato izdvoji to vrijeme za sebe. Jer to samoj sebi duguješ. 

Želim ti najbolju Novu godinu ikad! I za 365 dana, kada ponovo otvoriš popis želja, da shvatiš kako ti se svaka od njih i ostvarila. I to samo zato jer si u sebe iskreno vjerovala.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva