Srdačan pozdrav i sretan kolovoz svima koji slave - ja slavim jer ne volim ljeto i jedva čekam da zahladi, što možda nije lijepo od mene, ali tako je kako je. Da sam Barbie, bila bi Winter Barbie - u kaputu i čizmama, s loncem sarme umjesto torbice. 

Btw, jeste gledali Barbie? 

Statistički gledano, vjerojatno jeste, a čak i ako niste, sigurno niste izbjegli 9 tisuća priča dnevno o trenutno najpopularnijem filmu na svijetu. 

“I, kakav je?” - pitaju ljudi koji znaju da sam bila, a ja ne znam što da im kažem. U biti, znam, ali neugodno mi je jer sam sjela u kino spremna da me toliko spektakularno najavljen film izuje iz cipela - zapravo iz tenisica jer je klima u kinu namještena na 10 stupnjeva i ne želim dobit upalu tijela u roku od dva sata - ali nije se dogodilo. 

“Ali internet je opčinjen i svi ga hvale…” - odite ga pogledat i zaključite sami, možda će vama bit savršen. 

Ako se bojite da će ovo bit kolumna o Barbie filmu, bez brige, neće - film je samo početak, odmaknut ćemo se od njega brzo i efikasno, ali ne još. 

Ako se bojite da ću vam spoilat film detaljima koji će vam pokvarit doživljaj, bez brige, neću, nisam divlja svinja - ja bi otkrivanje detalja filmova ljudima koji ih još nisu pogledali uvrstila u kazneni zakon, ili barem u prekršajni. 

Uglavnom, ovih se dana na sve strane priča o tome da je Barbie ultimativni film o feminizmu i šamar patrijarhatu koji smo dugo čekali - i znam da ću možda zvučat kao hejter ili osoba koja nije shvatila poantu, ali GDJE?

Ok, imamo nekoliko inspirativnih momenata koje vam neću otkrit jer vam ne želim kvarit film ako ga niste pogledali, ali to je u najboljem slučaju samo razvodnjena, pitka verzija feminizma prilagođena za široke mase koja neće raspizdit nikog - osim šačice muškaraca koji bi se raspizdili i bez filma. Sve to smo već čuli i vidjeli; onaj “najbolji ikad” govor Americe Ferrere smo već vidjeli u puno snažnijoj varijanti, u onom viralnom klipu “Be a lady, they said” u vrijeme kad je Cynthia Nixon bila utjelovljenje snažne žene, a ne još jedan loše predstavljen lik u pretjerano politički korektnoj verziji novog Seksa i grada. 

Već smo stoput čuli i da žene mogu što god žele, čuli smo stoput i da je ženama nemoguće pohvatat sve što se od njih traži, a čuli smo i da je ok imat celulit i drugačije tijelo od Barbie - iako je i to u filmu poprilično loše adresirano jer su skoro svi glavni likovi prekrasno građeni, a plus-size likovi su manje zastupljeni od SMEG tostera. Barbie nam je napokon dozvolila da imamo celulit i izgledamo nesavršeno, što je lijepo, ali i dalje smo za glasnogovornika prihvatili Margot Robbie, što je… interesantno. Ako smo progresivni, možda smo za glavnu Barbie mogli odabrat nekog tko nije jedna od najljepših žena na svijetu - naravno, to su i spomenuli u filmu da im poslije ne možemo prigovarat, ali to je samo podlo podmetnuti disclaimer prerušen u “hrabrost.” 

Ukratko, ako mene pitate - što niste, ali nema veze - Barbie film ima super ideje koje su osrednje izvedene, a feminizam je sveden na razinu floskula i Girl power natpisa na majicama koji neće promijenit svijet, ali hoće povećat Mattelove prihode za vrijeme Božića. I to je ok, ali ako se ovo smatra ultimativnim filmom o feminizmu, onda smo u problemu.

Drugo, iako prvog nije ni bilo ali kog briga - jedna od glavnih tema koje se protežu filmom je patrijarhat i količina problema koju stvara ženama, što nije netočno, ali je izvedeno na vrlo šlampav i plošan način, zbog čega ispada da je prvi i osnovni korak u osnaživanju žena borba protiv muškaraca. Naravno da znamo da je u stvarnom svijetu situacija puno kompleksnija, da je film samo karikatura i da muškarci nisu krivi za sve što ne valja, ali ako pogledate internet ratove koji se ovih dana vode u ime Barbie feminizma, zajednički nazivnik svih naših problema su poglavito muškarci. 

“Fight the MAN” - može, uvijek može ako the MAN otežava život ženama, ali čini mi se da je u filmu zanemarena jedna malo drugačija perspektiva: Što je sa ženama koje otežavaju život ženama, ne samo drugim ženama nego i sebi?

Perspektiva je prisutna, ali vrlo je nježna i nedorečena jer je glavni fokus na borbi protiv muške ruke koja vodi svijet - ukratko, ženama je teško jer se od nas traže nemoguće stvari, a glavni krivac su muškarci (jer je to lakše progutat). 

Pa ako već postoji ideja da muškarci otežavaju život ženama, onda je fer da priznamo da si ga često otežavamo i same.

Odmičemo se od filma, oprostite što je toliko trajalo, zapričala sam se. 

Ostavimo na trenutak po strani sve one klasične “muškarcima je lakše” ideje koje postoje s razlogom - TKO je glavni generator većine ženskih nesigurnosti? 

Tko diktira većinu pravila o savršenoj ženi? 

Tko ima najopširniji popis ideja u koje se moramo uklopit da bi se zadovoljili nemogući standardi? 

TKO zapravo od žena traži sve te nemoguće stvari? 

Ken?

Nope - žene. 

Postoji mogućnost da ćete se naljutit na ovo što slijedi, ali mislim da je puno veća mogućnost da ćete znat točno o čemu pričam. Pogledajmo. 

Tko će prvi primijetit izrast na ženi - što na drugoj, što na sebi - i komentirat da se zapustila? Žene. 

Tko se živcira zbog prvih sijedih i istovremeno govori da muškarci izgledaju seksi kad ih imaju? Žene.

Tko se najviše opterećuje ne samo svojim, nego i tuđim celulitom i masnim naslagama? Žene. (I neki muškarci koji su ženu vidjeli samo na Pornhubu, ali njih ionako nitko ne shvaća ozbiljno). 

Tko će te pitat “ti ne dojiš?!”, ispričat ti zašto je to najvažnije na svijetu i objasnit ti da majke koje doje imaju kvalitetniju djecu? Žene. 

Tko će se majci čije dijete još nije počelo pričat pohvalit rečenicom “MOJ je počeo brojat na latinskom već s osam mjeseci”?

Tko voli očistit stan da izgleda kao apoteka, pa reć “oprosti, nered mi je” tako da se svi prisutni malo posrame jer kod njih nikad nije ni približno uredno? 

Tko će se prvi natjecat u kategoriji “radila si samo pet vrsta kolača za Božić, JA ih radim minimalno dvanaest”? 

Žene, žene, žene. Ne uvijek samo žene, naravno da ne, i nikako ne sve žene, ali svi znamo statističke relacije. 

Tko će prvi pohvalit tatu u parku i reć da je divan jer se bavi djecom, umjesto da samo kaže da je normalan? 

Tko laže da svoj izgled duguje samo maslinovom ulju iako svi vidimo da ima kvalitetnog kirurga? Ženafer Lopez. 

Tko napada žene na internetu jer ne koriste menstrualnu čašicu, a “JA ju koristim jer je to jednostavno puno bolje za okoliš”? Žene. 

Tko će prvi posramit ženu koja ide na nokte, uz dodatak “JA to radim sama jer sam sposobna i jednostavna”? Ken ne.

Tko će ispod videa o šminkanju ponosno i bez da je itko pitao naglasit da se ne šminka jer je to prikrivanje nesigurnosti? 

Tko će prvi za mršavu ženu reć “ova sigurno ne jede”?

Tko najviše voli reć “ja nisam kao druge žene” ili “ja se većinom družim s muškarcima jer su žene grozne, ali ne ja”? 

Tko ispod članaka “pogledajte odjevne komade sa zagrebačke špice” s najvećim guštom pljuje po drugim ženama uz komentar “nigdje stila, sve su iste”? Žene, iste one koje će prve reć da odijelo ne čini čovjeka. 

Tko će prvi pogrdno reć “vidi ovu kako se sredila” za ženu koja se “usudila” sredit, kao da se nije sredila za sebe, nego protiv drugih? 

Tko će prvi uspješnu poslovnu ženu svest isključivo na outfit i/ili na nedostatak stila?

Tko voli reć “za ljepotu se mora patiti” dok jedva stoji u štiklama? 

Tko bezobrazno odbija muškarce i istovremeno se žali da muškarci više ne prilaze jer nemaju muda? 

Tko svoje prijateljice hrani toksičnim idejama tipa “on te se boji jer si presnažna” i demonizira muškarce koji samo nisu zainteresirani? 

Tko slavi tuđu trudnoću kao jedino pravo životno dostignuće? Ne Ken.

Tko glorificira otkrivanje spola djeteta i stvara atmosferu u kojoj više ne možeš samo javit obitelji da će bit muško? Isto ne Ken. 

Tko će se najčešće bavi pitanjem kad ćeš se TI udat i kad ćeš TI rodit? 

Tko najviše laže na Instagramu i servira život koji djeluje besprijekorno, iako nije? 

Tko za sobom ostavlja neurednu garderobu u Zari i u dućanu radi ovakve stvari jer “bude netko drugi?”

Tko samom sebi nameće beach body koncept, nasilne dijete i sve ostale nemoguće standarde kao dokaz da točno živi? 

Možda tu i tamo neki Ken, ali većinom žene. 

Nemojte me krivo shvatit, ovo nije tekst protiv žena, samo popis otežavajućih okolnosti koje najčešće ne dolaze iz glava muškaraca, nego onih ženskih. 

Nekad su to ideje koje rade protiv drugih, nekad protiv nas samih, a uvijek su loše, toksične i stvaraju standarde koje nitko normalan ne može zadovoljit. 

Od svih faktora koji kompliciraju žensku stvarnost, jedan od najvećih su upravo žene - naše ideje, naša natjecanja sa sobom i drugim ženama, naši nemogući standardi. 

Ili ćemo se igrat da su nam sve to nametnuli muškarci? 

Vičite na mene ako želite, ali ja još nisam upoznala muškarca koji od žene očekuje sve ono što smo si nametnule same - pa kad već ganjamo girl power i ostale koncepte, možda prvi korak nije da pobijedimo muškarce, nego sebe i ideje koje nas nagrizaju putem. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva