Neću se više ničemu čuditi jer u današnje vrijeme sve je moguće. 

Ponekad smo se nekim stvarima čudili više, ponekad manje, ali stvari se mijenjaju i dalje. Pritom ne mislim na trenutak u kojem živimo zadnjih godinu dana nego na to kako se vremena mijenjaju posljednjih deset, dvadeset godina. Uostalom, i sami smo svjedoci velikih promjena. Kako u svijetu tako i kod nas, a te promjene pojavljuju se u gotovo svim životnim sferama. 

U modernim zemljama te promjene događaju se i odvijaju mnogo brže nego u nerazvijenijim zemljama, ali to je jednostavno tako. Otkad je svijeta i vijeka. Nekim stvarima čudio sam se i ja, ali ih jednostavno prihvatiš, gledaš svoja posla i ideš dalje. Ne zamaraš se previše. Začudiš se, ali ok...

Na tragu svih promjena i novosti s kojima se susreće moderno društvo tu je i cijela priča oko uvažavanja drugačijeg i drugačijih. Posebno osjetljiva društvena skupina su oni koji se zalažu za sve teme koje se odnose na spol, spolnu orijentaciju, rod i rodni identitet. Većina nas upoznata je sa svim relevantnim i bitnim informacijama uz ovu tematiku. Razumijemo pitanje roda i rodnih jednakosti, prava na izbor u koga ćeš se zaljubiti i s kim ćeš leći u krevet. 

Za kog ćeš se vjenčati ili pak s kim sklopiti životno partnerstvo. Posljednjih nekoliko godina o tome se dosta govori u javnosti. Nije sve stalo samo na razgovoru nego se bilježe i neki pomaci. Dok bi jedni rekli previše liberalni pomaci, drugi će tvrditi kako su ti pomaci nedovoljni. Bez obzira na sve, ova tema u našem društvu i dalje izaziva brojne reakcije, a vjerujem kako se još godinama neće po tom pitanju ništa promijeniti. 

Slagali se nečijim izborom ili ne te kakav god pogled i mišljenje oko ove teme imali, imamo na njega pravo. Svi podjednako.

Širenje netrpeljivosti i mržnje drugi je par rukava koji nažalost često ide ruku pod ruku s LGBT zajednicom. I dalje je zabrinjavajuće velik broj onih koji se nimalo ne ustručavaju istresti svu gomilu negative i ružnih komentara. Ok, misliš drugačije, ne slažeš se… - ne moraš zato širiti negativu. Utroši vrijeme na nešto svrsishodnije. 

Ne mogu shvatiti tu potrebu uplitanja u tuđi život, tuđi odabir te beskrajno moraliziranje i držanje lekcija. I to osobama koje ne poznaješ. Zašto?!? 

Oko ove teme ne opterećujem se jer svatko ima pravo na izbor. Kako u svemu pa tako i po ovom pitanju. Na nama je samo taj izbor poštivati. Isti način razmišljanja nastojim usaditi i svojim kćerima. 

No, sve to skupa ne znači da se ne mogu ponekad i začuditi i biti ponekad iznenađen. Jedna od stvari koja me neki dan iznenadila je vijest koju je objavio Mirror, prenio jedan hrvatski portal, a vezana je uz jednu britansku bolnicu. Odjel porodništva u bolnici u Brightonu započeo je s rodno inkluzivnom jezičnom politikom. Odlučili su biti „trans-friendly“ u jezičnom smislu.

Zaposlenici će u slučaju potrebe zamijeniti izraze „majka“, „dojenje“ i „majčinski“. Rodno neutralna politika koja je ovom slučaju usmjerena prema transrodnim osoba sugerira da „majka“ bude „roditelj koji rađa“, a „majčinski“ postaje „roditeljski“. Između ostalog, koristit će se i termini poput „ljudsko mlijeko“ i „mlijeko rađajućeg roditelja“.

Transrodna žena koja rađa postati će „osoba“, a otac „roditelj“ ili „drugi biološki roditelj“.

Čelnici bolnice odlučili su se za ovakav iskorak jer rodni identitet može biti izvor ugnjetavanja ili zdravstvene nejednakosti. Pridodajmo tome još kulturološki kontekst, sigurniju uslugu za transrodne i ne-binarne osobe itd. Nove riječi ne odnose se na sve nego samo u slučaju kad kao pacijent u bolnicu dođe transrodna osoba. 

Cijenim inicijativu bolnice i iskazanu dobru volju, ali i dalje se čudim jer ne mogu u potpunosti shvatiti cijelu ovu priču. Uz dužno poštovanje prema svačijem spolnom ili rodnom odabiru, čitam članak na Mirroru, čitam komentare i imam osjećaj da su ovakvi postupci i inzistiranje kontraproduktivni te kako samo multipliciraju negativne reakcije. 

Detalj oko ugnjetavanja i zdravstvene nejednakosti teško mogu prihvatiti jer liječnici i dalje polažu Hipokratovu zakletvu. O liječnicima kao i svim osobama koje rade u zdravstvu i dalje mislim kako njihov posao nije posao već poziv. Sumnjam kako bi bilo koji liječnik nekoga liječio neprimjereno ili nesavjesno zbog toga što je drugačiji. Ako takvih i ima – takve slučajeve potrebno je odmah prijaviti. I za to ima lijeka. Imam nekoliko prijatelja liječnika i znam da svi podjednako zaista žive svoj poziv. 

Mora li zaista uprava bolnice donijeti pravilnik o tome kako će zaposlenici oslovljavati transrodne osobe? Ovakva odluka izazvala je revolt čitatelja, pokrenula lavinu komentara i brojne rasprave. Aktualizirao se čitav niz pitanja, a ono što je uglavnom ljutilo komentatore je činjenica kako opet manjina „ugnjetava“ većinu i ne bi se većina trebala prilagođavati manjini već bi trebalo biti obrnuto.

Kako god mislili da stoje stvari i tko je u pravu, a tko u krivu, rodno inkluzivna jezična politika u ovom slučaju napravila je više štete nego koristi. Ponajviše transrodnim osobama. I meni su pojmovi poput: roditelja koji rađa, ljudsko mlijeko, mlijeko rađajućeg roditelja kao i drugi biološki roditelj novi. Priznajem, nisam se još susreo s ovim riječima. 

Mogu razumjeti i poštujem da osoba koja rađa zbog svojih stavova i poimanja roda ne želi da ga netko oslovljava s majka. Ili da upotrebljava bilo koje druge izraze koje bi ga povrijedile na ovaj ili onaj način. Moglo bi se oko ove teme beskrajno dugo teoretizirati. Većini na čitavoj kugli zemaljskoj je osoba koja rađa i dalje – žena, te da žena rođenjem djeteta postaje majka. 

Transrodne osobe će tvrditi da se osjećaju drugačije i ne prihvaćaju „spol koji im je pripisan pri rođenju“. Sve ok. I jedno i drugo mišljenje je legitimno. 

Britanci se i dalje čude oko toga zašto se podiglo toliko halabuke. Dvoje oko toga mora li se zaista smisliti „korektan i prihvatljiv“ rječnik za transrodne osobe koje su došle u rodilište? Treba li to ići zaista toliko daleko? Većina poštuje transrodne osobe, ali misle da se stvari suviše kompliciraju, dižu tenzije te kako upravo zbog ovakvih situacija transrodna zajednica na sebe navlači negativnu percepciju javnosti. 

Englezi se ne prave Englezi pa se pitaju ne bi li bilo jednostavnije transrodnim osobama po dolasku u bolnicu reći kakva je situacija i zamoliti zdravstveno osoblje kako i na koji način da im se obraćaju. I bok. Riješena stvar. Bez pompe, bez problema, bez komplikacija. I bez ikakvih osuda javnosti pritom ne umanjujući niti jedno jedino pravo transrodnih osoba. 

I ja sam uvjeren u to kako bi liječnik ili medicinska sestra prihvatili takvu molbu, izišli u susret i iskazali poštovanje rodnom odbiru svog pacijenta. Kako god da mi gledali na ovu priču s engleskim predznakom, svjedoci smo kako se vremena mijenjaju. I mijenjat će se. Čudili se mi nekim stvarima ili ne. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva