Bolesna sam, boli me glava, kišem i mrzim ljetne prehlade. Ne, nemam koronu, nisam je ni imala, a godinu i pol sjedim u svom stanu u Gajnicama i čuvam se od virusa strogom disciplinom, nošenjem maske, držanjem uputa koje je propisao Stožer, Štampar, Bog i Plenković i već mi je pun klinac i pravila i kućnog ureda i disanja pod PVC-om gdje god da se maknem. Saturacija mi je ispod 94 što u bolnici zovu inače opstruktivni bronhitis, ali je u mom slučaju samo posljedica višemjesečnih plitkih udisaja ispod jeftine maske. Do Božića će mi trebati umjetni kisik jer već sad trošim tjedno pola litre fiziološke otopine za ispiranje sinusa koji su se stisnuli zbog otežanog uvlačenja zraka.

I zato što mi je dosta svega i zato što sam odgovorna prvenstveno prema sebi, ali i drugima, cijepila sam se čim sam dobila termin. I ne, nisam na to pristala jer sam ovisnik o ubrizgavanju nepoznatih lijekova u organizam ili zato što ću bez covid putovnice propustiti Thompsonov koncert kako bih svjedočila još jednom genijalnom sociološkom fenomenu i nakon toga napisala dobru kolumnu. Cijepila sam se zato da poboljšam statistiku procijepljenosti i pridonesem smanjenju ovog sranja od pandemije koja će nas u slijedećih godinu dana potpuno upropastiti ukoliko i dalje polupismeni pametnjakovići budu raspredali teorije zavjere o čipiranju, globalnoj kontroli tajnih službi i ostalim antivakcinarskim pizdarijama koje naprosto vrijeđaju moju inteligenciju da bi ih dalje i spominjala.  

I da, imam dvije dijagnosticirane imunološke bolesti, treća je u pozadini i sigurno se Pfizeru nisam veselila koliko i dobrom seksu, ali sam se cijepila, jer mi se na zimu u novom valu stvarno baš ne umire od šišmišovog virusa. I ako netko u ovoj državi ne kuži da procijepljenost uvelike povećava šanse da ne proživimo ponovno pakao lockdowna i uvelike smanjuje šanse da svi skupa zbog nerada ne crknemo od gladi, onda lijepo molim, sve koji se ne žele cijepiti ograničite na slobodno kretanje u svoja četiri zida i neka prestanu maltretirati nas ostale budale koji smo se cijepili i želimo slobodno živjeti.  

Što kažete, radikalna sam?  

Jesam.  

To je protuustavno?

A možda.

Je li protuustavno da me onaj necijepljeni zarazi?  

Ha vjerojatno je.   

Cijepila sam se za dobrobit, sebe, svog djeteta, njegovih vršnjaka i njihove i naše zajedničke budućnosti.  

Amen.

A sad pozdrav i svima onima koje je razveselila ili rastužila vijest da Miroslav Škoro više nije predsjednik Domovinskog pokreta. Nakon niza neuspjeha na parlamentarnim, predsjedničkim i lokalnim izborima pjevač se, ovisno kako tko gleda stvar, na radost ili žalost, vraća pjevanju gdje je zabilježio ipak jači doseg prema publici nego u političkom djelovanju. Strah me i pomisliti kako bi izgledala stvarnost da je glazbenu popularnost pretočio u političku i postao uistinu nešto od navedenog za što se bio kandidirao. Hrvatima je nekim čudom na izborima donekle radio mozak pa se desnica, pod Škorinim vodstvom, svela uglavnom samo na glasno kukanje i hrpu zastarjelih floskula što su građani u zadnjem okršaju izdašno nagradili glasovima za Tomaševića.  

Njegov odlazak s mjesta predsjednika pokreta je višeznačajan. Iako se o pravim razlozima još uvijek ništa ne zna, jedno je sigurno - pjevač se nije povukao jer je sve bilo idealno. Naprotiv, najavljujući velike promjene u društvu i postavljajući sebe kao nositelja novih-starih smjernica, Škoro je neopozivom ostavkom pokazao da sve stavove koje je tako čvrsto zastupao, isto je tako lako i otpustio u samo jednom pismu potkrijepivši time tezu da je cijela stranka od početka stajala na staklenim nogama.  

Stranka će se u narednom vremenskom periodu raskoliti, raspasti ili rasformirati, no ono što je ovdje indikativno i svakako predstavlja značajan korak naprijed za cijelo društvo jest činjenica da Škoro nije tip čovjeka koji lako odustaje, no očito, shvativši da se politika Domovinskog pokreta nije uhvatila više nego tek ponegdje, pjevač je zaključio da je bolje vratiti se na pozornicu s bendom.

Ne ostvarivši nikakav značajniji rezultat kojim bi se nametnuli kao politički faktor kojeg se doista nešto i pita, Domovinski je pokret prije svega napravio veliku uslugu osviještenim ženama koje žele živjeti slobodno upravljajući svojim životima na način da im više nitko ne kroji vlastite odluke niti brani išta što se u civiliziranim državama smatra isključivo individualnim stavovima u koje se nitko ne petlja, a ponajprije ne nekakva marginalna politička stranka.

Da li će žena prekinuti trudnoću ili pak roditi, je li za životnog partnera odabrala ženu ili muškarca, hoće li u životu odlučiti imati djecu ili ne, hoće li posvojiti ili ‘iznajmiti’ surogat majku, isključivo je odluka žene i njezinog partnera ako ga ima. Zastupanjem stavova koji su u velikoj mjeri kontrirali globalnim stavovima, saznanjima i prihvaćanjem seksualnih orijentacija, rodnosti i istih uvjeta i prava za sve koji misle o bilo čemu drugačije, Domovinski pokret je privukao mali dio istomišljenika, no u isto vrijeme, dobio je gomilu protivnika.   

Ja uistinu ne poznajem nijednu ženu koja bi voljela svoje intimne odluke donositi temeljem zakona o pobačaju kojeg bi skrojio Miroslav Škoro prema onome što je izjavljivao u komičarskim stand up monolozima tijekom predizbornih kampanja. Ne poznam nijednu ženu koja bi se samosvjesno odredila na način da politika upravlja njezinim životom, stavovima, seksualnom orijentacijom i odlukom o tome želi li postati majka ili ne, niti o bilo čemu drugome što su oni u programu nabrajali. Doduše, ne družim se na sreću s tih nekoliko stotina žena koje katkad prohodaju ulicama glavnog grada promovirajući konzervativne stavove u maniri Poljske, ali znam da su, na sreću, one u velikoj manjini.  

I dok je Škorin odlazak pobjeda slobodnih izbora i odabira, tolerancije i razuma, za sve one koji su drugačiji, a time ne ugrožavaju nikoga, odbijanje cijepljenja je kontra svega nabrojanog. Slobodan izbor da se netko ne cijepi nije stvar slobode misli, govora i tijela, nego primitivni stav koji u većini slučajeva počiva na potpunoj neinformiranosti. Cijepljenje je prije svega moralni i odgovoran čin prema budućnosti, osobnom zdravlju i zdravlju ljudi do kojih nam je stalo.  

Čisto da netko ove dvije stvari ne bi pobrkao.  

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva