Hrvatske tragedije: “Nisam ni mislio da se udala za pekara”
Koja li je tajna linije Andree Andrassy? Koja li je tajna?
(Ko-ja-li-je-taj-na?)
Sad ću vam reć iako me niste ni pitali - svako jutro započinjem čitanjem vijesti na Facebooku, što znači da imam besprijekornu probavu.
Ovo su neki od mojih probavnih favorita:
“Bilo bi bolje da je te novce (koje je potrošila na torbu) dala za gladnu djecu.”
“Tko je ona? Da joj nema tate, nitko za nju ne bi ni čuo.”
“Za te pare u Slavoniji možeš kupit ogromnu kuću s poljem.”
Ovaj zadnji mi je možda i najdraži - ništa ne aktivira crijeva kao ljudi koji imaju potrebu predložit da netko tko prodaje stan u Zagrebu smanji cijenu jer netko drugi za te novce u Slavoniji može kupit puno više.
Zapravo, nije mi to najdraže - najdraže mi je ovo:
“Nisam ni mislio da se udala za pekara.”
Za slučaj da ste tijekom produženog vikenda radili nešto “zastarjelo”, tipa čitali knjigu ili pričali s ljudima s kojima ste na kavi - ovih su se dana oženili SVI nogometaši.
Tako se barem činilo po naslovima koje je tek tu i tamo zamijenila neka konkretnija vijest o skupom benzinu ili bombama kojima se prijeti shopping centrima.
I neka su se ženili, to je uvijek lijepo za sve uključene - osim možda za Petra Grašu koji se vjerojatno zadnji put naspavao u januaru.
U ponedjeljak ujutro sam otvorila komentare ispod članaka s jednom mišlju: “Ajde da vidimo koliko će trebat dok ne naiđem na nekog tko spominje automehaničara.”
Ili vulkanizera ili bauštelca ili bilo koju drugu varijantu koju ljudi zazivaju kad se neka žena usudi udat mimo “narodno prihvatljivog.”
Ono što se dogodilo sljedeće nije iznenadilo nikog - pojavilo se već u prvom komentaru, autor je bio gospon Mišo.
“Nisam ni mislio”, krenuo je Mišo s idejom da je nevjerojatno inovativan, “da se udala za pekara.”
“Ili za keramičara”, dodao je drugi gospon kojem sam zaboravila ime, ali ionako nije važno.
Bilo je i žena s istim porivima, ali u ovom sportu generalno prednjače muškarci.
“Kurva” - još jedan.
“Sponzoruša” - još jedan.
“Nek se uvati motike” - još jedan.
Ima još ali možemo stat i ovdje - tanka je granica između dobre probave i eksplozivnog proljeva, ne smijemo pretjerivat.
Ako svejedno trebate skoknut do wc-a, pričekat ću vas, pa možemo nastavit kad se vratite jer imam nekoliko pitanja.
Prvo, zašto je gospon Mišo ljut kad se netko tko nema veze s njim (bogato) uda za nekog drugog tko nema veze s njim? Za razliku od benzina, tuđi brakovi ne idu iz njegovog džepa.
Drugo, što fali pekarima, automehaničarima i bauštelcima? Mišo će reć da im ne fali ništa - naprotiv - ali zašto ih onda stalno spominje kao primjere manje vrijednih ljudi? Vjerojatno mu to ne bi palo na pamet, ali kad kažeš “nisam ni mislio” pa “sarkastično” ubaciš neko zanimanje, zapravo govoriš da to JESU ljudi koji manje vrijede, čak i ako ti je namjera bila suprotna. O tome koliko pekari, automehaničari, bauštelci i keramičari mogu bit uspješni možemo neki drugi put jer to nije ono što Mišu zanima - Miši je važno da se žena uda skromno, pa bi vjerojatno bio ljut i da je riječ o keramičaru koji ima puno posla. “Nisam ni mislio da je udala za keramičara kojeg nitko ne zove.”
Treće, kad se žena uopće smije bogato udat bez da ju se odmah naziva kurvom, neradnicom ili sponzorušom? Koliko mi se čini, odgovor je NIKAD.
Ako nije iz imućne obitelji, “jasno” je da se udala isključivo zbog para.
Ako ima svoje pare, opet ne valja jer je očito pohlepna i samo želi još.
Što točno žena treba imati u svom CV-u da bi joj se oprostilo to što joj muž ima duboke džepove?
I koga bi trebali oženit ti “tajkuni”, “tatini sinovi” i ostali bogataši da bi gospon Mišo bio zadovoljan?
Osim Mišinu kćer, sasvim jasno - tad ne bi bila ni kurva ni sponzoruša, nego dobra cura koja se udala iz ljubavi, a on eto usput ima i puno novaca.
Tko je točno ta dovoljno siromašna ali dovoljno samostalna, dovoljno lijepa ali i dovoljno brkata žena koja bi zadovoljila kriterije potrebne da Mišo kaže “e, ovo može, sretno mladencima!”
Četvrto pitanje, vjerojatno i najvažnije - zašto se u ovakvim situacijama uvijek sere po ženi?
Kad nogometaš oženi manekenku, rijetko će tko napisat “nisam ni mislio da je oženio kondukterku.”
Kad bogataš oženi ljepoticu, rijetko će mu tko zamjerit što nije odabrao neku s brkovima.
Uvijek su krive žene koje se nisu dovoljno “loše” udale da bi im Mišo blagoslovio život.
Sponzoruše.
Kurve.
Neradnice koje samo trče za parama.
A čak i da neke od njih trče za parama, kakve to veze ima s Mišom?
Ako žena stvarno trči za parama, trebalo bi mu bit drago što je utrčala nekom drugom.
Ako je netko sponzoruša, kakve to veze ima s Mišinim džepovima? Sponzoruše se ne financiraju iz državnog proračuna… barem ne ove za koje Mišo “nije ni mislio” da su se udale za pekara.
Zašto je Mišo toliko ljut na svijet s kojim “ne želi” imat veze?
Možda zato što su upravo oni koji žive za “prokazivanje” kurvi, sponzoruša i sponzora zapravo najveće pritajene kurve, sponzoruše i neuspjeli sponzori.
Da pitamo Mišu tko je ta odabrana žena koja se SMIJE bogato udat, sigurno bi ponudio nekog svog.
Isto vrijedi i za žene koje se tu i tamo jave s “nisam ni mislila da…”
Žene koje ne trče za parama se ne uzrujavaju kad se neka druga bogato uda - svejedno im je jer im to nije važna stavka.
Uzrujavaju se samo oni koji to doživljavaju kao osobni poraz - ostali samo žive svoj život i ne bave se tuđim računima.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva