Listopad, 2026., glavni grad Hrvatske smrdi po… ovisi koga pitate. 

Meni je, kad sam u utorak popodne izašla iz kuće, kvart “mirisao” na kombinaciju svježeg izmeta i ne pretjerano svježe rigotine - oprostite ako jedete, samo pišem kako je bilo. 

Mnogi su tog popodneva, tako sam pročitala na internetu, svako malo provjeravali u što su ugazili i usput mislili da haluciniraju.

Neki kažu da se osjećao miris zapaljenih guma, neki su osjećali sumpor, neki zapaljenu plastiku - trenutno službeno očitovanje je da nešto smrdi, ali ne znamo što točno. Znamo samo da smrdi već treći dan.

Od ostalih mirisa koji su uzdrmali svakodnevicu - ne samo zagrebačku, nego i onu u ostatku Hrvatske - imamo miris napretka koji se proširio iz usta jednog svećenika. 

Krunoslav Karas mu je ime, a u propovijedi je predložio sljedeće:

“Djevojke, žene, po mom mišljenju, mom osobnom mišljenju, nijedna žena ne bi trebala ući u brak: prvo, da nije obrazovana, drugo, da nije zaposlena i da nema svoj kruh u rukama. Žena se ne smije učiniti ovisnom o muškarcu. Žena treba biti neovisna, žena treba biti emancipirana. Netko će reći: ‘Evo, vidi, feminista.‘ Pa i jesam u jednu ruku, da.”

Smells like napredak, složili su se mnogi, ali brzo se okupila i vojska uvrijeđenih - što muškaraca, što žena.

Većina ima kolekciju istih prigovora: to je protiv Božje volje, iako naravno, češće “Božije”, to je sotonizam i poremećeno razmišljanje, a javio se i ogranak žena koje su se pitale zašto bi se onda uopće udavale kad već imaju posao i novac…

Zbog ljubavi? 

Nonsense, jel tako, gospođo Senka?   

Raščiniti svećenika, kaže, uhapsiti i raščiniti. Splendid. 

Interesantno je kako ljudi brzo promijene mišljenje - kad se neka žena uda za nogometaša, prigovara joj se da samo trči za parama, a kad netko predloži da žena mora imati svoje pare, opet ne valja jer… ne znam zašto, ali ne valja. 

Kolekcija prigovora je duga i detaljna - i dostupna ispod svakog članka o svećeniku i njegovoj “bezbožnoj” izjavi - a mi ćemo danas zaronit u ideju koja se često pojavljivala u komentarima zgroženih žena (i nekih jednako zgroženih muškaraca):

“Feminizam uništava svijet.” 

Tako govore već odavno, a ovih su se dana ponovno aktivirale gospođe koje ponosno objavljuju da one nikad nisu bile - niti će ikad biti - feministkinje. 

“JA nisam feministkinja”, kažu, “ja sam PRAVA žena.”

U ime pravih žena se - i pravih muškaraca, naravno - unatrag nekoliko godina kleči na trgovima, a želja je da se vrate tradicionalne vrijednosti, one prema kojima je muškarac glava obitelji. Kleče muškarci, to već znamo, ali s njima često kleče i žene - IZVAN ograde koja ih dijeli od muškaraca jer im je zabranjen ulaz među “glave”, zbog čega se ljudi često uzrujavaju i viču “diskriminacija”, a ja ne vidim potrebu.

Kad se već kleči za čednost u odijevanju i ponašanju žena, normalno je da žene koje sudjeluju znaju gdje im je mjesto, a mjesto im sigurno nije na poziciji na kojoj su muškarci.

“Mora se znat red”, kažu oni koji kleče i oni koji ih s kauča podržavaju, a red je, naravno, da se žena bavi kućom i obitelji dok se muškarac bavi svime što mu padne na pamet. Red je i da žena bude čedna, jasno, ali i iskusna kad zatreba - i svetica i kurva, rekao bi Gibonni, sve po potrebi. 

Danas se red više ne zna, kažu uzrujani zazivatelji tradicionalnih vrijednosti, a za sve je kriv feminizam koji je majka svih teških, napornih žena koje uništavaju svijet. 

Inače, ako želite da nakratko zaplivamo u bazenu tradicionalnih ideja i vrijednosti, žene su u 18. i 19. stoljeću - u svrhu čedne tradicije - umjesto u badićima, plivale u vunenim haljinama dugih rukava. Haljina je bila do gležnja, rub haljine dodatno osiguran utezima kako se ne bi podignula u vodi, a dodatnu čednost su nudile i čarape. 

Haljina za plivanje je sve ostavljala mašti - osim činjenice da su se žene u teškim, čednim haljinama brzo i lako utapale. 

Ali pretpostavljam da zazivatelji tradicije ne misle na badiće, pa možemo izać iz bazena i vratit se na temu, a tema je femi-NISAM.

“JA nisam feministkinja”, vole se tako pohvalit neke žene, uz plemeniti dodatak: “JA volim kuhat, a volim i brinut o svojoj obitelji.”

Tako su same odabrale, kažu, a kažu i da to znači da nisu feministkinje, nego prave, kvalitetne žene.

ODABRALE. 

SAME. 

Čestitamo, you’re a feminist.

“Nisam!”

Jeste, gospođo, iskreno saučešće ako vam je to ružno.

Feminizam često ima prizvuk nečeg zločestog i agresivnog, a oni koji ga ne razumiju vole odlučit da su feministkinje brkate, ružne i nezadovoljne žene koje se nisu uspjele dočepat braka, djece i ostalih dragulja na kruni života, pa sad pokušavaju pokvarit zabavu svima koji jesu. 

“JA nisam feministkinja” - to bi značilo, gospođo, da ne vjerujete u ideju da žene zaslužuju političku, ekonomsku i socijalnu jednakost u društvu? 

Ne, nego samo niste nadrkana baba s brkovima koja mrzi muškarce? 

To nije feminizam, to je karikatura. 

Feminizam je ženama omogućio da dobiju pravo glasa i obavljanja poslova koji nisu samo kuhanje juhe dok muž radi, dao nam je mogućnost da same baratamo vlastitim novcem i otvorimo račun u banci bez pristanka muža, dozvolio nam je da posjedujemo nekretnine i da se educiramo, da se slobodno razvedemo i usput potencijalno zadržimo skrbništvo nad djecom - koja su prije automatizmom pripadala ocu - a dao nam je i pravo na kontracepciju i, ne morate ako ne želite, pobačaj. I još uvijek se bori za uspostavu jednakosti na radnom mjestu - što po pitanju plaća, što po pitanju seksualnih devijacija nadređenih muškaraca koje kasnije postanu, kako je jednom rekao jedan poznati prijestupnik, “kajem se.”

Povijest feminizma je dugačka i detaljna, ali nema potrebe da vas zamaram slovima i kradem vrijeme koje možete iskoristit za šetnju - pogotovo ako živite u gradu koji ne smrdi po neidentificiranim uzrocima -  pa je dovoljno da gospođi koja tvrdi da nije feministkinja ponudim jedino što joj zapravo treba: Činjenica da ste sami odlučili bit doma, kuhat i brinut o obitelji je zasluga feminizma. 

Svaka žena to smije odlučit, pogotovo ako joj dopuštaju prilike, a feminizam je mogućnost da odlučiš. 

Ako žena sama odluči da ne želi radit, to je feminizam. 

Ako odluči da želi karijeru, to je feminizam. 

Feminizam je i kad odlučiš da ćeš imat sedmero djece i kad odlučiš da nećeš imat nijedno. 

Feminizam je mogućnost da se udaš kad želiš, za koga želiš, da se razvedeš ili NE razvedeš ako tako želiš, a feminizam je i mogućnost da se ne udaš nikad ako ne želiš. 

“Ja svoj kruh pečem sama jer tako želim” je isto feminizam, a feminizam je i kad ga odlučiš kupovat u pekari - ako imaš pristup vlastitom novcu i mogućnost da ga zaradiš bez da tu zaradu moraš dat mužu, to je feminizam.

Feminizam je opcija da nikad ne izađeš iz kuhinje ako ne želiš, da u nju rijetko ulaziš ako želiš i sve između. 

Feminizam je mogućnost da glasaš na izborima i da se generalno glasaš u javnosti bez da te usput ušutkaju jer nemaš glas muškarca - tako je, pisanje komentara na Facebooku je isto feminizam, odnosno posljedica feminizma. 

Feminizam je kad se oblačiš “čedno” ako ti je tako drago i kad nosiš kratke haljine i dekolte ako ti je tako draže. Feminizam su i traperice i svi ostali oblici hlača kojima bez feminizma ne bismo imali pristup. 

Feminizam je mogućnost da ideš na fakultet ako želiš, da ne ideš ako ne želiš, a feminizam je i svako putovanje na koje smiješ otić - s mužem, dečkom, Svetim Nikolom ili sama, kako god odlučiš. Gospođa vjerojatno nema pojma da stupanjem u brak “tradicionalno” nije smjela imat vlastitu putovnicu, što je vrlo nezgodno, pogotovo u vrijeme povoljnih Ryanair letova. 

Feminizam je mogućnost da žena sama odluči kako će živjet vlastiti život, a “JA nisam feministkinja” nije pohvalna karakterna osobina kvalitetne žene, nego najčešće dezinformacija. 

“Ali ja i dalje NISAM feministkinja” - čuli smo, gospođo, ali onda je vaše mišljenje nebitno, takva su bila pravila prije dolaska “zločestog” feminizma.

Svaka žena koja vjeruje da sama smije odlučivat o vlastitom životu je feministkinja - zaposlena ili nezaposlena, svejedno, udana ili neudana, svejedno, čedna ili… qualquiera? Može, opet svejedno. 

Feministkinje (načelno) ne mrze muškarce, samo mrze ideju da su žene manje vrijedne jer se nisu rodile s pimpekom. 

Feminizam nije opresija, nego jednakost, ali jednakost onima koji žele bit “iznad” često djeluje kao napad na osobnu slobodu - definiranu “redom” prije feminizma koji je zapravo bio nered.

Feminizam ne kvari svijet, kvari ga “femi-nisam”- ideja da je “JA nisam feministkinja” nešto čime se treba ponosit, a šire ju ljudi koji nemaju pojma da žene upravo zahvaljujući feminizmu smiju reć što misle. 

O životu, o kuhinji i obitelji, o politici i novcu, o odabiru odjeće i načinu na koji će provest život. 

Feminizam je mikrofon koji je omogućio da se ženski glas čuje jednako glasno i shvati jednako ozbiljno kao i muški - ništa više, ništa manje. 

I eto, jasan je čak i svećeniku - ali i dalje nejasan mnogima koji misle da je “feministkinja” (ili “feminist”) uvreda. 

Nije, samo je zdrav razum - a zdrav razum nekima i dalje smrdi na nešto trulo i pokvareno, kao Zagreb utorkom popodne. I srijedom i četvrtkom, za petak još ne znamo. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva