Dozvola za život: kad si zadnji puta dozvolila sebi radost, odmor, uživanje?

Pixsell/Sandra Šimunović
Vidi originalni članak

Radost, odmor, uživanje, život… Kad ste zadnji puta baš uživale u nečemu?

Ili stalno jurcate okolo, posebno sada kad je počeo zadnji mjesec u kojem tooooliko toga treba obaviti, završiti, pripremiti za blagdane… ? Kad ste zadnji puta samo bile, bez da išta radite i obavljate s popisa svojih beskrajnih lista zadataka?

5 iz svega  

Nekidan sam u Žene i novac live emisiji ugostila jednu liječnicu koja i sama ima iskustvo izgaranja (burnouta) i pričale smo kako upravljati stresom i što nam se zapravo događa na svim razinama kad smo stalno pod stresom te koliko nas to sve košta i privatno i poslovno.

Baš me se dojmilo kad je rekla kako je uvijek (kao i ja) bila odlična učenica i kako je onda i nakon škole htjela u svakom segmentu života dobiti petice, dakle 5 iz braka, posla i života. Već sam pisala svoje iskustvo o tome u kolumni Zašto sam dobila četvorku i vjerujem da se mnoge možemo pronaći u tom iskustvu jurcanja za savršenstvom uz osjećaj koji izjeda iznutra – nikad dovoljno dobra.

I ja sam bila takva, a onda mi je život pokazao da to neće tako ići.

I doveo me do točke A SAD JA. Nužne za preživljavanje. Ili to ili kraj. Tad ili nikad.

Morala sam u cijelosti postati SVOJA.

A sad, ja

I zato da ne bismo pregorili do kraja, neka nam svima prioritet u 2021., (a počnite od ovog trenutka u 2020.) bude voljenje sebe.

To znači prihvaćanje sebe u potpunosti bez ikakve osude – onog tko smo, gdje smo, kakve smo.

To znači lijepo pričati sa sobom, sebi i o sebi, kao što pričamo i hrabrimo svoju najbolju prijateljicu.

To je ono što kažemo: budimo sebi brižna majka, ne maćeha.

To znači uvijek jasno reći što želimo, a ne čekati da nas netko primijeti i pročita nam misli.

To znači prestati se skrivati i biti samozatajne i čekati da nas netko „slučajno otkrije“.

To znači jasno reći svoju cijenu i naplatiti svoj trud i rad, a ne svima prosipati svoje znanje u „samo 5 minuta“ ili pak u zamjenu da nam netko samo plati kavu.

To znači naplatiti svoja potraživanja.

To znači ne propuštati prodaju.

To znači zauzeti se za sebe.

To znači postaviti zdrave granice u svim odnosima.

To znači osvijestiti u čemu smo dobre, što znamo i što volimo raditi i raditi to, ponuditi i darivati svoje talente svijetu.

To znači osvijestiti što mi uistinu želimo i zašto jer ponekad je teško razaznati i odbaciti što nam je sve nametnuto od tuđih očekivanja, a što je uistinu naše.

To znači prihvatiti svoju prošlost i svoje tzv. tada pogrešne izbore – jer sve nas je to učinilo ovakvima kakve smo danas i dovelo nas baš tu gdje jesmo.

To znači biti zadovoljne sa sobom i svojim životom iako nije ispao kako smo maštale ili nije savršen.

To znači prestati glumiti žrtvu i svjesno donositi izbore i upravljati njima.

Možda nekad ne možemo imati sve u istom trenutku, ali život nije samo tih nekoliko godina dok su djeca mala - sve stignemo.

To znači pojednostaviti život.

Koliko nam je dovoljno?

Kad je dosta?

Tko kaže da sve moramo imati sada i biti sve sad odmah?

Je li dosta s tim žena-majka-kraljica nedostižnim standardima?

Hoćemo li konačno priznati sebi i svima da savršenstvo ne postoji i da je perfekcionizam za liječenje i da smo sve nesavršeno savršene?

To znači dozvoliti si RADOST, ODMOR, UŽIVANJE ….

To znači DOZVOLITI SI ŽIVOT.

To znači voljeti sebe !

Budi svoja.

Tvoj život. Tvoja pravila.

Poštuj i svoje i tuđe izbore i još važnije - ne nameći im svoje.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva 
 

Posjeti Miss7.24sata.hr