Ponekad se pitam, živimo li svi mi u Hrvatskoj, u istoj Hrvatskoj ili neki žive u jednoj Hrvatskoj, a drugi pak u drugoj Hrvatskoj.

Ova prva Hrvatska najljepša je moguća Hrvatska. Hrvatska kakvu potajno svi priželjkujemo i s nestrpljenjem iščekujemo.

U kojoj teku med i mlijeko, nema visoke stope nezaposlenosti, vladajuća politička garnitura u potpunosti je predana i u službi je svojih građana, nema podjela na lijeve i desne, crvene i plave. Nikoga ne zanima gdje si bio 91', za koji nogometni klub navijaš niti za koju si stranku glasao. Umirovljenici su sretni jer mogu normalno živjeti od mirovine do mirovine, a oni u radnom odnosu zadovoljni su jer im je nakon podmirenja svih mjesečnih troškova ostalo čak i nešto malo viška. U ovoj Hrvatskoj ne postoje liste čekanja za specijalističke bolničke preglede, ne postoji korona, ne postoje teorije urota i zavjera.

Svi nose roze naočale, u čitavoj zemlji vlada blagostanje, sklad, zadovoljstvo. Zen. 

Ova druga Hrvatska obrnuto je proporcionalna ovoj prvoj. 

Dvadesetdvogodišnjaci u ranim jutarnjim satima iz automatske puške pucaju po zgradi Vlade. Iz državne garaže po hitnom se postupku izvlače blindirani automobili jer međusobno javno prepucavanje čelnih ljudi države, gotovo na razini osnovnoškolaca (moj tata je jači od tvog tate) lakše se podnosi u sigurnosti skupocjenog automobila. 

No ostavimo narikatelje, 54-godišnje šmrkavce i plamene jazavce po strani.

Ljudi i dalje kopaju po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama jer samo šest boca dovoljno je za štrucu polubijelog kruha s aktualne akcijske ponude obližnjeg dućana.

Pad BDP-a od 15,1% u drugom tromjesečju i dalje podsjeća kako će se zemlja tek uloviti s ozbiljnim ekonomskim i gospodarskim problemima koje ćemo direktno ili indirektno osjetiti svi. Volio bih da sam u krivu, ali slutim kako će nas realnost koliko god surova bila sustići prije ili kasnije.

U ovoj drugoj Hrvatskoj postoje župnici koji su sposobni automobilom udariti čovjeka i pobjeći s mjesta nesreće i djelatnici hitne pomoći koji su u stanju istog tog unesrećenog prilikom pružanja pomoći još i opljačkati. Vjerojatno nije imao dopunsko osiguranje.

Prateći malo medije i dostupne informacije, čini mi se kako nešto preskače i moram priznati kako sam u posljednjih nekoliko dana doveden na gornju granicu zbunjenosti.

Neki bi mogli reći „kako nisam svjestan svoje nesvijesti“, ali ja sam doista zbunjen. 

Zbunjen iz razloga jer smo ušli u novi tjedan. 

Pa dobro došli u novi tjedan. I to ne bilo kakav, već onaj odmora vrijedan. 

Vjerujem kako vas nije zaobišla ova akcija u organizaciji Ministarstva turizma i sporta i Hrvatske turističke zajednice. 

Kampanja je krenula žestoko, reklame se vrte na televiziji, iskaču obavijesti po portalima i društvenim mrežama.

Hrvate se masovno poziva na uživanje u brojnim turističkim ponudama, njih gotovo četiri stotine sniženih za nevjerojatnih pedeset posto, a resorna ministrica vesela je i uzbuđena što su odlučili pokrenuti ovaj projekt upravo u doba krize. Sve to u razdoblju od 16.-25.10.2020.

?!?

U kojoj Hrvatskoj žive ljudi iz Ministarstva turizma?

Očito u ovoj prvoj, gdje se sve gleda kroz roze naočale. Gdje teku med i mlijeko. Gdje vlada zen.

Da me se krivo ne razumije, nisam ja protiv ovakvih akcija. Naprotiv, podržavam ih, neka je ih što više i neka budu što češće, ali kako objasniti činjenicu kako na jednoj strani imamo naslove ovog tipa:

Neki će u bolnicu, neki na kisik, a neki će umrijeti

Lauc tvrdi da se vraća druga vrsta virusa: „Sve ono što nam je dosad pomagalo, sad više nije tu. Pojavio se i taj problem.“

Od subote u Zagrebu nove mjere: Evo što sve trebate znati

Stožer potvrdio: Ovo je najgori dan početka pandemije, imamo 1131 novi slučaj korone!

Korona virus ne posustaje: U Zagrebu 286 novozaraženih, virus probio u rodilište Vinogradske bolnice

Bolnice preopterećen: Aktivira se zagrebačka Arena, za nekoliko dana će biti u potpunosti opremljena

Raste broj hospitaliziranih zbog koronavirusa: Bolničkih kreveta sve manje, vojska postavila šatore za trijažu.

Dramatična izjava ministra Beroša: „Krajnje je vrijeme da uzmemo stvar u svoje ruke, na rubu smo…“

Stroge mjere na Otoku: U Londonu zabranjena obiteljska druženja, zatvaraju se pubovi

Merkel poziva Nijemce da smanje kontakte i putovanja dok zaraza raste

Pola Crne gore ide „pod ključ“: uvodi se policijski sat u pet gradova

Slovenija od jutros u djelomičnom „lockdownu“: Zatvoreni kafići, crkve, zabrana slobodnog kretanja zemljom, škola online…

a s druge strane akciju Ministarstva turizma i HTZ-a koja poziva što veći broj građana neka se uključe u ovu akciju i putuju Lijepom našom po nikad povoljnijim cijenama. 

Čitava ta ideja je hvalevrijedna jer treba poticati putovanja domaćih gostiju. Imamo zemlju u čijem god kutku se nađete pronaći ćete ljepote (prirodne, kulturne, povijesne…). 

I popusti su super, za razliku od redovnih cijena, konačno su dostupnije prosječnom hrvatskom novčaniku. 

Nastojanje da se bar na neki način potakne potrošnja i da svi oni kojima je turizam jedini izvor prihoda, a takvih je u Hrvatskoj mnogo, zarade koju kunu je za pohvalu. 

Svi elementi dobre ideje su ovdje i teško je bilo što prigovoriti jer sve je ok. Osim termina.

Termin je ne samo po mom mišljenju, u potpunosti promašen jer dok sa svih strana vrišti korona situacija i svakodnevno smo bombardirani raznim naslovima koji samo pridonose širenju panike, straha i jednog sveopćeg osjećaja neugode malo tko razmišlja o putovanju, odmoru i opuštanju...

Ne želim ulaziti u (i)racionalnost strahova svakog pojedinca ponaosob. Odrasli smo ljudi sposobni donositi zaključke i imati stav. Ja sam od onih kojih misle da normalan život ne treba stati, ali kad se sjetim svih epidemioloških preporuka i mjera kojih se moramo pridržavati, ne ide mi se nigdje i s kojim god prijateljem sam razgovarao u proteklih nekoliko dana, nitko ne ide nigdje. 

Umorni su od ovog „korona silovanja“ i svi s nestrpljenjem čekaju da ovoj situaciji dođe kraj. 

Čuli su za „tjedan odmora vrijedan“, ali ne idu i slažu se sa mnom kako je termin kampanje jednostavno krivo tempiran.

Neki su već potrošili sav godišnji odmor ili većinu, a onih preostalih nekoliko dana ostavili su božićne blagdane. 

Druga polovica listopada i nije neka sreća što se tiče vremena jer postoji mogućnost da ćeš  uloviti lošu vremensku prognozu i bilo bi bolje da su to stavili ranije, a nema i nekog praznika ili blagdana pa da se može uštipnuti još koji dan, a za dva dana im se jednostavno ne ide. 

Nemali je broj i onih koji uopće nemaju godišnji jer su im poslodavci „ukrali“ godišnji za vrijeme proljetnog lockdowna. I takvih je slučajeva nažalost bilo.

Ne zaboravimo i na novac jer bez obzira na popuste, nekima su i ove cijene nedostižne, a sve u svjetlu činjenice kako su ljudi zbog novonastale situacije ili ostali bez posla ili su im osjetno smanjeni prihodi pa baš i da žele otići, ne mogu si to priuštiti. 

Velikom broju obitelji ovaj mjesec dolazi na naplatu početak nastavne godine jer školarce je trebalo i opremiti. Knjige, radne bilježnice, školski pribor, odjeća, obuća… sve košta i sve je na naplatu došlo ovaj mjesec. 

I kad ovako s malim odmakom pogledam ovu čitavu situaciju ne mogu se odlučiti je li mi ova situacija smiješna, žalosna, tužna ili tragična. 

S jedne strane korona i sva negativa koja s njom u kompletu ide, a s druge strane nastojanje i želje Ministarstva turizma da ljudi putuju, opuste se, uživaju, zabave. 

Ljudi iz ministarstva kao da žive u nekom drugom svijetu i vremenu. Gdje je sve rozo, kuće su od čokolade, hodaju dobre vile i jednorozi i sve je kao u bajci. Kao da ne vide sve ono što se događa – pucnjava na Markovom trgu, tučnjave po ulicama, stožerno trojstvo s brojkama zaraženih, plakati/posteri/upozorenja koja nas sa svih strana mole da se distanciramo jedni od drugih, moratorij na ovrhe koji je istekao jučer, 18.10.2020. 

Datum od kojeg je strepilo malo više od 200.000 blokiranih građana. 

Jedno je nespojivo s drugom. Situacija podsjeća na nekog križanca paradoksa i oksimorona.

Imam osjećaj da su Ministarstvo turizma, Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za javno zdravstvo u potpunom disbalansu i nesuglasju. 

Ne mogu razumjeti kako im je to uspjelo?

Možda sam ja u krivu. Možda baš danas većina Hrvata pohrli prema svojoj novoj destinaciji i ova kampanja će biti više no uspješna. 

Ljudi će bjesomučno navaliti na rezervacije kućica na Plitvičkim jezerima, unajmljivati vile s bazenom u okolici Dubrovnika, s veseljem kliknuti opciju full wellness paketa i punog pansiona istarskog hotela s pet zvjezdica… 

Volio bih da sam u krivu i nemam problem s tim da me se demantira i da jednostavno nisam u pravu, ali bojim se da ovo nije ta situacija.

Započeo je tjedan odmora vrijedan i gdje god da se našli ovih dana, u sauni luksuznog hotela, na radnom mjestu s maskom na licu ili pak za kuhinjskim stolom jer radite od kuće dok djeca već treći put ispituju kad će ručak – budite mi dobro. 

Nastojte uloviti barem malo vremena za sebe… pokušajte se odmoriti barem na kratko. Isključite se barem na pola sata i pronađite neki unutarnji mir i neko sitno zadovoljstvo. 

Na to uvijek imate pravo. I u ovom, i u svim idućim tjednima koji dolaze. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva