Srdačan pozdrav i tri čestitke odmah za početak. 

Prvo, gradu Splitu jer je završila Ultra. Nemam ništa protiv Ultre, samo ne idem jer nije moj tip situacije - čestitka se odnosi na smanjeni kaos, što u prometu, što u wc-ima.

Drugo, čestitke Hrvatskoj jer smo jučer prihvaćeni u eurozonu, što vam možda ne zvuči kao nešto što treba čestitat ali pričekajte treće. 

Treće, jer smo jučer od jedne HDZ osobe u Saboru saznali da Hrvatska ima milijardu i 640 tisuća zaposlenih, što je predivno. Ne samo da nam s ovakvom stopom zaposlenosti euro neće donijet nikakve probleme, nego ljudi (opet iz HDZ-a, šta ćemo) više neće morat krast armaturu s gradilišta da bi se prehranili. 

Može još i četvrta čestitka - čestitke republici Hrvatskoj na tome što čovjek koji je krao armaturu neće dobit otkaz u državnoj firmi “jer je krao izvan radnog vremena.”

Tako je, to znači da se ona žena koja je jednom (ne)davno dobila otkaz jer je za vrijeme radnog vremena “lopovskim” ustima otuđila fetu pršuta zaje***a - da je došla u suprotnu smjenu, možda je mogla uzet cijeli pršut i nikom ne bi bilo ništa. 

Nego, nećemo o ružnim stvarima - ljeto je, vruće je, a meni u dva horoskopa piše da ću se krajem mjeseca zaljubit, zato se danas možemo pretvarat da je život godišnji odmor i da svi u ruci imamo torbu za plažu. 

Iako, plaža samo u teoriji spada u “lijepo i neopterećeno” - često je zapravo u kategoriji “iritantno i ružno.”

Ovisi gdje ljetujete, naravno - ako ste u onom resortu u kojem su trenutno Victoria i David Beckham, onda je vjerojatno stvarno lijepo i neopterećeno, ali vjerojatno niste. 

Vjerojatno ste na “normalnoj” plaži, što znači da je u krugu od 5 metara od vas jedna od ovih stvari:

- obitelj koja je ponijela sve (oker) deke iz unajmljenog apartmana i na njih smjestila šator i sedmero djece koja urlaju na čehoslovačkom

- ručnik s natpisom “I ❤️ Kroatien” koji stoji na plaži od jutra i čini se da nema vlasnika 

- gospođa koja reže nokte kliještima - prvo svoje, pa onda suprugove

- nakupina ugašenih cigareta

- pelena

- pola pojedene breskve koja sad “živi” na podu

- netko s bluetooth zvučnikom

I naravno, netko tko hoda okolo s kašetom i viče “kukuruz, kukurica, mais”, ali njega volimo i jedva čekamo da dođe.

Bez ovog ostalog bi i mogli, ali plaže su svake godine sve gore - kao da ljudi jedva čekaju ljeto da mogu pokazat sve najgore što su pripremali cijele godine. 

Zato ćemo se danas (ne)ugodno družit uz nekoliko šampiona iz škrinjice “najgori ljudi na plaži.” Možemo krenut od osnovnog primjerka - silovatelja ručnikom.

Božena, 54: “Ovo nije VAŠA plaža, maknite se ako vam smeta”

To što ste ti i tvoj zaručnik pronašli idealno mjesto na kojem možete u miru pričat bez da vas itko bode laktom kao da ste u tramvaju u osam ujutro je vaš problem - Božena je odlučila da je to i NJENO mjesto. Ako vam njen ručnik koji dodiruje vaš ručnik stvara nervozu, preselite se u Srbiju (ili nešto drugo jednako glupo što će vam gospođa Boža reć ako se pobunite.)

Boženina sestra (s kojom ne priča jer su se posvađale oko podjele kuće), 52: “Malo sam vas pomaknula”

Zašto bi ona tražila mjesto na koje stane kad je dovoljno da samo pomakne vaše stvari? Ručnik nije nekretnina - da je, već bi se odavno posvađala s Boženom oko njega. Ako vam ne paše, kupite si plažu (u Srbiji).

Kelly family, 3-58: “Guten tag nama, drugi nek se snađu”

Zauzeli 9 kvadrata obale, donijeli šator, ventilator, 18 luftića u obliku krokodila i dva mini frižidera iz kojih su pojeli svu hranu prije 11 ujutro. Deru se na njemačkom dok im djeca gaze po tuđim ručnicima, a ako ih pitaš da se stišaju, jebaćeti majku na hrvackom i reć da su iz Minkena (što znači da zaslužuju poštovanje, jasno). Čikovi, boce i ostaci hrane su njihov poklon plaži i pečat koji govori “bili smo tu.” Zašto bi oni pokupili kad može i netko drugi, ili treći. Sutra će roštiljat u šumi i zapalit Pašman. 

Stipan, 58: “Negledaj ako ti nepaše”

Glava Kelly family, upregnio suprugu da mu sasječe nokte na plaži jer se ovdje najbolje vidi. Ako ti nepaše, negledaj - ni u nokte, ni u jaje koje mu vidiš jer se sunča s raširenim nogama. Za vrijeme pedikure glasno telefonira na jezikima, što opet nema veze s tobom - neslušaj ako ti nepaše. Kasno popodne šalje sina koji se zove Kralj Zvonimir da mu kupi jogurt jer je izgorio - dobro će se namazat prije spavanja, madrac na kojem spava ionako nije njegov pa nema brige.

Mojca, 35: Proud mommy of two angels (Karlo, 2015. and Argeta, 2018.)

Donijela suncobran koji će kad-tad past i ubit nekog (ali nikad Božu ni sestru joj), gleda u mobitel dok joj djeca 700 metara dalje iz plićaka viču MAMIIIII GLEEEJ ME KAK PLAVAAAAM GLEJ MEEEE MAMIIIII GLEEEEEEEEEJ! Neće ih pogledat, ali večeras će im na štandu kupit neku igračku da ju manje gnjave - nešto zabavno, tipa klik-klak ili vuvuzele jer ako već ona ne može pročitat knjigu u miru, ne može ni itko drugi. 

Gospođa pinceta, 37: “Tu najbolje vidim”

Usluge kozmetičkog salona Ručnik uključuju čupanje dlaka koje će možda odletit na nečiji kukuruz (ali to nije kriva ona, nego vjetar), rašpanje noktiju i istiskivanje mitesera na muževim leđima. To je sve prirodno, prestanite bit uštogljeni. 

Slaven, 37: “Ja sam još prije 7 godina zauzeo mjesto”

Ostavio ručnike za cijelu obitelj u vrijeme kad su budne samo mačke i ljudi koji idu na zornicu, pojavit će se na plaži kasno popodne, točno u trenutku kad mu Boženina sestra krene pomicat stvari. 

Bridget, 29: “Great beaches, rubbish service”

Došla iz Britanije vidjet zašto svi pričaju o hrvatskoj obali. Na plažu ne ide bez šešira, kaftana, termalne vodice i SPF 50 u sticku kojim svakih 20 minuta maže “live, laugh, love” na podlaktici. Miriše na kokos, što je lijepo; ne pušta vodu u wc-u jer je lijena, što je ružno. Kasnije će se na blogu žalit da su wc-i grozni, što jesu, jer ljudi ne puštaju vodu. Naručila devet sljedova u restoranu, šokirala se računom iako su cijene točno onakve kakve su bile na meniju. “Would not recommend.”

Ekipica, 22-26: “Pa SVI vole elektroniku”

Tri para i jedan Boris koji nema curu, ali ima dobar bluetooth zvučnik pa su ga pozvali sa sobom. To što apsolutno nitko ikad na plaži ne želi slušat “malo hausijane” iz tuđeg zvučnika nije njihov problem - njihov problem je samo pitanje “tko će nam čuvat stvari dok se kupamo”, na što je odgovor opet Boris jer se Boris ne voli kupanje, osim kad treba okupat ljude zvukovima koje nisu tražili.

Matko, 23: “Bez brige, nikad mi se ništa nije dogodilo”

Posudio barku od tate da provoza maličku (slobodno povratite), glisira puno preblizu obale jer što je dalje, to su manje šanse da će ga netko vidjet, a onda se ne računa. Ali bez brige, dosad mu se nikad ništa nije dogodilo, pa nema razloga da se to promijeni. Ako slučajno nekog pokupi, nema veze - u Hrvatskoj se prvih 6 ne računa.

M.H., 27: “Neće meni vjetar ništa”

Donijela ogromnog flaminga na plažu, na putu do plićaka udarila sve nabrojane, sjela na njega i otplutala prema Anconi. Traže ju već treći dan, uplakana rodbina hitno stigla u Zadar avionom. 

Lik koji krade van radnog vremena, 64: “Sve što je na podu je ponuđeno”

Zašto da kupuje stvari kad ih može samo uzet s poda i odnijet doma? Od Božene i sestre ručnik, Stipanova kliješta za nokte i jedan frižider (dva su teška za nosit), Bridgetin kaftan (pitat će doma šta je kaftan), jedne vuvuzele i SKORO bluetooth zvučnik ali glupi Boris se ne kupa pa nije uspio. Sve van radnog vremena, po propisu. 

Jesam li nekog izostavila - osim Željke s autom u pješačkoj zoni i onog mladog tatinog sina koji je nedavno zvao policiju da zaustavi trajekt jer on nije krenuo na vrijeme?

Javite mi svoje omiljene heroje s godišnjeg, znam da ih imate. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva