Srdačan pozdrav i sretni izborni rezultati svima koji (skoro) slave. Danas vas očekuje jedna sasvim obična, neupečatljiva kolumna koju će rijetko tko šerat, ali meni se baš takva danas piše. 

Prije točno sat vremena, primila sam svoju prvu dozu cjepiva. Ok, tehnički gledano - s obzirom na to da vi ovo čitate u srijedu, a ja pišem u utorak navečer - prošlo je više od sat vremena, ali meni je trenutno sat vremena (i jedna minuta) otkad sam službeno postala odašiljač 5G signala, pametnom dosta.

Ili sam dok ne primim drugu dozu samo 2,5G? To bi objasnilo zašto mi je internet u stanu i dalje spor. 

Nego, s obzirom na to da je cijepljenje ovih dana vrlo aktualna situacija, ispričat ću vam kako je sve teklo kod mene.

Cilj ovog teksta nije da vas nagovaram da se cijepite (iako mi je jedan nigerijski princ obećao dolar za svaku osobu koju konvertiram) niti da vam dajem ikakve medicinske savjete - ne samo zato što nisam doktor, nego zato što sam izgubila tu potrebu putem. 

Krenimo redom - zašto sam se odlučila cijepit? 

Kratka verzija je “jer mi se cijepilo”, duža verzija je isto to, zabavnija, neistinita verzija je “jer najveći idiot kojeg poznajem ne vjeruje u koronu, ni u cjepivo, pa želim sve suprotno od njega.” Kad kažem najveći idiot kojeg poznajem, ne mislim to u lošem smislu, nego u deskriptivnom. 

Cijepilo mi se, cijepila sam se, unijela sam cjepivo u sebe. (Nagradno pitanje: Koliki postotak glasačkog tijela koje na biračko mjesto dolazi busom, zbog besplatnog ručka, zna točno napisat rečenicu ispred zagrade?)

Tako je.

Jel me strah eventualnih nuspojava? 

Je, jednako kao što me strah eventualne avionske nesreće i ljudi koji pojedu POLA BANANE za doručak. Pola banane. 

Jel bi mi bilo draže da je cjepivo puno detaljnije istraženo? 

Da. Bilo bi mi draže i da “neću to stavljat u sebe, ne znam što je unutra” nisam najviše puta vidjela na Facebook statusu osobe koja je u srednjoj školi ŠMRKALA CEDEVITU, ali božemoj. 

Ovo naravno ne znači da mislim da je svatko tko odbija cjepivo potpuna budaletina, samo kažem što bi mi bilo draže. 

Jel me strah da neću moć imat djecu nakon što me cjepivo učini sterilnom?

Nije, jer o tome ništa ne znamo. NE ZNAMO, Vlasta, por Dios, znanje s Whatsappa se ne računa. 

Ako se dogodi upravo to, posvojit ću, naravno NE iz Afrike jer je Irena objasnila da je to treš.

Hvala od srca, vaša ignorancijo, you fixed everything.

Uglavnom, cijepljenje - ovako je teklo kod mene.

 

10 DANA PRIJE TERMINA

Prijavila sam se preko multimilijunskog projekta Cijepise, a minutu kasnije mi je na mail stigla potvrda o prijavi i obavijest da će me pozvat kad me pozovu. Imala sam neka dodatna pitanja, pa sam odgovore potražila na info telefonu na kojem mi je vrlo ljubazan čovjek rekao da će mi, jednom kad dobijem obavijest o terminu, unutra pisati koje cjepivo me čeka. Rekao je i da mogu odbiti termin ako mi ne odgovara. 

Isto popodne se prijavila i moja najbolja frendica, ali kod obiteljske liječnice - i odmah dobila termin i informaciju da se cijepi Pfizerom. 

Kako me Pfizer jako puno plaća da vas nagovorim na cijepljenje, odmah sam zvala svoju doktoricu da vidim mogu li se i ja naručit preko doma zdravlja. Sestra se javila na PRVO zvono, što zvuči kao science fiction ili barem Kanada, a minutu i pol kasnije sam imala svoj termin - 18.5. u 18:30h, Dom sportova, Pfizer. 

“Samo morate doći u dom zdravlja po potvrdu” - i došla sam, uzela i otišla. Pet minuta posla.

Od Cijepise do danas nisam dobila termin - logika nalaže da su preko OIB-a uvidjeli da postoji dupla prijava i jednostavno poništili prijavu preko portala, hrvatska logika nalaže nešto drugo, pa ne znam koje je od tog dvoje.

 

5 DANA PRIJE TERMINA

“KAŽU DA SE MORA PIT ANDOL BAREM 5 DANA PRIJE CIJEPLJENJA!” - od tvoraca legendarnih hitova kao što su “javili su mi kad je sljedeći potres” i “od sutra na snagu stupa novo Facebook pravilo” na Whatsapp stiže novi serijal neprovjerenih i/ili potpuno netočnih informacija. “Obavezno se moraju pit tablete protiv alergije da ne dobiješ osip”, “ne smije se pit kava tjedan dana prije” i “farmaceuti su samo kamatari lijekovima” su samo neki od primjera. 

Ja sam se po pitanju uputa prije cijepljenja, uz dužno poštovanje svim Pernarima i ostalim svecima, informirala kod mog prijatelja koji je godinama bio u Whatsapp grupi zvanoj FAKULTET MEDICINE - ali svatko neka radi kako voli. Ako netko želi gutat dodatne tablete jer mu je Marina s pilatesa javila da je čitala-čula-saznala nešto, by all means.

 

NOĆ PRIJE TERMINA

Prije spavanja čisto iz anksiozne predostrožnosti razmišljam koje cvijeće ću imat na eventualnom sprovodu, što radim i svaki put prije rutinske kontrole kod ginekologa ili ortodonta. Sanjam da sam došla na cijepljenje, ali u Meksiku sam i skačem livadom sa Zvonimirom Bobanom. Kasnije se ljubim s nekim čovjekom koji ima hladna usta i jako je slinav, a meni je neugodno otić da ne ispadnem nepristojna. Da u cjepivo stavljaju čipove, moja želja bi bio čip za normalne snove.

 

JUTRO

Molim Boga da me ne počne bolit glava jer kažu da nije dobro popit ibuprofen prije cijepljenja, a Bog me izgleda i sluša - što vjerojatno znači da se trenutno ne bavi onim Škorinim “tako mi Bog pomogao” obećanjem, which is nice.

 

PAR SATI PRIJE TERMINA

Pripremam potvrdu koju ne smijem zaboravit i zdravstvenu “knjižicu” (koja mi neće trebat). Pažljivo provjeravam je li na potvrdi koju imam stvarno moje ime i prezime i jesam li dobro zapamtila vrijeme i lokaciju. Isto radim i s putovnicom prije nego što krenem na putovanje - otvorim, pogledam jel unutra moja slika i moje ime i prezime, što mi je donedavno djelovalo kao pretjerivanje, dok mi jedan prijatelj nije ispričao priču o tome kako je jednom u “vlastitoj” putovnici vidio drugog čovjeka. Par tjedana ranije su mu zabunom vratili putovnicu nekog Marka, a Marku su dali njegovu. Ni Marko nije skužio, tako da eto, provjerite putovnice, možda imate tuđu. 

 

SAT VREMENA PRIJE TERMINA

Kažu da ne treba dolaziti puno ranije, dovoljno je 15 minuta prije termina jer je sve jako organizirano - u što, naravno, nitko tko je ikad imao posla s Hrvatskom ne vjeruje, ali moja najbolja frendica koja se cijepila ujutro kaže da je upravo tako, pa sat vremena prije temina imam još pola sata do kretanja. 

 

ČETRDESET MINUTA PRIJE

Da postoji čip za poništavanje paničnog preuranjenog kretanja, uzela bi i njega, ali ne postoji, pa sam već u taksiju, za koji naravno imam novaca jer me Pfizer plaća za sve ovo. Svira Pink Floyd, Learning to fly, a vozač me pita: “Idete malo u život?” Znam da je to najobičniji, generički chit-chat, ali sviđa mi se da je odabrao baš to pitanje jer stvarno osjećam kao da idem u život u kojem ću opet smjet putovat. (Ili u smrt, Vlasta, tako je, dobro ste pročitalA na Whatsappu). 

“Idem se cijepit” - odgovaram.

“Pa vi ste za to premladi”, kaže gospodin i nastavlja: “mladi ljudi imaju imunitet, šta će vama cjepivo?”

“Da mogu putovat, između ostalog” - preskačem dio o tome da i mladi ljudi mogu bit imunokompromitirani jer je lijep dan i ne da mi se. Neka čovjek misli da sam glupa ako želi, ali meni je draže bit glupa u Portugalu u koji ću smjet ić kad se cijepim.

Na radiju svira Madonnina verzija “Miss American Pie”, a “this will be the day that I die” me na trenutak podsjeća na cvijeće koje sam prije spavanja odabrala za eventualni sprovod. 

Vozili smo se točno tri pjesme, a kad smo se zaustavili na parkingu Doma sportova, Paolo Nutini je taman završavao s pjesmom “New shoes.” 

 

DVADESET I PET MINUTA PRIJE TERMINA

Dva redara na parkingu me upućuju u pravom smjeru, a na donjem ulazu ispred Doma sportova mi još dvojica mjere temperaturu i dezinficiraju mi ruke. 

Super su raspoloženi, što se vjerojatno sat vremena kasnije promijenilo jer se dogodio pljusak. 

Na gornjem ulazu me čeka još jedan redar, a njegova kolegica me upućuje na šalter na kojem dobivam papir s par pitanja o povijesti bolesti. Bolesti od koje pati Irena “svi idu u Afriku po djecu jer je to moda” vjerojatno nema na popisu. 

 

DVADESET MINUTA PRIJE TERMINA

Na drugom šalteru me gospodin u doktorskoj kuti (kojem ne znam titulu) ispituje jesam li alergična na što, pijem li antibiotike i naravno, u kojoj ruci želim 5G. Šalje me medicinskoj sestri koja mi ubrizgava cjepivo i update za Windowse. 

 

MINUTU NAKON

Sjedim na plastičnoj stolici i čekam da prođe još 14 minuta jer toliko moraš ostat na “promatranju” nakon cijepljenja. Alergičari sjede u posebnom dijelu i moraju ostat pola sata, jer inicijalizacija čipa ide sporije kod ljudi koji se guše od ambrozije. 

 

DESET MINUTA NAKON

Dobivam potvrdu o cijepljenju, odnosno svjedodžbu o uspješno završenom tečaju “ovca za šišanje.” Osjećam da mi se desnom rukom širi bol, što naravno povezujem s ubodom, ali samo prvih nekoliko sekundi jer sam se brzo sjetila da su me uboli u lijevu. Desna ruka me boli jer sam se dan ranije divljački udarila u lakat.

 

PETNAEST MINUTA NAKON

Izlazim iz Doma sportova - još uvijek 4 minute prije upisanog termina. 

 

POLA SATA NAKON

Ulazim u zgradu sekundu prije pljuska - možda slučajnost, a možda preko čipa kontroliram vremensku prognozu? Otključavam vrata i odlazim u spavaću sobu. ZID KOJI JE JUTROS BIO BIJELE BOJE SAD JE BEŽ!!! (Imala sam malere u stanu, Vlasty, sve je ok). Pripremam za se brzinsko tuširanje, skidam majicu, a iz nje ispada MIKROFON. Ne lažem, evo ga.

Zapravo je samo spužvica za “bubicu” - imala sam snimanje par sati prije cijepljenja i očito sam sa sobom odnijela komadić ozvučenja. Ali sigurna sam da već netko u Whatsapp grupu tipka “zamisli, jedna žena je nakon cijepljenja našla mikrofon u grudnjaku! Pametnom dosta.”

 

JUTRO NAKON

Available drives in this machine are:

C: D: F:

Type drive letter to check: c

Current directory on that drive is:

c:\Program Files\Microsoft Visual Studio .NET 2021\Common7\IDE

Current working directory is: D:\mcruntime

Directory \testdir was successfully created

 Volume in drive D has no label.

 Volume Serial Number is 90C8-54BB

 

Yup, still lame, sve je ok. 

Malo me boli ruka i ne da mi se ić prat kosu, dakle skoro standardno. Znam jednu ženu koja je već nakon prve doze bila jako umorna i osjećala se pokošeno (do sljedećeg jutra), znam ljude kojima nije bilo ništa. 

Znam i da će nakon druge doze reakcija vjerojatno bit malo jača, javit ću vam i to. 

To je to, rekla sam da neće bit ništa spektakularno ni povijesno.

Ovo je bio samo jedan mali, mjestimično informativan tekst o mojem iskustvu. Možda ste iz njega saznali nešto novo, možda ste “saznali” nešto staro, a možda vam sve ovo bude potpuno beskorisno - u slučaju da je ovo zadnje, samo se sjetite da me ne plaćate iz proračuna, a eventualnu ljutnju oko beskorisnosti čuvajte za drugi krug izbora.

Srdačan pozdrav i pametnom dosta.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva