Kakva je sjekira pala u med onoj razjarenoj krkanici Matei koja je još prošlog tjedna svojim likom i nedjelom punila vijesti zbog premlaćivanja Filipinca, a već je danima službeno zaboravljena jer uvijek postoji veći krkan s većom dijagnozom. 

Dok još nije bila zaboravljena, neki su joj čestitali jer, citiram, “i treba mlatit strance, pogotovo ovog koji je usput i gej.” Ubrajaju li se u strance koje treba mlatit i Hrvati koji gastarbajtaju po svijetu i hrvatski turisti koji šeću inozemnim ulicama? 

Poznata policiji otprije, kažu, a status poznate osobe je zaradila zbog prijetnje nožem kad je dečka uhvatila s drugom. Kao kaznu za premlaćivanje će vjerojatno dobit 10 Očenaša, osim ako se u sve ne umiješa sutkinja koja je nedavno sugerirala da onu balavčad koja je slala prijetnje bombama nagradimo volontiranjem u IT firmi kad već imaju “afinitet” za kompjutere - onda možda dobije i priliku da volontira u dućanu s opremom za borilačke vještine. 

Poznat policiji je i drniški incel koji je narudžbu pizze pretvorio u ubojstvo - koje bi bilo dvostruko da je prijatelj ubijenog tinejdžera sporije bježao.

Bijeg za život, rapidno rastuća kategorija u Hrvatskoj, a što o jezivom ubojstvu na društvenim mrežama kažu oni koji su prije par vikenda za život hodali u koloni? 

Pogledajte sami, a zapravo ni ne morate jer već znate da je odgovor ništa. Nula. Nada. Barem je tako u trenutku mojeg tipkanja.

Već rođeni život možda nije u njihovoj ingerenciji, a možda se samo ne žele miješat - iako bi bilo baš lijepo da se cijela povorka umiješa i okupi ispred institucijama koje već godinama služe kao lubrikant koji ubojicama olakšava penetraciju u život koji su odabrali pregazit. O sudovima i Vladi pričam, za slučaj da sam nekog zbunila. 

Prije nego što se netko naljuti i kaže da insinuiram da je “hodačima” svejedno zbog ubojstva - ne insinuiram, niti to mislim, svatko normalan je zgrožen i ovim, i svakim drugim primjerom koji kod nas rastu kao šparoge u proljeće, ali dajte barem u ime ugleda i/ili zdravog razuma objavite neki RIP životu koji je ugašen dok je zarađivao džeparac. Ljudski je i normalno, sućut nema ingerenciju i nikad nije van “djelatnosti.”

Svaki život je važan, tako se priča, a jučer je jedan važan život pokopan u odijelu koje je odabrano za ovotjednu proslavu mature… oprosti nam, Luka, što krivo hodamo. 

Oprosti nam, Luka, i što znamo tvoje ime jer ga ne bismo trebali znat - ono što bismo trebali znat je popis imena i prezimena ljudskih puževa koji drniškom pizzojedu s puškom nisu oduzeli mogućnost da tu pizzu uopće naruči, a mogli su i morali. 

“Nije bilo hitno” - začepite po abecednom redu, a rasporedite se sami jer javnost ne raspolaže imenima. 

Nije bilo hitno, kažu, pokrenuti postupak zbog ilegalnog posjedovanja oružja koje je pronađeno 2023. - s pripadajućim popisom 12 žena, konkretno, plavuša, koje je počinitelj već poznat policiji planirao likvidirati. 

Nisu stigli, nije bila priša, iako članak 381. Zakona o kaznenom postupku kaže da je rok za zakazivanje rasprave 2 i pol mjeseca, ali tko bi mogao pretpostavit da će luđak - koji je već ubio ženu i kasnije se time hvalio jer mu je očito bilo nepodnošljivo da nitko ne zna koliko je “uspješan”, luđak kojem je pronađeno oružje s popisom za likvidaciju - unutar nekoliko godina napravit nešto ružno? Tako je, mogla bi pretpostavit i najobičnija mačka, pa možda nije loše da netko provjeri rade li na sudovima ljudi s razvijenim prefrontalnim korteksom ili garnitura Tamagotchija kojima se ispraznila baterija. 

Za prvo je ubojstvo, koje je uključivalo godinu dana planiranja, 17 uboda nožem i lubanju smrskanu šipkom odležao “čak” 14 godina jer je /takav bio zakon - iako je zakon i tad dopuštao višu kaznu, ali zašto bi netko iskoristio cijeli normativni okvir i dao barem godinu dana za svaki ubod kad može dat manje? Za vrijeme izricanja presude je, to isto već znate, pitao koliko je sati, pa smireno konstatirao “super, taman na ručak”, u zatvoru je tijekom izdržavanja kazne imao 31 stegovni prijestup i dobio još godinu dana zbog napada na drugog zatvorenika, a kad je 2020. osuđen zbog prijetnji, kazna mu je ublažena jer mu je to PRVI PREKRŠAJ. 

Da je postupak zbog oružja iz 2023. pokrenut na vrijeme, kažu da bi dosad svejedno izašao iz zatvora jer je maksimalna kazna 3 godine, a on bi vjerojatno dobio godinu dana, što znači da se ovo, kažu, nikako nije moglo spriječiti… s kojeg ste kata pali na glavu, gospodo?

Čemu služe generalna i specijalna prevencija? 

Treba li vam bilo koja kvartovska mačka mjaukanjem objasnit pojam recidivizma ili ste s njim upoznati, ali vam se jednostavno ne da? 

Ne mora mi nitko javljat da situacija nije baš toliko jednostavna i da postoje procedure, okviri i ostali mehanizmi koje “običan” narod ne razumije, ali može li netko objasnit pripadnicima običnog naroda zašto se kazne gotovo uvijek izriču u iznosu manjem od onog maksimalnog? Kako i zašto maksimalnih 20 godina iz 1994. postane “14, u redu je” - za teško ubojstvo? Kako današnjih maksimalnih 40 ili 50 ipak nekako bude 20? Zašto presude za zločine imaju bolje popuste nego prosječna Black Friday ponuda?  

Hoće li itko dobit otkaz ili barem ponudit ostavku? Opet retorički pitam, ni to nije priša, vrag ju odnija.

Ako dječak koji dostavlja pizzu i planira maturalnu proslavu zna da se treba bojat lokalnog luđaka koji je bio ubojica dok se likvidirani dječak još nije ni rodio, kako to uz vrlo detaljnu dokumentaciju ne znaju sudovi? Imate li možda sinkopu? 

Što onda uopće znate, osim tražit povišicu za posao koji odrađujete onako kako svatko od nas odrađuje slaganje veša - preko ku*ca. U ovom slučaju možda i preko kupca ako se prisjetimo da je riječ o sudu koji je oslobodio Horvatinčića, ali ne moramo se prisjećat.

Tužite me zbog ružnih riječi ako treba, veselim se zastari. 

“Ali zakon kaže…” - zakon je, uz dužno poštovanje istom, u disonanci sa zdravim razumom jer su nam kazne formulirane kao dječji šampon koji obećava pranje kose bez suza, ali vama je, gospodo Tamagotchi, i to previše pa ih smanjujete, šećerite olakotnim okolnostima i počinitelje dobro poznate policiji - koja radi posao samo da biste ga vi razvodnili - posipate šljokicama. 

“Iz ugledne obitelji.”

“Branitelj.”

“Nije ranije prekršajno kažnjavan, “samo” je jednom nekog ubio ali to nije prekršaj, nego kazneno djelo, a to su kruške i jabuke.”

Dopustili ste da poznati lokalni luđak - koji je već premalo odležao zbog pomno isplaniranog ubojstva čiji je datum urezao na dimnjak vlastite kuće, luđak kojem je kasnije uz oružje pronađen popis plavuša za likvidaciju, luđak kojeg se bojao svatko s očima, ušima i kvocijentom inteligencije iznad 12 - sjedi doma i naručuje pizzu. 

Tko bi znao da će nekog usput ubit? 

SVATKO, dame i gospodo, svatko i njegova mačka.

Ako vi niste, onda se, uz dužno poštovanje, radije zaposlite u videoteci… i držite fige da u nju ne ušeta netko dobro poznat policiji. 

Tako je, videoteke više ne postoje jer je 2026., a ne postoji više ni jedan Luka jer do 2026. niste uspjeli uklonit dobro poznati otpad s ulice koji vam je vrlo nedvosmisleno pokazao da mora bit uklonjen.

“Nije bilo hitno.” 

Recite to maturantu, dostavljaču pizze, nečijem sinu koji je mislio da kupuje odijelo za kraj škole, a kupio ga je za kraj života.

Časni sude, nisam živ - jer ste vi odlučili da nije priša.

Priša je, valjda, samo kad treba upisat godišnji i uzest pauzu za marendu.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva