Neiskreno saučešće Jeleni Karleuši zbog tragedije koja ju je pronašla u Chanel outfitu i iskrene čestitke srpskim studentima na uspješnom egzorcizmu demonske sile. Pitala bih kad ćemo i mi nešto slično, ali glupo je uopće pitat. 

Većina normalnih ljudi slavi pobjedu studenata, ali naravno, ipak smo na internetu, ima i onih koji se pitaju zašto se u Hrvatskoj uopće priča o Srbiji kad se to nas uopće ne tiče - tiče nas se, jasno, jer nije isto ako ti je prvi susjed mafijaš ili znanstvenik; što u zgradi ili ulici u kojoj živiš, što u državi. Naše je susjedstvo postalo bolje, a ako netko misli da ga se to ne tiče, čestitke na pogrešnoj ideji. 

I dok se cijeli svijet, zajedno s dobrim dijelom Hrvatske, divi prkosu studenata, kod nas se ovih dana priča o još jednom studentu koji prkosi… najviše samom sebi. 

Kažu neki da je priča izmišljena, što možda je u ovom slučaju, ali nije nešto s čim se nismo susreli već puno puta. 

Možda ste ju već čuli, možda i niste jer imate pametnijeg posla, ali išlo je otprilike ovako: mladić se u jednoj Facebook grupi požalio na spoj koji mu je propao i tražio mišljenje naroda koje bi potencijalno poništilo ono što su mu rekli vlastiti prijatelji - da je debil. 

Tako sam kaže, pa je pametno da ga i citiramo: “Trebam realno mišljenje Osječana jer me frendovi sprdaju da sam debil, a meni i dalje nije jasno jesam li stvarno ja u krivu ili je cura preosjetljiva.”

Dogovorili su se za prvi spoj, lokacija je osječka Tvrđa, a djevojka živi u Retfali, nekih 5 kilometara od mjesta na kojem se trebaju susrest. Vani je hladno i puše vjetar, pa djevojka javlja da razmišlja o dolasku taksijem da se ne smrzne hodajući do tramvaja i čekajući da dođe. 

Ništa dramatično ni povijesno, ali mladi gospodin kojeg prijatelji nazivaju debilom detektira veliki životni problem: “Već sam isplanirao platiti večeru i cugu, i sad si mislim, ako cura nije sposobna dati 1 euro za tramvaj nego za 4 kilometra zove taksi, kakva je to poruka o njenom trošenju novca? Sutra bismo trebali dijeliti život, a njoj je problem prehodati 300 metara do stanice.“

Suzdržat ćemo se od komentiranja ideje “sutra bismo trebali dijeliti život” jer pričamo o prvom spoju, a ne o pilot epizodi serije You, a mladić se proaktivno baca na rješavanje problema - savjetuje joj da sjedne na tramvaj, djevojka ponavlja da ne želi, opet zbog hladnoće i praktičnosti, što bi trebao biti kraj rasprave, ali proaktivni mladić ne posustaje i šalje screenshot voznog reda javnog prijevoza. 

"Evo ti tramvaj na 300 metara od zgrade, obuj se i uštedi pare, nemoj glumiti finu gospodu kad stižeš bez sekunde čekanja.”

Djevojka se na spoju nije pojavila, uz objašnjenje da nije tražila financijsko savjetovanje, a mladiću nije jasno gdje je pogriješio: "Doslovno sam joj uštedio 5 eura koje je mogla pametnije potrošiti, još sam preko javnih podataka našao točno vrijeme dolaska da ne stoji na zimi ni minutu, a ona se uvrijedila ko da sam joj ne znam što napravio.”

Honey. 

Sinko. 

Druže. 

Debilu? 

Ne nužno, dečko ima dobre namjere u minimalnoj vrijednosti od 5 eura, a dok mu dio interneta čestita jer se, kako kažu, “riješio sponzoruše”, većina ipak kaže da se djevojka spasila. 

I je, apsolutno, jer ovo nije samo glupa priča o klincu koji dobronamjerno daje mudre savjete koje nitko nije tražio - ovo je i potencijalni uvod u anatomiju financijskog nasilja. 

Možda i nije, možda ne u ovom slučaju, ali tako se otprilike manifestira potreba za kontrolom tuđih novčanika - prvo kroz sitnice, a sitnice se s godinama vole pretvorit u velike probleme ako ih ne odrežeš na samom početku. 

Znam jer sam bila na početku - i na kraju, kad sam sasvim neplanirano upala u svađu s čovjekom koji se ljutio jer usisavam… umjesto da samo pometem i ne trošim struju. 

“Rastrošna si”, reče, rastrošna jer koristim usisavač. 

Ne znam što mladić iz priče misli o rastrošnom usisavanju, ali znam da se, dok se pita “kakva je to poruka o njenom trošenju novca”, vjerojatno nije sjetio pitat nešto jednako važno: Kakva je to poruka o trošenju novca kad se djevojci koju još ne poznaješ miješaš u osobne financije? 

Naravno da je mogla sjest na tramvaj, ali za svojih 5 eura smije što želi, a za svojih 5 eura smije i odlučit da ju ne zanima život kakav ovaj mladi gospodin kojeg nazivaju debilom nudi. 

"Doslovno sam joj uštedio 5 eura koje je mogla pametnije potrošiti… a ona se uvrijedila ko da sam joj ne znam što napravio.”

Nije joj napravio ništa značajno, ne još, ali ako je taksi od 5 eura znak da “glumi gospodu”, jasno je što nosi budućnost - kontroliranje financija zamaskirano u “pametno raspolaganje novcem.”

Taksi je početak - i kraj jer je djevojka dovoljno pametna, a on dovoljno glup da se, na njenu sreću, odmah otkrio. 

Mnoge žene nemaju istu sreću pa prekasno shvate da imaju posla s osobom koja želi kontrolirat svaki euro koji troše, čak i ako su ga same zaradile.

Kava u kafiću? Imaš kavu doma. 

Želiš da nešto naručimo? Imamo hranu doma. 

Ideš kod frizera? Imaš vodu u stanu, imaš i šampon i fen. Jeftiniji šampon, zašto bi platila 6 eura kad možeš 4?

Netko drugi da ti radi nokte? Imaš dvije zdrave ruke. 

Ne trebaju ti nove cipele, stare još uvijek imaju đonove. 

Nova haljina? Za KOGA? Meni si dobra i u staroj.  

Zašto da plaćamo kofer od 20 kila kad se možeš spakirat u ručnu prtljagu? Idemo samo na 7 dana, MENI sve stane u mali kofer. Ne budi razmažena. 

Teretana? Eno ti priroda, treniraj, a čučnjeve imaš u stanu.

Koncert? Imaš na Youtubeu besplatno. 

Parking u garaži? Ne dolazi u obzir, za 2 eura ćemo stat u jarak i prošetat deset minuta. 

Fritule na adventu? Ispeci ih sama.

Hladno ti je u stanu? Obuci skafander. 

Cvijeće za Valentinovo? Uvenut će za dva dana, ne isplati se. 

Švedski stol u hotelu? Nažderi se kao da nikad nisi vidjela hranu i natrpaj torbu da imamo za kasnije. 

Karikiram, ali ne karikiram, živjela sam točno u ovakvoj nametnutoj George Costanza štedljivosti - komfor je za razmažene, uživanje također, nemoj da se slučajno malo proveselimo putem.

Prave, kvalitetne žene štede svaku lipu i kunu, svaki euro i cent, prave i kvalitetne žene prije izlaska, ako baš MORAJU izlazit, piju iz tetrapaka na klupici - što je jedino ispravno kad imaš 20 i studiraš i apsolutno nepotrebno kad imaš 30 i zarađuješ - prave i kvalitetne žene idu u restorane samo u posebnim prilikama, tipa rođendan, godišnjica i karmine, prave i kvalitetne žene ne troše na gluposti, a gluposti su sve što ja odlučim. 

Komfor je glupost. 

Uživanje je glupost.

Trošenje na sebe je glupost.

Je li mladić iz ove priče debil ili samo netko tko se još nije imao priliku upoznat s idejom da je život ljepši kad se tu i tamo malo počastiš? Ne znam, još je mali, možda još nije naučio, ima vremena. 

Ali znam da postoje brojne žene kojima njihove “pametnije” polovice konstantno brane da vlastitim novcem raspolažu onako kako žele - što nije nužno loše ako su stvarno pomahnitale šopingholičarke koje trošenjem dovode u pitanje vlastitu egzistenciju, ali većina onih koje znam to nisu. 

Samo su žene koje bi, eto, povremeno voljele zarađeni novac “bacit” na nešto što im donosi sreću ili komfor, a umjesto da to rade slobodno i neopterećeno, bave se skrivanjem paketa s ASOS-a i opravdavanjem vlastitih rashoda iz vlastitih novčanika.

I još ih se, ako se pobune, naziva rastrošnim kravama i razmaženim glupačama, a nekad i sponzorušama iako troše vlastiti novac - što nema nikakvog smisla, ali smisao je rijetko sudionik u ovakvoj vrsti chata.

"Doslovno sam joj uštedio 5 eura koje je mogla pametnije potrošiti” - najpametnije je, sinko, vlastiti novac potrošit na ono što te veseli jer se živi jednom, a nekad je u tom životu ljepše sjest na taksi.

Pametno je i ne bit kontrolor tuđih novčanika - pogotovo ne ženskih, taj smo sustav napustili već odavno, ali ako se želimo vratit u njega, onda se trebamo držat svih principa… po ženu se u to vrijeme dolazilo osobno, kočijom, i nije joj se govorilo da ne glumi gospodu.

Ukratko, sinko, neš j**** zbog tuđih 5 eura taksija, a mogao si pametnije.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva