Jesam li ja loša osoba? Ovo nije pitanje za vas, nego jedno koje sam si postavila prije dva tjedna, dok sam imala klasično subotnje pospremanje stana.

U ruci sam imala mobitel, a dok sam pospremala, na njemu su se nasumično izmjenjivali Instagram videi: recepti koje moram obavezno sačuvat iako znam da ih vjerojatno više nikad neću pogledat, savjeti za iscrtavanje tuša koje ću razumjet u teoriji i bez iznimke zajebat u praksi, priče o neriješenim ubojstvima ljudi koji su otišli u hotel i više se nikad nisu vratili, i meni najdraža tema -
cancel culture priče o ljudima koji su jednom bili dragi većini, a danas ih ta ista većina zasluženo ne podnosi.

Cancel culture mi ide na živce ako je osoba zbog neke sitnice postala omražena i predmet mržnje, ali ako mi se čini da je sve rezultat primjerenih posljedica, onda volim pratit tuđe priče o padu popularnosti - tko je postao persona non grata i zašto, kako je sve počelo i kako se razvija kroz vrijeme.

Jedan od najsvježijih primjera je glumica Rachel Zegler - pisala sam već o njoj, to je ona koja je izazvala bijes javnosti jer je na vrlo arogantan način davala izjave o adaptaciji filma Snjeguljica u kojem ima glavnu ulogu i usput ponižavala kolege. Kad se “cancel” tek dogodio, svako malo sam odlazila na njen Instagram profil da vidim kako napreduje bijes kojem je, po meni sasvim
zasluženo, bila izložena - i uživala sam kad bi se potvrdilo da joj ljudi nisu oprostili ni nakon tjedan dana, ni nakon dva mjeseca, ni nakon šest.

“Jesam li ja loša osoba?” - pitala sam samu sebe prije dva tjedna, kad sam joj nakon dugo vremena opet otišla na profil i opet se diskretno razveselila jer joj ljudi i dalje zamjeraju ispad po kojem će zauvijek ostat najpoznatija.

Možda jesam, nije se lijepo veselit tuđoj nevolji… odlučila sam da je vrijeme da ju pustim na miru i “dozvolim” joj da nastavi sa životom - nije da joj za to treba moja dozvola, ali bilo mi je drago što sam ju odlučila izbacit s popisa ljudi čija me nepovoljna sudbina, čak i kad je izazvana njihovim nesmotrenim ponašanjem, ispunjava nekim čudnim zadovoljstvom.

“Ali zašto me to svejedno ispunjava?” - ne mogu reć da sam uvijek jako introspektivna kad čistim, ali tog dana sam bila i htjela sam pronać odgovor na pitanja koja si sama postavljam.

Zašto me veseli kad netko gadno i javno zajebe i onda jednako gadno i javno najebe?

“Zato jer si sigurno loša osoba” - to je bio prvi, ne pretjerano kompliciran odgovor koji mi se nije nimalo sviđao pa sam, s usisavačem u ruci, odlučila kopat dalje. Do zaključka sam došla u spavaćoj sobi, dok sam se borila s prašinom koju sam obrisala samo nekoliko dana prije, a sad je već opet bila prisutna u punoj snazi - nije da me inače vesele tuđe nevolje, ali kad imam osjećaj da su došle zasluženo, veseli me osjećaj da u svijetu još uvijek postoji pravda.

Glumica koja će bit kažnjena zbog svojih ružnih, arogantnih ispada u teoriji nema nikakve veze sa mnom i nema nikakve potrebe da se veselim posljedicama koje su ju dočekale, ali veselim se svejedno zbog svih sitnih i velikih nepravda s kojima se susrećem - i s kojima se svi susrećemo - a koje prođu bez ikakve kazne.

Veselim se točno onako kako se svi veselimo kad presretač na autocesti iz prometa izdvoji idiota koji se nabija na guzicu drugim vozačima, točno onako kako se veselim kad netko u Pošti pokuša doć do šaltera preko reda, pa mu netko hrabar kaže da ne može, točno onako kako se veselim kad stjuardesa glasnom putniku kaže da se stiša u avionu. Sve nabrojano se događa prerijetko i već
smo navikli da ljudi većinom mogu radit što god žele bez ikakvih posljedica - možda ste vi čuli za neke otkaze na HRT-u nakon Dore, ja nisam - zato me veseli kad vidim da posljedice ipak postoje.

Nisam loša osoba, to sam zaključila, samo sam osoba koja pronalazi mir u pričama o ljudima koji su zasluženo kažnjeni za svoje prijestupe - i povremeno se volim podsjetit da pravda nekad ipak izdrži putem.

U današnje vrijeme, kad pravda sve češće zvuči kao fikcija, svima povremeno treba podsjetnik da i dalje postoji - zato sam vam za danas pripremila popis serija koje će nahranit vašu glad za pravednim ishodima. Tako je, sve ovo je bio uvod, ispričavam se, nisam znala kraće.

Sve su napravljene po istinitim pričama - ali ne u formi dokumentarca, ako vas to plaši - sve su odlične (iako je to stvar ukusa, ali garantiram da nisu šrot) i sve će vas na kraju blagoslovit mirom, istim onim koji osjećamo kad netko pita “jel znaš ti ko sam ja”, pa dobije odgovor “nije bitno tko si, bitno je da si u krivu.”

Spoilera nema jer nisam najgora osoba na internetu, tako da se ne morate brinut u nastavku, a ako me želite pitat gdje da ih pogledate - napisat ću platformu za svaku, a ako ne napišem, onda isto znate gdje i kako ali ja vam ne smijem reć.

Let’s go.

1. Inventing Anna

Istinita priča koja prati Annu Delvey, odnosno Annu Sorokin, bogatu Njemačku nasljednicu koja je odlučila ostvarit američki san na svim razinama - živi u hotelu, druži se s kremom New Yorka, putuje svijetom u skupim cipelama i istovremeno pokreće ogroman biznis koji ima potencijal vrijedit milijarde. Sva vrata su joj otvorena jer iza sebe ima veliko obiteljsko bogatstvo, a ona koja su
zatvorena otvara sama vrlo samouvjerenim, nekad i arogantnim pristupom, što bi bila inspirativna priča o ženi koja se bori za sebe, ali Anna u stvarnosti nema za burek. Sve što ima, dobila je na prevaru - od hotelske sobe, do odjeće i ogromnog kredita za koji nije sposobna, ali banke su joj vjerovale jer je bahato pitala “jel znaš ti ko sam ja?” Kad završi u zatvoru (ne spoilam vam, priča kreće iz zatvora), imamo uvid u neizmjernu količinu naivnosti i lakovjernosti moćnih ljudi koji su u teoriji jako pametni, a u praksi su dopustili da ih prevari klinka u skupim cipelama - i to najčešće samo zato što ima skupe cipele. Julia Garner u glavnoj ulozi, devet epizoda na Netflixu, a u svakoj će vas šokirat koliko su ljudi skloni udovoljavanju bogatima… ili samo onima koji djeluju bogato.

2. Super Pumped: The Battle for Uber

Ako vam kažem da je ovo priča o tome kako je nastao Uber, vjerojatno vas neću previše zaintrigirat, ali ako vam kažem da je osnivač Ubera jedan od najvećih kretena u povijesti startup industrije i da ga morate “upoznat”, pitat ćete me gdje da pogledate ovaj spektakl od serije. Odgovor je “na internetu”, što vam možda zvuči kao previše truda, ali isplati se. Ne samo zato što je narator Quentin Tarantino i zato što se u seriji pojavljuje Uma Thurman, nego i zato što se Joseph Gordon Levitt savršeno transformirao u osnivača Ubera kojeg mrziš praktički od prve sekunde i želiš da propadne što prije i što snažnije. I propast će (opet ne spoilam, od propasti i krećemo), doduše ne baš toliko brzo ni toliko snažno koliko bismo htjeli, ali svaka od 7 epizoda nas napeto vodi prema ishodu za koji navijamo. Špijuniranje i neovlašteno snimanje korisnika, iskorištavanje vozača, seksizam i seksualno uznemiravanje u firmi koja izvana djeluje kao unicorn startup svijeta, a iznutra rapidno trune zbog egomanijaka koji ju vodi… još kad se sjetite da gledate istinitu priču koja se događala nedavno, u vrijeme kad smo se i sami vozili Uberom, vjerojatno ćete ju progutat u jednoj večeri. Ili u 19 večeri, ako imate djecu.

3. The Dropout

Za razliku od Anne Delvey koja je samo malo htjela krast od lakovjernih, bogatih ljudi dok i sama ne postane bogata, Elizabeth Holmes je svojom prevarom ozbiljno ugrozila živote tisuća ljudi - uz pomoć jednako lakovjernih, bogatih ljudi koje je uvjerila da je osmislila revolucionarnu tehnologiju za testiranje krvi. I je, ali kad je vidjela da tehnologija ne funkcionira, “snašla” se, odnosno pravila se da u praksi radi točno ono što je zamislila u teoriji. Vrijednost firme Theranos je procijenjena na 4.5 milijarde dolara, ljudi su vjerovali (često potpuno netočnim) rezultatima testova, Elizabeth je uživala status buduće Nobelovke i jedne od najimpresivnijih žena na svijetu, a oni koji su ukazivali na prevaru su bili odstranjeni - nekad samo iz firme, a nekad su se zbog prijetnji tužbom sami
odstranili, ne samo iz firme, nego i iz života. Prošle godine je počela služit zatvorsku kaznu za koju ste sigurno čuli jer je bilo nemoguće izbjeć članke, ali u seriji vas čeka hrpa nevjerojatnih i slabo poznatih detalja - jedan od najzanimljivijih je glas koji je promijenila u “muški” da bi zvučala legitimnije, a glumica Amanda Seyfried ju je “skinula” u milimetar. Osam epizoda na platformi
Disney+, a nakon što ih pogledate, vjerojatno ćete provest još par sati u gledanju Youtube videa u kojima se pojavljuje prava Elizabeth Holmes.

4. We Crashed

Ja vam vjerojatno neću dovoljno dobro objasnit ovu seriju jer ju je teško kvalitetno prepričat, ali reći ću vam da su glavni glumci Jared Leto i Anne Hathaway - a znate da njih dvoje ne bi glumili u nečemu što nije savršeno. Priča prati uspon i “pad” startup tvrtke We Work čiji je cilj promijeniti način na koji radimo, a osnivač (Jared Leto) nakon skromnih i teških početaka vrlo brzo dolazi do
tržišne evaluacije od 47 milijardi dolara - problem je to što je firma potpuno neprofitabilna i u velikim gubitcima, a on je potpuno lud. Ne samo lud na način da je briljantan, nego generalno lud i povremeno opasan za ljude oko sebe. Ako želite uživat u priči o simpatičnom luđaku koji se uspio (na dobru priču i prevaru) dočepat milijardi, rapidno ih potrošit i svejedno ne završit u zatvoru, We
Crashed je sa svojih 8 epizoda dostupan negdje na internetu, a vi ćete ga rado pronać. Ima i pravde u cijeloj priči, ali ne bez spoilera, a dogovorili smo se da to nećemo. I pogledajte trailer, ne mogu vam riječima dovoljno dobro prodat ovaj spektakl.

5. Painkiller

Unsettling, tragic and shocking - tako internet opisuje ovu seriju od 6 epizoda koju možete pogledat na Netflixu. Priča prati početke i vrhunac opioidne krize u Americi, a fokus je analgetik OxyContin i tvrtka Purdue Pharma koja ga je nudila liječnicima uz obećanje da izaziva ovisnost u manje od 1 posto slučajeva - što su izmislili da bi se bolje prodavao. Svaka epizoda započinje pričom stvarnih
ljudi čiji su članovi obitelji, najčešće supružnici ili djeca, umrli od predoziranja OxyContinom, a u nastavku se prate “fiktivni” ovisnici (temeljeni na istinitim pričama) i obitelj Sackler koja proizvodi Oxy. Kažu da je tijekom opioidne krize zbog zlouporabe u Americi umrlo preko milijun ljudi, a da su se stvari posložile malo drugačije, jedan od njih je mogao biti i Stephen King koji je bio ovisan o OxyContinu jer su mu ga doktori nakon nesreće ponudili kao novi, prekrasan lijek protiv bolova. Matthew Perry je zbog Oxya subotom prijepodne odlazio na razgledavanje kuća u Los Angelesu u nadi da će u kupaoni pronaći bočicu tableta bez kojih ne može, a često ih je krao i po kućama prijatelja - jest da je on bio poznati ovisnik, ali ovo je ovisnost koju su predlagali doktori, potaknuti
FDA odobrenjem koje garantira da lijek ne izaziva navikavanje. U seriji ćete saznat i kako je došlo do odobrenja, a ja ću vam minimalno spoilat i reć da se nije dogodilo bez pritiska (i prijetnji) obitelji Sackler. Ako vam se sviđa Painkiller, možete pogledat i seriju Dopesick na Disney+.

Za kraj još bonus serija (opet sa “snađi se” interneta) koja nije temeljena na stvarnim događajima, ali u sebi ima dovoljno pravde da se uklopi u temu - Lessons in Chemistry, priča o briljantnoj kemičarki iz 60-ih koja ima spektakularne ideje, ali nitko ih ne sluša jer nije muškarac. Nakon napuštanja radnog mjesta u laboratoriju u kojem ju tretiraju kao tajnicu čiji je posao da kuha kavu, dobiva posao na televiziji - u kulinarskom showu u kojem koristi znanje iz kemije, zbog čega ubrzo postaje ogromna zvijezda. Ostali detalji su spoileri, a ja vas opet pozivam da pogledate trailer je će vas sigurno bolje nagovorit na seriju nego što bih ja ikad mogla.

Eto, šest novih serija za gledanje, šest novih prilika da uživate u nepravednim pričama koje završavaju pravedno - barem donekle, ali i to je nešto.

Srdačan pozdrav, javite ako imate dodatne prijedloge.