Stiglo nam Valentinovo. Za sretne dan zaljubljenih, za nesretne dan mrtvih, a za one solo - dan neovisnosti. Svatko ga slavi ili ne slavi na svoj način. 

U svakom slučaju, danas je ljubav u fokusu. I to ponajviše ona partnerska - tematizirana, proslavljena, oplakana mali milijun puta. 

I baš zato joj danas neću dati na važnosti, već ću fokus prebaciti na onu koju smatram daleko važnijom, a to je LJUBAV PREMA SEBI. O kojoj se tako rijetko piše, a još rjeđe govori. Kao da je strogo zabranjena. A kako i neće kada je pogrešno shvaćena. I krivo protumačena. 

Često ju se zamjenjuje sa sebičnošću i poistovjećuje s narcisoidnošću. Uvaljuje u nezdravo društvo u kojem, ruku pod ruku, šeću samoživost, samodostatnost i samohvala. Često je na mnogim jezicima prevedena kao samoljublje, kada čovjek toliko ludo ljubi sliku svoju, da uredno zaboravlja na tuđu.

Kako netočno, kako nepravedno. Jer ona je sve, samo ne ovo navedeno. Zbog čega je u našem društvu neprihvaćena jer čim jasno i glasno kažeš, ali i pokažeš koliko sebe voliš, ti neminovno ispadaš krajnje neprihvatljiv.

Mislim, kako možeš reći da voliš sebe? To je tako bahato, bezobrazno i neprimjereno.

Ma nemoj? E pa nije. A evo i zašto.

Zdrava ljubav prema sebi je:

Kada ti šef na poslu opet pokušava uvaliti posao koji podrazumijeva prekovremene sate koje ti ni pod razno ne misli dodatno platiti. Ne zato jer nema, već zato jer ne želi. Ali ti mu, bez pardona, kažeš da na takve uvjete, i to pod cijenu otkaza, ne pristaješ.

Kada ti mama za "tvoje dobro" tijekom nedjeljnog ručka, ispred cijele obitelji, uredno ispali kako je krajnje vrijeme da se udaš jer ćeš ostati stara cura i onda te nitko neće htjeti.  A ti joj mrtvo hladno uzvratiš da je DOSTA i da je ovo zadnji put da si joj došla na ručak. Potom ustaneš i zalupiš vratima. A njoj vilica ostane visjeti do poda.

Kada najbolju prijateljicu uloviš "u plenku" s tvojim dragim, ali se samo okreneš i odeš. Šokirana, bijesna, zbunjena. Ali bez potrebe za osvetom, jer znaš da će gospođa Karma učiniti svoje, samo ako joj daš dovoljno vremena.

Kada ti se kolegica s posla, u prolazu na hodniku, svaki dan nešto žali i kuka, a da tebe nikada ne upita "Kako si?", a još manje da te sasluša. A ti je ovoga puta ipak prekineš sa: "Nemoj se ljutit, ali stvarno me ne zanima". I produžiš dalje. Bez ikakvog opravdanja.

Kada ti muž, dok dijelite zadnju krišku rođendanske torte vašeg mlađeg sina, koju si jutros u 6 pekla prije nego si trčala na onaj važni sastanak, kaže kako bi ipak trebala malo pripaziti jer stižu ljetni dani. A ti ga samo pogledaš i kažeš "Ako me misliš kritizirati, bez obzira koliko te volim, tamo su ti vrata i samo izvoli!"

Kada hodaš sa djetetom po kvartu i naletiš na susjedu, a ona ispali: "Kad će drugo, suseda, pa kaj se čeka?", a ti joj uzvratiš "Oprostite, ali to hoću li se ja seksat sa ili bez kondoma su ipak samo moja posla!" 

Ljubav prema sebi je samopoštovanje. Kada se zauzmeš za sebe. Kada imaš čvrst stav i ne daš na sebe. Kada ne dopuštaš da te itko iskorištava, ponižava, umanjuje i gazi. Psihički, emotivno ili fizički.

Ljubav prema sebi je poznavanje osobne vrijednosti. Neovisno o tome što će drugi misliti i govoriti. Kada znaš koliko vrijediš i kada samu sebe cijeniš. Kada se pouzdaš u sebe, svjesna da sebi želiš samo najbolje. Jer to i zaslužuješ.

Ljubav prema sebi je znati reći NE. Svim onim bahatima i dokonima, koji te ne poštuju, već uzimaju zdravo za gotovo. I koji si sebi daju za pravo da se prema tebi ponašaju bezobrazno. Kada svakim atomom svoga tijela osjećaš da ti netko prelazi granice, a ti na to nipošto ne pristaješ.

Ljubav prema sebi je samoprihvaćanje. I to sebe kompletne. Upravo ovakve kakva jesi, i to baš u ovom trenutku. Nimalo ljepša, mršavija i pametnija. Već svoja. Jer si upravo ovakva kakva jesi - dovoljna. 

Ljubav prema sebi je suosjećanje. Kada si prema sebi blaga i nježna , jer znaš da si greške radila jer nisi drugačije mogla ni znala. 

Stoga, kako išta od ovoga može biti samoživo, bahato i bezobrazno? Mislim da je baš ljekovito.

Oduvijek pričam da bi predmet "Ljubav prema sebi" trebalo uvesti u osnovne škole. I to pod obveznom nastavom. Jer kako bi mi sve ovo trebali znati, ako nas nisu tako odgajali, a još manje u školama učili. Nikako. I zato nam za sve ovo i treba nekih pola stoljeća da shvatimo. I da se konačno pokrenemo.

Zato oprosti sebi ako si do sada dala na sebe. Ako si dopuštala da te se ne cijeni, jer si mislila da tvoja vrijednost ovisi o tuđoj potvrdi.

I zato danas, baš na ovo Valentinovo – sebe proslavi! 

A za početak se pošteno počasti. Napravi pjenušavu kupku, raspali mjuzu, otvori butelju pjenušca ili tri, pojedi onaj čokoladni kolač kojeg si danima braniš. 

Pleši. Pjevaj. Vrišti. Uživaj. Bez imalo krivnje i grižnje savjesti. Samo ti, i nitko drugi.

Jesi li svjesna da jedina osoba  koja će biti uz tebe do kraja života si upravo ti? Htjela ti to ili ne, ali od same sebe ne možeš pobjeći.

Stoga budi dobra prema sebi. Jer ako nećeš ti, vjeruj mi, neće nitko drugi.

Sretno mi Valentinovo! 😊

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva