Upravo nam se to zna dogoditi kada krenemo s pozitivnim promjenama, kada pokušavamo rasplamsati žar prema životu, a dio okoline ne želi ikakve promjene, čak i kada su pozitivne za nas. Jer svatko oko sebe ima i ljude kojima se ne sviđa naša svjetlost. I razumijem, navikli su na nešto drugačije, a ako nemaju istu želju, ako se ne žele mijenjati, ako ne žele mijenjati dinamiku našeg odnosa, svaku vašu promjenu doživljavaju kao ugrožavanje. I svi smo svjesni da to može voditi i do propasti tog odnosa. 

Razumijem da to nisu ni jednostavne ni bezbolne životne situacije i svakako ne tvrdim da sve koji vas ne prate automatski ostavite iza sebe i ne osvrćete se. Nismo roboti i ne možemo tako funkcionirati. 

Razumijem tu podijeljenost da istovremeno želimo napraviti  nešto što mislimo da je dobro za nas, a ujedno znamo da bi to moglo biti loše za neke odnose.

Razumijem da moramo zastati kada se nađemo na tom raskršću i da se osjećamo podijeljeno. Hvala bogu da nam je stalo do odnosa koje smo izgradili i naravno da to nisu jednostavne situacije. No ako nam ti odnosi ne daju disati, ako nam vežu noge i zamagljuju krila, ako nam ne dozvoljavaju uživanje u sebi i životu, ako nas zbog toga drže u bolesti, treba razmisliti je li cijena prevelika. 

Ako slučajno dođe do takve situacije, ja obično savjetujem suprotno od najčešćeg savjeta prijatelja koji ne razumiju međuljudsku dinamiku. Ti prijatelji obično kažu: „Ma samo se okreni i odi. Ti zaslužuješ bolje. Vidiš da te ne razumije. Vidiš da je ovakav ili onakav...“

Ja imam drugi pristup i uopće ne savjetujem da odete od njih, nego da se približite sebi! Da radite ono što vas ispunjava. Što vas određuje, uzbuđuje, veseli... Da postanite više svoji pa će uz vas prirodno ostati ljudi uz koje možete biti svoji.
I da razvijate svoje razne identitete. Ljubiteljice pisane riječi i čitanja ili ljubitelja prirode ili ljubitelja duhovnosti ili ljubiteljice slobode... Cilj je što je dublje moguće shvatiti tko smo, što nas određuje i uzbuđuje i tako smanjiti eksternu validaciju svoje vrijednosti. Cilj je povećati osjećaj da naša vrijednost ovisi o tome tko jesmo i što nosimo u sebi, a ne o nekom odnosu, a pogotovo ne o odnosu u kojem ne dobivamo ono što znamo i osjećamo da zaslužujemo. Ako smo skloni eksternoj validaciji sebe to zapravo znači da smo ključeve svog života prepustili nekome drugome. 

I zato svoj život treba graditi otkrivajući što volimo i onda pronalazeći dovoljno prostora u životu za sve te ljubavne avanture. Jer ako ljubavi nećete kreirati životnu pozornicu, pa čemu ćete?

A kada otkrijemo sebe kroz ono što volimo i u tome pronađemo osjećaj sigurnosti i vrijednosti lakše ćemo zatvoriti vrata odnosima u kojima se ne osjećamo voljeno i sigurno. 

Unatoč dobronamjernim savjetima prijatelja da samo odemo to nije nešto što možemo napraviti bez pripreme, bez sigurnosne mreže, psihološke i praktične. I zato se takve životne promjene ne forsiraju. Zato mislim da nema smisla prijateljima govoriti ono što nisu spremni provesti u praksu. Jer će samo osječati još više krivnje. Prije ih trebamo ohrabriti da pronađu sebe pa će imati više hrabrosti da naprave zdrave korake prema sebi. Odnosi koji su kvalitetni mogu postati još kvalitetniji, a odnosi koji ne mogu rasti ostat će u prošlosti. Bolje je da sahranimo te odnose, nego da njihova toksičnost sahrani nas!
Isprva mi je ova rečenica zazvučala prebrutalno, no kada znamo kolika je šteta odustati od sebe samo da bismo sačuvali odnose u kojima nema prostora za nas, ta izjava ne može, jednostavno ne može biti prebutalna.
Sretno vam Valentinovo i slavlje ljubavi u bilo kojem obliku! Jer kako god živite ljubav i prema čemu god, to zapravo znači da živite.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva