Konačno nam je jučer stigao taj dan. Prvi dan proljeća. Odmah mašem repićem od sreće, jer znam da se uskoro pomiče sat i da ću konačno biti napucana serotoninom. Za razliku od zime, tijekom koje mi je razina tog hormona impresivno niska pa onda moram na Sljeme ugrabiti koju zraku sunca. 

Na pomisao toplih dana, odmah mi u glavi ona od Luke Nižetića „ Proljeće jeeeee, a u meni neeeemir…“ A bome nam se svima, za ova dva lockdowna i nakupio unutarnji nemir. Samo molim nebesa, ali i Uvaženi Stožer, da nam ipak ne bude trećeg. Pogotovo od kada su terase otvorene. I konačno pijemo kave na otvorenom, kako što smo i do sada, s jedinom razlikom da je u ruci keramička, a ne ona kartonska šalica. Kako bi u Dalmaciji lijepo rekli - ćikara.

No toliko o tome, jer ne pišem o dosadnom virusu, već o jedva dočekanom proljeću. Godišnjem dobu, koje mi obično kreće tako da radim generalku stana. A ovo vam tipka ona koja je definitivno cijepljenja od opsesevno-kompulzivog poremećaja. Što hoće reći da ja u svom stanu živim, ne poziram. I ne volim da se sve sjaji, jer ne živim u izlogu muzeja Mimara. I potpisujem iz ovih stopa da onaj koji manijakalno i stalno čisti, ima nepodnošljiv nemir u duši.

Bilo kako bilo, ulovim se ja jučer čišćenja koje je ubrzo preraslo u opaki remont stana. Od podova do prozora, sve uredno poližem, u trajanju od samo 6 sati i 35 minuta. Zatim se izvalim na trosjed,  natočim zasluženu čašu crnog vina i pogledam u plafon.

A kako bi bilo da sada napraviš generalku svog života? – prostruji mi u glavi.

Uzmem komad papira i zapišem sljedeće. Pa možda te inspiriram da i ti napraviš isto.

5 koraka za generalku života:

OČISTI STAN - kuću, ognjište, barku, kolibu. Gdje god da živiš. Kreni odavde, jer to je i najlakše. Treba ti samo zdrava fizička snaga, ni mrva pameti. A i neprocjenjiv je utjecaj sanitara s kojim ćeš ne samo ulaštiti keramičke pločice, već pročistiti svoje moždane vijuge. 

OČISTI ORMAR - na sljedeći način: lijevo na pod pobacaj sve što nisi obukla u zadnje dvije godine, a desno ono što jesi. I onda sve s te brdovite gomilice s lijeve strane lijepo stavi u plastične vreće za smeće. Znam da te duša boli, ali molim te, napravi tako. Potom organiziraj subotnji show room za frendice (evo usputnog razloga za proveseliti se uz litre, dobro ajde, hektolitre pjenušca) i neka žene lijepo nešto odaberu za sebe. Ili doniraj u Caritas, Crveni križ ili bilo koju drugu udrugu, ako vjeruješ da će roba završiti u pravim rukam. Budi čovjek, a ne hrčak. A ako ti je većina odjeće stvarno neupotrebljiva, onda skupi hrabrosti i baci sve u smeće. Da, u smeće. I potom Selma, ne okreći se.

OČISTI AUTO - znam da ga nisi oprala, a kamoli iznutra očistila još od Božića. Ili možda čak od prošlog ljeta, zbog čega još uvijek imaš pijeska na mjestu suvozača. Ne brini, nisi jedina. Odvezi auto u najbližu autopraonicu, posramljeno predaj barbi ključ u ruke, odi na kavu i vrati se u svoje mobilno ognjište, koje sada konačno izgleda pristojno. Znam, to bi trebala raditi barem jednom mjesečno, ali te nije briga. I na auto gledaš kao na prometno sredstvo, a ne na apoteku. I to je sasvim u redu. Usput ga i servisiraj, jer ionako ti uskoro stiže tehnički pregled, za kojeg znam da nikada nemaš novaca, jer uvijek dođe kad ga i najmanje očekuješ.

OČISTI SEBE OD KRIVIH LJUDI

Znam da znaš tko su. Svi oni koji te crpe, a ne pune. Svi oni koji te iritiraju, a ne inspiriraju. Svi oni nakon čijeg društva se osjećaš umorno i izmoždeno. Jednom riječju - prazno. Svi oni koji stalno pričaju samo o sebi. A kada te pitaju „Kako si?“, to naprave iz čiste kurtoazije, da bi  te, čim bi konačno počela pričati, uredno prekinuli sa „ A da znaš kako je tek meni…“ 

I to traje već duže vrijeme. Mjesecima, možda čak i godinama. Ne, i oni se nikada neće promijeniti. Hodajući Narcisi koji su samo i isključivo sebi na prvom mjestu. Emotivni vampiri koji se hrane tvojom pažnjom. I trebaju te samo da sebe napune. Jer su iznutra prazni. Vječne žrtve. Emotivni manipulatori. Pasivni agresori. Izazivači krivnje i grižnje savjesti.  Svi oni zbog koji se osjećaš LOŠE. Jer ljudi su tu da bi u njihovom društvu bila dobro, ma bolje nego kada si sama sa sobom.

OČISTI SEBE OD KRIVE SEBE

Kada si napravila ova četiri koraka, slijedi onaj najvažniji. Sjedni sama sa sobom. U tišini. Otvori srce i izoštri mozak. 

I pokušaj se prisjetiti: Kada si zadnju put samu sebe kritizirala? Umanjila? Na sebe prstom uperila? Stavila sebe na zadnje mjesto?  Rekla si da nisi dovoljno lijepa? Da nisi dovoljno dobra? Da si debela?  Premršava? Da nisi zaslužila onaj posao? A kamoli onoliku plaću? Da nisi zaslužila onog zgodnog frajera? I da pod hitno moraš smršavjeti kako bi te zavolio? Jer nisi ljubav ni zaslužila. Reci mi… kada samu sebe NISI ispoštovala?

Ovo je najvažniji korak. Možeš imati neuredan stan, brdo odjeće u ormaru, auto pun lanjskog pijeska i pokojeg emotivnog vampira… ali ako na samu sebe dižeš ruku, to znači da, draga moja, nećeš nikada imati unutarnjeg mira. 

I neće ti pomoći nijedna generalka stana, dok ti sama ne napraviš generalku svog života. I očistiš samu sebe od nametnutih uvjerenja, iskrivljene percepcije i neutažive želje da se svima svidiš. I da te svi vole. Jer tek onda - vrijediš. Ma nemoj? 

Nikada se nećeš  svima svidjeti. Iz jednog jedinog razloga – jer ljudi gledaju na druge kroz svoje naočale. I nerijetko mrze sve one koje ih podsjećaju na vlastite neuspjehe ili mane. Ili preziru one uspješne, kojima podsvjesno zavide. Pa tako ni tebe neće voljeti, ne zato jer ti ne vrijediš, već zato jer će ih, gledajući u tebe, njihova osobna priča jako žuljati.

Stoga, ovog proljeća zasuči rukave i prije svega očisti sebe od krive sebe. Napravi osobni remont onoga što u sebi, ali zbog ljubavi prema sebi, od srca želiš promijeniti. A sve ostalo jednostavno - prihvati. Svjesna da upravo ovakva kakva jesi, zapravo i najviše vrijediš.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva