Znam da me niste pitali, ali niste me pitali već toliko stvari pa sam ih svejedno rekla - ne znam nijednu Balaševićevu pjesmu. Čak ni pola jedne, a kamoli cijelu. Znam samo dio refrena Devojke sa čardaš nogama jer je pjesma tu i tamo znala svirat u kafiću u kojem sam radila kad sam imala 20. Prvih par puta nisam imala pojma da je to Balašević, a saznala sam jer sam išla provjerit tko je taj čovjek koji pjeva o siru - tad sam saznala da je riječ o njemu, a nakon toga i da je čardaš ples (a ne samo topivi sir koji sam povremeno znala mazat na kruh). Pauza za zgražanje, idemo dalje. Tad mi je bilo sasvim svejedno što me kroz odrastanje i život Balašević zaobišao do razine do koje je - jbg, kod nas su se slušale većinom strane pjesme, što će neki netočno shvatit kao “mi smo uvijek bili iznad domaćeg i/ili regionalnog”, a neki onako kako je zapravo točno, a to je “ne snalazim se na svadbama i ljudi viču na mene uz riječi “ma ovu sigurno znaš”.” Ne znam. Onako kako su neki u pubertetu naučili citirat Balaševića, ja sam naučila citirat Matchbox 20 i Eminema, što mi ne pomaže ni na jednom tulumu, thank you for asking. Petnaest godina nakon “čardaš nije samo sir” incidenta, i dalje ne znam nijednu njegovu pjesmu - tek tu i tamo naučim pokoji citat zahvaljujući Instagramu. Uz Balaševića ne vežem nijedan legendarni izlazak, nijednu ljubav, nijedan nezaboravni koncert… Ne znam kako je to kad izgubiš Balaševića jer ga nikad nisam imala - znam samo da mi je prvi put u životu jasno da sam možda propustila nešto stvarno čarobno. Možda i nisam, ali više mi nije svejedno što nikad nisam ni probala saznat. 

Neka pametnija osoba bi sad smislila suptilnu, logičnu tranziciju na novu temu, ali ja sam osoba koja je mislila da netko pjeva o topivom siru pa se izuzimam iz kategorije.

Prošla je točno godina dana od početka pandemije u Hrvatskoj. Ok, zapravo 364 dana ako ćemo bit točni, ali Saša Tin i Kedžo nemaju prikladnu pjesmu za to pa možemo zaokružit. 

Prije malo više od godine, nismo bili ni svjesni svih problema koje nemamo. 

Tko bi rekao da će ljudi (ja) koji gunđaju (ja) jer “moraju” u teretanu (ja) naučit da postoji i puno gora opcija zvana “ne smiješ”?

Ili da će najveći pidžamofili (ja) koji žive za otkazivanje druženja (ja) žudit za izlascima. (Žudjeti, ako baš želite da sve zvuči kao hrvatska sapunica). 

Prije malo više od godinu dana, svi smo znali da ljudi baš ne peru ruke onoliko koliko bi trebali, ali to nam nekako nije zvučalo kao ogroman problem. Iako je, jer nije ok da se Zoran rukuje s ljudima direktno iz šlica.

Godinu dana kasnije, više nikom nije bed reć Zoranu da te ne dira s penis-fingersima. 

Korona nam je, kao najveći shitstorm koji smo ikad vidjeli, u život donijela cijeli kontejner problema i situacija koje ćemo vjerojatno sortirati sljedećih 10 godina, što materijalno, što psihički, a na godišnjicu se lijepo prisjetiti najvažnijih stvari koje smo naučili - o sebi, o drugima i o Toniju Cetinskom.

Pogledajmo.

Ako se ikad dogodi zombie-apokalipsa, germa će bit nova valuta

Germa, brašno i toalet papir. Prisjetit ćemo se gospođe koja je u jednom dućanu nakupovala 6000 vrećica suhog kvasca i poželjeti joj sreću u Korizmi i životu generalno. Također jedan veliki pozdrav i veoma bravo svima koji su se mlatili oko toalet papira ili uzeli zadnjih 10 paketa ispred nosa dedici koji nije uspio uzet niti jedan. Neka cijeli ovaj svijet još sja u suncu. E a kad smo kod stvari za toalet papir, još jedno novo-staro saznanje.

Ljudi su dno kanalizacije

Exhibit A.

Kad kažete “takva”, mislite samoživA? 

Nokti su, naravno, samo hladno predjelo, Exhibit B je glavno jelo i desert.

Hvala Vladimiru Putinu na uključenju u program, do slušanja. I dalje nismo pronašli ovu osobu, jel da? 

Korona je nepredvidiva

Prilika po prilika, kava-tulum-subota! (Oprostite). Napada samo starije, ali i mlađe. Ali ne djecu. Ali da. Osim beba. Bebe isto. Maska pomaže. Ne pomaže. Ali pomaže tako što ne pomaže dok odmaže. Korona jednostavno nije ista svugdje. U Crkvi je manje opasna nego u teretani ili kafiću, u kojima je pogubna, u kasinu nije toliko grozna, u restoranu i je i nije, ovisno o danu u tjednu, u klubu je najgora osim ako je klub podobnih, onda može. E i ide na godišnji u vrijeme izbora pa se vrati osunčana i spremna za nove pobjede. Ili poraze, Miroslave Škoro.

Sve se može (na internetu) kad se hoće (na internetu) 

Jedna od najboljih korona-stvari je to što je svaki sastanak koji je zapravo mogao bit mail napokon postao - mail. Barem na kratko, dok overeager ljudi nisu otkrili Zoom na kojem najčešće zakazuju sastanke samo da bi mogli reć “imam Zoom call” iako je sve i dalje stalo u mail, ayudame Kriste maleni… oprostite, imam jake osjećaje prema 

sastancima 

koji

su 

stali 

u

ovakav

mail

ali

ajmo 

se

ipak

grupno

nazvat

i 

upadat

si

u 

riječ

pa

se

dogovorit

da 

ćemo

detalje

raspravit

mailom.

Da se svašta može (i mora) obavit preko interneta i maila, napokon je prepoznato i na razini brojnih hrvatskih institucija, sretan povratak u budućnost i državni biljezi svima koji slave.

Postoje ljudi koji misle (ZNAJU) da se korona plaća

“Koliko su ti platili da izmisliš da si imao koronu” je u top 5 postavljenih pitanja na internetu prošle godine. Postoje ljudi koji “ZNAJU” da su svi koji govore da su imali koronu - s kakvim god simptomima i posljedicama - plaćeni. Čak i ako si umro, očito je da su tvojoj familiji platili da lažu da je od korone. Nitko za to nema dokaz, nitko ne izlazi u javnost s imenima “agenata” koji hodaju okolo s kovertama, ali to se “zna” jer uvijek netko negdje ima tetu koja radi na odjelu na Rebru. Vjerojatno istu onu tetu koja je išla u obilazak tvornice hrenovki i “kad je vidjela šta se sve stavlja unutra…” U slobodno vrijeme koriste izraze tipa “ovce za šišanje” i “pLandemija”, a kao omiljeni argument za sve (za što nemaju argument) biraju odrasli ekvivalent izraza “pik pečatim” - “pametnom dosta.” Fun fact: Ljudi koji govore da se korona honorira (ajde ovo 4 puta brzo) bi vjerojatno prvi uzeli novce da znaju gdje - i ne bi to nikom pričali.

Medicina je beskorisna

You read it here first! Idioti koji su 8 godina studirali da bi nakon toga morali učit cijeli život su potpuno suvišni, čak i neupotrebljivi pored Facebook epidemiologa, gospođe koja je pročitala 8 rečenica na forumu pa sad zna sve o cjepivu (koje zove cijepivo) i ima svoje “mišljenje” o koroni, ili gospođe koja vibrira iznad korone (i propisa) pa će odbit stavit masku - čak i kad ju taksist drhtavim glasom zamoli da to napravi jer doma ima bolesnog oca. “Kakve veze ja imam s vašim ocem?” Medicina je beskorisna, pametnom dosta. Ideja za glupu foru: Sljedeći put kad pričate s nekim tko je završio medicinu, recite mu “onda smo kolege, ja sam isto malo čitao na forumu.” Glupa je fora, ali ta glupa fora je opis nečijeg života. 

Tony Cetinski

Billionaire. Philanthropist. Playboy? Ne, to je Tony Stark. Dopunite po vlastitom odabiru.

Hrvatska korupcija i dalje humanitarno djeluje

Baš kao i nuklearni reaktor koji funkcionira čak i kad cijeli svijet stane, Republic of Coruptia unatoč svemu hrabro maršira naprijed i pomaže potrebite. Humanitarna akcija cijepljenja prioritetnog rektora je samo jedna od mnogih nacionalno prepoznatih svečanosti, a izdvojit ćemo i ravnatelja Dubrovačke bolnice koji je preko reda cijepio roditelje, ženu, punca i punicu uz obrazloženje “ne može biti nepropisno kad propisi ne postoje.” Tako je, Ross Geller, we were on a break.

Ekonomski “strućljaci” su svuda oko nas

Uz promjene u sferi medicine, koja je zahvaljujući Facebook epidemiolozima napokon zasluženo prokazana kao usputni hobi kojim se može baviti baš svatko, u Hrvatskoj je nabujala i ponuda ekonomskih “strućljaka.” Uz standardne upute za alokaciju resursa tipa “mogli ste izgradit vrtić umjesto ovog shopping centra” (lijepo, ali potpuno različiti džepovi), od ove godine nude i inovaciju na području ugostiteljstva: “Zašto svi kukaju što ne rade kafići, pa nek si ljudi sami doma skuhaju kavu.” Naučite me kako da i ja budem ovako neopterećena osnovama zdravog razuma, da se malo odmorim.  

Sve se (ne) može (na internetu) kad se hoće (u Hrvatskoj) 

I taman za doček čarobne brojke 365, jučer smo imali demonstraciju “kako se ponašati kao referada čak i na internetu.” 

Dok se svi zajedno radujemo službenom otvaranju uz kiflice, francusku salatu i pitanje kako je moguće da je netko uspio napravit ČETIRI cjepiva prije nego što smo mi uspjeli napraviti web stranicu za cijepljenje, šaljem vam najbolje želje povodom godišnjice pandemije.

Sretna Nova godina i svako dobro!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva