Zašto ljudi tako često ne primijete kada im njihovi partneri lažu?
- Je li nam muljao ili nije? Kako ćemo to otkriti?
- Odgovor na to pitanje nije lak, a najveća je fora što katkad ni ne posumnjamo da bi nam naš partner/partnerica ili pak bliska osoba poput sestre, djeteta, dobrog prijatelja uopće lagala
- Jasno je da znakove laži ne možemo skužiti kod ljudi koje slabo poznajemo, ali zašto ni kod onih koje znamo u dušu?
Obično teško primjećujemo kad nam nepoznate osobe lažu, a i to je nekako jasno. Naime, ne znamo točno kako se ponašaju kada govore istinu, ne znamo njihove geste i izraze lica napamet. Ali, što je s ljudima koji su nam bliski, a osobito s rodbinom? Zar ne bismo trebali imati mnogo bolji radar za laži i primijetiti kada nam nešto muljaju? Pa, čini se da ne, kako pokazuju istraživanja.
Razlozi zašto nam je tako teško uočiti laži naših partnera
1. Pristranost i povjerenje
Istraživanja jasno pokazuju da smo mi ljudi skloni vjerovati. Primjer: ispitanici trebaju prepoznati laži tijekom istrage. Sudionicima je unaprijed rečeno da će se suočiti sa 50 posto istina i 50 posto laži. Na kraju su ipak daleko više od polovice izjava ocijenili kao „istinite“. Kod ljudi koje dobro poznajemo i volimo skloni smo vjerovati u ono što govore - osobito kada su u pitanju svakodnevne interakcije i razgovori.
37 posto ljudi skriva od svojih partnera koliko novca zapravo ima. O čemu još lažu?
2. Pristojnost
Neugodno je i nepristojno optuživati nekoga da laže. Zbog toga nas naš osjećaj pristojnosti i društveni bonton često sprječavaju da budemo previše sumnjičavi. A bez mogućnosti ili razloga za unakrsno ispitivanje potencijalnog lažljivca, postaje sve teže razotkriti laž. Iz tog se razloga posebice male laži lako zanemaruju.
3. Nemamo razloga biti sumnjičavi
Onaj tko u vezi laže, više je motiviran da njegova prevara bude uspješna nego što je onaj drugi motiviran da razotkrije laž. Ako nema osnovane sumnje, druga osoba možda neće biti posebno motivirana ispitivati ili provjeravati istinitost priče svog partnera.
4. Oslanjamo se na znakove upozorenja (kojih možda uopće nema)
Istraživanja pokazuju da su ljudi skloni previše se oslanjati na dobro poznate tragove obmane. Na primjer, uobičajena je pretpostavka da ti lažov ne može pogledati u oči. Međutim, istraživanje je pokazalo da ljudi dok lažu puno češće imaju kontakt očima, nego kad govore istinu - vjerojatno zato što sumnjaju da bi nedostatak kontakta očima mogao biti previše uočljiv i otkriva laž. Opći „lažni signali upozorenja“ tako često nisu toliko korisni u pojedinačnom kontekstu.
5. Ne želimo priznati laž
Možda ne želimo testirati iskrenost partnera jer to može imati ozbiljne posljedice na vezu. Partner bi se mogao naljutiti, a iznenadno nepovjerenje moglo bi napraviti razdor između tebe i partnera. Stoga u nekim slučajevima može biti prikladnija alternativa da ništa ne znaš ili da ne dovodiš nešto u pitanje.