• U mjesecu zaljubljenih sve je u znaku emocija, a cijeli niz emocija prikupili smo u jedinstvom specijalu prepunom ljubavi i sada ga prenosimo tebi
• miss7 ti predstavlja 77 najljepših ljubavnih priča koje će te dirnuti direktno u srce
• U posebnom serijalu tekstova otkrivamo ti najljepše ljubavne priče iz Hrvatske, svijeta, glazbe, filma, povijesti...
• Velike ljubavne priče iz povijesti ne zaboravljaju se unatoč proteklim godinama i stoljećima; i danas inspiriraju filmaše, književnike i slikare da stvaraju svoje viđenje ovih romansi

Neke su povijesne činjenice, neke žive u mitologiji, ali najveće povijesne priče ne ostaju zaboravljene unatoč godinama, stoljećima, čak i tisućljećima kad su nastale. Od Kleopatre i Marka Antonija, Josephine i Napoleona Bonapartea do Fride Khalo i Diega Rivere ili Giannija i Marelle Agnelli, velike ljubavi inspirirale su slikare, književnike, redatelje i glumce da svijetu daju svoju romantičnu verziju priče. Tako da ovi parovi i njihove ljubavi živei danas u pop kulturi i općoj svijesti. Tko ne zna, na primjer, da je veličanstveni Taj Mahal izgređen zbog ljubavi? Donosim stoga 10 prelijepih povijesnih priča o ljubavi.

Helena i Paris

Zeusova i Ledina kći, Helena je bila žena spartanskog kralja Menelaja i smatrali su je najljepšom ženom onog doba. Pričalo se da ju je oteo Paris, sin trojanskog kralja, i tako izazvao Trojanski rat. To su osnovni fakti koji mogu i ne moraju biti istiniti. Sve je u priči o Heleni mutno, čak i njeno začeće i rođenje; prema jednoj verziji ona se izlegla iz jajeta, a u svakoj se njen otac spominje kao silovatelj i obljubitelj. Još kao malu oteli su je kako bi je mogli udati kad poraste. Poslije su je među brojnim proscima dali spartanskom kralju Menelaju, da bi je za sebe poželio Paris, jer mu je Heleninu ruku navodno obećala Afrodita nakon što ju je, na užas Here i Atene, proglasio najljepšom među božicama. Helena se, opet  navodno, zaljubila u Parisa i pobjegla s njim u Malu Aziju, ostavivši Menelaja i njihovu devetogodišnju kćer Hermionu. I dok neki tvrde da su se njih dvoje jako voljeli, možda i pod utjecajem Afrodite, ima onih koji tvrde da ona baš i nije svojevoljno napustila Spartu, dok će treći čak reći da je zapravo bila okrutna i sebična žena koja sa sobom donosi katastrofu te da je mrzila Parisa. U svakom slučaju, zbog nje su pale mnoge glave, pa i Parisova, a Helena je na kraju vraćena mužu koji ju je prema običaju trebao ubiti kao nevjernicu. No, njezina ga je ljepota očarala toliko da ju je poštedio i vratio kući. Homer bi rekao da je ostatak života proživjela sretno uz Menelaja, drugi su pisali da je bila puna tuge zbog Parisove smrti.

Kleopatra i Marko Antonije

Egipatska kraljica Kleopatra bila je nadaleko poznata kao fatalna zavodnica, a muškarce je opčinjavala kako izgledom tako i svojim intelektom. Koristila ih je kako bi sprovela svoju volju, održala se na vlasti i sačuvala svoje kraljevstvo. Ljubovala je s Cezarom koji ju je vratio na tron, a kad su ga ubili, Kleopatra se okrenula Marku Antoniju. Zavela ga je kao i mnoge prije njega, pa su se Antonije i Kleopatra vjenčali, unatoč tome što je on u Rimu već imao zakonitu suprugu. To je razljutilo članove Senata, a bijes je rastao kako je zaluđeni Antonije dio po dio imperija darovao Kleopatri. Njegova je ljubav stekla vlast nad Kretom, Ciprom, Kirenom, Palestinom i Tarsusom, a ona mu je zauzvrat podarila blizance kojima je on dao imena Aleksandar Helios (Sunce) i Kleopatra Selena (Mjesec). Kasnije mu je rodila još jedno dijete, dječaka Ptolemeja Filadelfosa koji je proglašen kraljem Sirije i Male Azije kada su mu bile samo dvije godine. U međuvremenu se Marko Antonije razveo od svoje rimske supruge i natjerao druge da priznaju njegovu vezu s Kleopatrom. No kad je zatražio da se njeno ime stavi na rimski novac, Oktavijan je objavio rat Egiptu i porazio vojsku Marka Antonija. Vjeruje se da su u toku borbe Marku rekli kako je Kleopatra ubijena, da je on povjerovao u ovu laž i probio se svojim mačem. Izdahnuo je u Kleopatrinom naručju, nakon čega je i ona izvršila samoubojstvo.

Anne Boleyn i Henrik VIII.

Ljubavna priča o Anne i Henriku Osmom vrhunska je sapunica; to je priča o ljubavi, gubitku i izdaji, romansa toliko strastvena da je promijenila tijek engleske povijesti. Slika Henrika VIII. kao pretilog starca ne objašnjava činjenicu da je engleski kralj na svom vrhuncu bio pravi ulov. Bio je visok i atletski građen, obožavao je lov i volio plesati. Zanimao se i za knjige, umjetnost i jezike, a znao je i svirati mnoge instrumente. Anne je bila kao stvorena za njega; egzotična, tamne kose i maslinaste puti. Vješta u plesu, pjevanju i koketiranju, pametna i znatiželjna, dovoljno da raspameti kralja koji je u to vrijeme ljubovao s njenom sestrom. Punih je godinu dana Anne je odolijevala njegovom udvaranju, a pisma koja joj je slao otkrivaju razmjere Henrikove strasti. Ali one se nije poput svoje sestre zadovoljavala statusom ljubavnice, ona je htjela postati kraljica. Henrik je bio spreman na sve pa čak i raskid veza s Katoličkom Crkvom, samo da bude sa ženom koja će mu podariti nasljednika. Zbog žene koju je volio, Henrik je doslovno promijenio vjeru svoje zemlje. No, to nije bio kraj, nego tek početak priče. Nakon što je Henrik jedva izvukao živu glavu u nekom nadmetanju, Anne je od šoka pobacila nerođenog princa, a kralj je to shvatio kao dokaz da je njegova veza s Anne prokleta. Strastvena ljubav preko noći se pretvorila u mržnju. Jane Seymour već je čekala svoju priliku koja je došla čime je Henrik dao Anne odrubiti glavu.

Mumtaz Mahal i Šah Džahan

Mumtaz Mahal bila je žena mogulskog cara Šaha Džahana, a čarobni Taj Mahal u Agri, jedno od svjetskih čuda, izgradio je njen suprug da joj služi kao grobnica. Mumtaz se rodila kao Arjumand Banu Begum, u obitelji perzijskoga plemstva. Njen otac bio je bogati perzijski plemić i veliki vezir u Mogulskom Carstvu. U devetnaestoj se godini udala za princa Kurama, kasnije cara Šaha Džahana, koji joj je dodijelio titulu Mumtaz Mahal, što na perzijskom znači "najomiljenija u palači". Mumtaz je Šahu zapravo bila druga od tri njegove žene, s preostale dvije oženio se iz političkih razloga i s njima imao po jedno dijete. Mumtaz je pak Džahanu rodila 14 djece; sedmero ih je u umrlo u djetinjstvu, a dva su se sina između sebe nadmetala za prijestolje nakon Džahanove smrti. Velika ljubav nažalost nije trajala vječno. Posljednji porod bio je koban po Mumtaz i ona je umrla zbog jakog krvarenja, u dobi od samo 38 godina. Šah Džahan punih je godinu dana oplakivao svoju voljenu ženu godinu dana i kao spomenik njihove besmrtne ljubavi dao je izgraditi veličanstvenu grobnicu. Taj Mahal se gradio pune 22 godine i u njemu su jedno pored drugoga pokopani Šah Džahan i njegova voljena Mumtaz Mahal.

Joséphine de Beauharnais i Napoleon Bonaparte

Marie Josèphe Rose Tascher de La Pagerie rodila se 1763. na Martiniqueu u bogatoj kreolskoj obitelji koja je posjedovala plantažu šećerne trske. Mlada se udala za Alexandrea de Beauharnaisa s kojim je imala dvoje djece. Brak nije bio sretan pa su se razveli; za vrijeme revolucije on je pogubljen, a ona se za dlaku izvukla giljotine. Napoleona je upoznala 1795. i on ju je od milja prozvao Joséphine. Strastvena veza ubrzo ih je odvela pred oltar, na užas obitelji Bonaparte, šokirane njegovim brakom sa šest godina starijom udovicom s dvoje djece. No samo dva dana kasnije Napoleon je otišao u vojni pohod u Italiju. Slao joj je mnoga ljubavna pisma, što ih nije sprečavalo da oboje promijene niz ljubavnika. Napoleon je mogao živjeti s vlastitom nevjerom, ali njoj nikad nije do kraja oprostio. No, kad se Napoleon 1804. proglasio za francuskog cara, krunu je prvo sebi stavio na glavu, a potom je okrunio i Joséphine. Volio ju je, ali ona mu nije mogla roditi nasljednika pa joj je 1809. dao do znanja da u interesu Francuske mora pronaći ženu koja će mu roditi nasljednika. Iako su se razveli, Napoleon je do kraja života ostao predan Joséphine. Kada je u izgnanstvu na Elbi saznao da je umrla, dva dana nije izlazio iz sobe. A njeno ime bilo je posljednje što je  1821. izgovorio na samrtnoj postelji.

Frida Kahlo i Diego Rivera

Frida je Diega prvi put srela kad je imala samo 15 godina. Bio je slavni slikar, 20 godina stariji od nje, bio je oženjen i došao je u njenu školu kako bi naslikao mural. Šest godina poslije sreli su se opet i započeli burnu ljubavnu aferu. Kad su se u kolovozu 1929. oženili u Mexico Cityju, Kahlo je imala 22 godine, a Riveri su bile 42. Fridina majka nije bila oduševljena, a njen ih je otac nazvao "slonom i golubicom", misleći na značajnu razliku u stasu. Rivera i Kahlo postali su slavan par. Bili su veliki umjetnici, a spajao ih je i interes za politiku. No, djecu nisu mogli imati jer je zbog posljedica pada pod tramvaj Frida bila krhka zdravlja i nizala je bolne pobačaje. To ih ipak nije spriječilo da se ne odaju brojnim izvanbračnim avanturama. Rivera je bio i ostao ozloglašeni ženskaroš, "nepodoban za vjernost", a i ona se bacala iz veze u vezu sa slavnim muškarcima i ženama, od revolucionara Lava Trockog do jazz ikone Josephine Baker. Puklo je kad je Diego obljubio Fridinu mlađu sestru; razveli su se, ubrzo ponovno oženili i nastavili s nevjerama. Fridi se uz to pogoršalo zdravlje: operirala je kralježnicu, amputirali su joj desnu nogu u koljenu, postala je depresivna i suicidalna. Umrla je u 47. godini, službeno od plućne embolije, u navodno se namjerno predozirala tabletama protiv bolova. Rivera je to opisao kao "najtragičniji dan" u svom životu u kojem je "prekasno shvatio da je njegov najdivniji dio bila ljubav prema Fridi."

Gertrude Stein i Alice B. Toklas

Iako su Alice i Gertrude odrasle na korak jedna od druge u predgrađu San Francisca, upoznale su se tek 1907. kad je Alice prvog dana svog boravka u Parizu srela Gertrude koja je tu živjela sa svojim bratom. Njih dvije prvo su postale jako dobre prijateljice, a tek potom i ljubavnice koje će zajedno proživjeti sljedećih 39 godina. Obožavale su sve što ima krzno, a posebno su voljele bijele čistokrvne pudle. Imale su ih tri, jednu za drugom, sve su imale svoje četkice za zube i svaku su zvale Basket. Složile su se da život vrijedan življenja mora uključivati društvo umjetnika i pisaca, obilje dobre hrane i općenito odbijanje da se rade stvari koje ti se ne sviđaju, poput učenja vožnje u rikverc. Zbog toga je njihov dom postao okupljalište tadašnje elite. Gertrude bi zabavljala Picassa, Matissea, Hemingwaya, TS Eliota, F. Scotta Fitzgeralda..., a Alice kuhala i skupljala recepte koje je držala u velikoj kutiji ispod svog kreveta. Gertrude je umrla 1946., dok ju je Alice nadživjela još 21 godinu. Iako joj je Gertrude oporučno ostavila velik dio svoje imovine, uključujući Picassove slike, njeni su rođaci sve vrijednosti iznijeli iz stana i sakrili u trezor. Alice je umrla sama i siromašna u 89. godini, a utjehu je pred kraj života pronašla u Katoličkoj Crkvi. Na kraju je pokopana pored Gertrude, u zajedničkoj grobnici na pariškom groblju Père-Lachaise.

Maria Skłodowska i Pierre Curie

Bračni par Curie spojila je zajednička ljubav prema znanosti i istraživanju. Proveli su brak radeći rame uz rame, dijeleći revolucionarna znanstvena otkrića i Nobelovu nagradu. Rodom Poljakinja, Maria Skłodowska preselila se u Francusku i 1891. upisala Sveučilište Sorbonne u Parizu. S Pierreom ju je upoznao poljski fizičar i profesor, grof Józef Wierusz-Kowalski, koji joj je i pomogao pri selidbi. Pierre je tada imao 35 godina, ali je izgledao puno mlađe. Njegov govor, prilično spor, njegova jednostavnost i njegov osmijeh, istovremeno ozbiljan i mladenački, ulijevali su joj povjerenje. Pierre je ubrzo zaprosio Marie; odbila ga je jer se mislila vratiti u Poljsku. No ipak je pristala nakon što su joj kao ženi odbili katedru u Krakovu. Oženili su se 1895. Umjesto vjenčanice, nosila je tamnoplavu haljinu; nije ni imala druge osim one koju je nosila u laboratoriju. Medeni mjesec proveli su na biciklističkoj turi po francuskim selima, a onda su se bacili na istraživanja. Već 1903. podijelili su Nobelovu nagradu za fiziku za istraživanje zračenja. Marie su htjeli zaobići, ali se Pierre pobunio pa je na kraju njegova supruga postala prva žena s Nobelom. No, već 1906. Pierre je poginuo kad je pao pod kotače konjske zaprege. Shrvana tugom, Marie je nastavila muževo djelo. Naslijedila je njegovu katedru kao prva profesorica na Sorboni i izgradila laboratorij svjetske klase. Umrla je 1934. od leukemije zbog prevelikog izlaganja radijaciji. Pepeo bračnog para Curie je 1995. godine premješten u pariški Panteon.

Maharani Gayatri Devi i Maharaja Sawai Man Singh II.

U Indiji se vjeruje da brakovi iz ljubavi imaju manje šanse da budu uspješni pa ako želite živjeti sretno, slušajte roditelje. No, ne mora uvijek biti tako. Gayatri Devi imala je samo 12 godina kad se zaljubila u Sawaija Man Singha II., 21-godišnjeg kralja Jaipura, kojeg je od milja zvala Jai. Gayatri je oduvijek slijedila svoje srce i prkosila društvenim konvencijama. Bila je princeza modernih shvaćanja, rođena i školovana u Londonu, poznata po bisernim ogrlicama i lijepim sarijama od šifona. Od ništavila ju je spasila majka, koja nije dopustila da je daju u dogovoreni brak. S druge strane, Sawai Man Singh II. već je imao dvije žene iz prikladnih, kraljevskih obitelji. Ljubav je došla je iznenada, na polo utakmici. Punih šest godina njih se dvoje tajno sastajalo u pauzama teniskih mečeva i biciklističkih utrka. Bio je izazov nadmudriti starije i biti slobodan u vožnjama selom, ukradenim večerama u Brayu i vožnjama čamcem niz rijeku. Bilo je to lijepo i opojno vrijeme. Jai je 16-godišnju Gayatri zaprosio u šetnji parkom. Njihovo vjenčanje ušlo je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najskuplje u povijesti. Prva stvar koju je učinila nova maharadžina supruga bilo je novo pravilo: ona neće nositi veo. Godine 1970. maharadža je umro kako je oduvijek maštao: igrajući polo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njihov sin jedinac oženio se tajlandskom princezom, odao drogama i alkoholu te skončao devedesetih. Gayatri Devi izdahnula je 2009. i otišla u svoje nebesko prebivalište.

Donna Marella Caracciolo dei Principi di Castagneto i Gianni Agnelli

Marella je bila donna iz obitelji Caracciolo dei Principi di Castagneto. Kad ga je upoznala, imala je 18 godina, šest manje od Giannija. Činilo joj se da ga zna cijeli život jer je odrasla na pričama o klanu Agnelli i njihovom neustrašivom najstarijem sinu. Zaljubila se u njega i prije nego što ga je srela. Njihova veza okrunjena je brakom no nije sve išlo glatko. Kad je Gianni iz Torina došao u Rim kako bi po starom običaju Marelline roditelje zamolio ruku njihove kćeri, mama je sumnjičavo mjerkala mangupa koji puni trač rubrike. Tata je bio popustljiviji pa su Marella i Gianni uplovili u bračnu luku. Učinili su to u studenom 1953., u kapelici dvorca Osthoffen, nedaleko od Strasbourga gdje je njen otac bio glavni tajnik Vijeća Europe. Prvih nekoliko mjeseci braka Marella je provela na sofi, čitajući. Nije radila ama baš ništa. Gianni se zabrinuo, a situaciju je spasila kontesa Volpi koja je novopečenoj supruzi objasnila najvažnije: "krevet je dovoljan da uhvatiš muža, ali trebat će ti kuća da ga zadržiš". I Marella je brzo učila: koliko plahti ide na krevet, gdje se na njih šivaju inicijali, koliko porculanskih servisa treba imati u kredencu, koliko slugu u kući i gdje se kroje njihove uniforme. Kuća Agnellijevih je procvjetala. Njihovi životi vrtjeli su se oko nekoliko mjesta. U New York se išlo u studenom, prije božićne sezone. U Saint-Moritzu se skijalo do ožujka, a ljeta bi se provodila na Francuskoj rivijeri. No najveću radost donijelo im je rođenje djece, Edoarda i Margherite. Gianni je umro 2003. Marella mu se pridružila 2019. u 91. godini života.