Nimfomanija je poremećaj – i to nimalo bezazlen. Kako bismo razjasnile što je to zapravo nimfomanija, za početak donosimo neke znanstvene činjenice te ćemo objasniti što točno znači nimfomanija. 

Što znači nimfomanija? Objašnjenje pojma…

„Nimfomanija“ je riječ nastala od starogrčkih riječi „numphe“ (nevjesta) te „mania“ (ludilo). Kod muškaraca se to zove pojačana želja za seksom ili satirijaza. Ti se pojmovi uglavnom koriste jedino u vezi s promiskuitetom, odnosno čestom promjenom partnera. Problem je u tome da se ne može točno odrediti kada je želja za seksom „normalna“, a kad je „pojačana“. 

Osim toga, danas se koriste i pojmovi klitoromanija (kod žena) i erotomanija (spolno neutralno) ili jednostavno seksualna ovisnost, odnosno hiperseksualnost, jer ti pojmovi nemaju toliko negativnu konotaciju. 

Što je točno nimfomanija?

Prava nimfomanka je stalno u potrazi za seksualnim zadovoljstvom, ali često ima problem da ga ne može postići, odnosno ne doživi vrhunac. Stalno pokušava pronaći nove načine da smiri vlastitu strast i utaži želju za zadovoljenjem – stoga isprobava različite seksualne prakse, od sadomazohizma, vezivanja pa sve do grupnog seksa. 

Osim toga, žene koje su pogođene nimfomanijom često pate od depresije, imaju komplekse manje vrijednosti i strah od blizine, što često rezultira strahom od ozbiljne veze. Poriv za seksom određuje njen život, jer - ovisno o jačini manije – pogođene se često moraju više puta dnevno seksati kako bi se uopće mogle koncentrirati na druge stvari. Slično kao ovisnici o alkoholu, imaju ovisničke krize – primjerice, drhtanje ili jako znojenje. 

Za nimfomanke strast postaje muka 

Velika želja za seksom zvuči lijepo i primamljivo, ali za nimfomanku je prava muka. Ako popusti svojoj žudnji i spava s partnerom, često nakon toga ima osjećaj srama, gađenja ili mrzi samu sebe. Ne osjeća zadovoljenje te opet poklekne – to je opasan začarani krug za pogođene. 

Kako se postaje nimfomanka? 

Kao i kod većine drugih ovisnosti, seksualna ovisnost polako se šulja, a često se pokaže tek vrlo kasno ili se jednostavno ne prepozna kao takva. Pretpostavlja se da i rana seksualna iskustva, predispozicija i traume pridonose nastanku nimfomanije. 

Povećana žudnja ili seksualna ovisnost? Dijagnoza…

Nije baš jednostavno dijagnosticirati seksualnu ovisnost. Teško je jasno razlikovati kad je seksualno ponašanje „nenormalno“. Psihološki stres kojem su podvrgnute pogođene osobe glavno je obilježje nimfomanije. Ako seksualna praksa zahtijeva puno vremena i energije – toliko da pate prijatelji, obitelj ili posao – to može biti znak ovisničkog ponašanja. 

Kako se liječi nimfomanija? Terapija... 

Psihoterapija se uglavnom sastoji od toga da se pacijentici usadi bolji osjećaj samovrijednosti. Bolji odnos prema sebi treba omogućiti i bolji odnos prema partneru. Takva terapija često traje godinama, ali može potpuno izliječiti pacijenticu.