Život se može organizirati na različite načine. I sami ćete se vjerojatno lako sjetiti nekih parova koji su zadovolj¬ni odvojenim načinom života ili vođenjem odvojenih bankarskih računa. Ali ako to vrijedi za njih, ne znači odmah da vrijedi za sve. Najvažnije je da sami sa sobom budete načisto kad je riječ o tome kakvu vezu očekujete i što vas čini sretnim, pa da tek onda počnete graditi odnos, ravnajući se prema tome čemu težite. No katkad nije lako biti svjestan toga što je najbolje.

Elena je bila zadovoljna odnosom s Markom iako joj je pomalo smetalo što je sve volio odgađati. Čak i kad su počeli živjeti zajedno, nije bio sklon razgovoru o planovima za budućnost, iako je načelno govorio da želi da se vjenčaju jednog dana. Elena se tješila da je jednostavno težak na riječima pa je zato prelazila preko toga što joj se rijetko i teško javljao na mobitel. Vjerovala je da misli ozbiljno kad je rekao da moraju pričekati stabilnije vrijeme za obitelj. I čekala je.

Dok jednog dana nije naletjela na njega u gradu i shvatila da se viđa s još jednom djevojkom. Odjednom je spoznala da je izgubila četiri godine života zavaravajući se da je on posve drukčiji, a ne običan lažov. Ivina je veza završila slično iako je nju mučila “istina”. Nakon duljeg razdoblja samovanja počela je vezu s Miranom, koji je smatrao da je iskren, ako kaže da monogamija nije prirodna nego društveno nametnuta.

Uživala je u njegovu društvu jer je mogala voditi s njim pametne duge razgovore i pomalo počela prihvaćati njegov pogled na svijet. Ali nije bila sretna takvom “slobodnom” vezom, ali je barem imala nekoga tko je “iskren” i nadala se da je od onih koji samo tako govore kako bi zvučali slobodoumnije, ali zapravo to ne misle. I njezina je veza završila kao i Elenina - kad je naletjela na Mirana s drugom ženom, iako on nije shvaćao što joj u tome smeta i čudio se njezinoj povrijeđenosti. Obje su se osjećale loše jer su dopustile partnerima da ih uvuku u svijet laži, prostor u kojem su životne okolnosti posve sebično prilagodili sebi.

Anglosaksonski psiholozi, među kojima je i ugledan psiholog Robert Weiss nazivaju to “plinsko svjetlo”, prema filmu iz 1944. s Ingrid Bergman, u kojem je njezin muž uvjerava da si umišlja različite stvari u okruženju, a zapravo on manipulira njome. Manipulacija nema veze s ljubavlju, pa se njome ne može ni opravdati. Samo ravnopravni partneri koji paze na želje partnera, ne igraju s njime mentalne igrice i spremni su korigirati svoje želje zbog drugoga, mogu graditi zdrav odnos pun povjerenja.

Redovito pratite svoj omiljeni časopis Super Milu na službenom Facebook profilu.