• Solo putovanja već su godinama popularna među ženama diljem svijeta, a i kod nas se sve više njih odlučuje na ovu avanturu
• Nakon 10 godina što solo, što putovanja s drugima - evo zašto mislim da bi se barem jednom u životu trebala odvažiti na ovako nešto!
• Iskustva su samnom podijelile još tri putnice - Francuskinja, Austrijanka i Hrvatica.

"Da, sama sam. Ne, ne bojim se." - odgovor koji dobro znaju sve žene koje putuju ili su ikada putovale solo. Iako popularnost solo putovanja već godinama u svijetu raste, posebice popularnost ženskih solo putovanja (hvala Julia Roberts i Eat, Pray, Love), žene će se redovito sretati s čuđenjem zašto putuju same i pitanjem nije li ih strah? Isto pitanje rijetko kada je postavljeno muškarcima jer - da, živimo u svijetu u kojemu su žene naučene bojati se. Za svoju sigurnost, prvenstveno.

Jesi li znala da su budućnost putovanja – žene? Otkrij sve o ovom fenomenu

Svakodnevno nas mediji pune informacijama o strašnim stvarima koje se događaju diljem svijeta, raspiruju strah i stvaraju sliku svijeta kao užasno opasnog mjesta prepunog kriminala, mržnje i terorista. Ali znaš što? Svijet je, zapravo, puno bolje mjesto od onoga kakvim se prikazuje. U svojih nešto više od 10 godina solo putovanja po različitim zemljama i na četiri kontinenta, nikada nisam osjećala strah radi toga što sam žena koja putuje solo. Usudila bih se reći da mi je možda čak kao ženi bilo i lakše upravo radi te društvene zabrinutosti prema solo putnicama. Nemali broj puta, s isključenim mobitelom i praznom baterijom, morala sam se osloniti na pomoć stranaca u snalaženju gradom. I svaki put sam se ugodno iznenadila kada bi netko samnom prošetao pet blokova samo da bude siguran da sam stigla gdje sam trebala. Već sam se i prestala čuditi, a ono što sam nakon 10 godina putovanja zaključila je da, unatoč svemu što se događa, svijet je puno bolje mjesto nego što nam govore.  

Ako si ikada razmišljala o solo putovanjima, ali te i samu strah, pokušat ću te, uz još nekoliko putnica, ohrabriti na ovaj pothvat.

Zašto putovati solo?

Na prvo solo putovanje otišla sam 2011. godine kada sam imala 23 godine. Bio je to work and travel program na koji sam odlučila otići sama iako nikada prije toga nikada nisam putovala sama. Zapravo, ako isključim nekoliko putovanja s roditeljima dok sam bila dijete te maturalce i školske izlete - zapravo nisam putovala uopće. 

Kako i zašto sam se tada odlučila na taj korak s nula iskustva i poznavanja ikoga tko putuje sam teško mi se uopće sjetiti. Bilo je to neko čudno razdoblje, prekid dugogodišnje veze, mid-twenties kriza identiteta, ne znam što hoću ni gdje idem, tipični problemi izgubljenih milenijalaca. Sve do jedne sasvim obične kave. Našla sam se s prijateljicom koja se upravo vratila iz Amerike s istog programa, prepuna događaja, uspomena, iskustava. Upijala sam svaku njenu riječ, imala osjećaj da i sama proživljavam sve njene priče. Nakon kave znala sam da je to jedino što želim. Izgubiti se na pet mjeseci. Otići. Putovati. Upoznati nove ljude. Promijeniti perspektivu.  Sama pomisao da idem na drugi kontinent posve sama, na mjesto gdje ne znam nikoga ispunjavala me nekim neobjašnjivim adrenalinom i uzbuđenošću. Nisam imala pojma gdje idem, kako će mi biti, hoću li se snaći, koga ću sve upoznati. Nisam znala ništa osim toga da jedva čekam otići.

Danas, 11 godina kasnije, pišem ovo iz sobe prijateljice iz Quita koju sam upoznala toga ljeta. 

Ne putujem uvijek sama. Nekad mi se na putovanjima pridruži prijateljica, nekad dečko, a jednom sam čak putovala i s mamom. I sva ta putovanja su lijepa i posebna na svoj način. Međutim, jedino kada sam putovala sama bi se u potpunosti otvorila ka svim novim iskustvima i ljudima. Tijekom 10 godina stekla sam brojne prijatelje s različitih strana svijeta koje vjerojatno nikada ne bi upoznala da nisam putovala na ovaj način.

Life&style Nova aplikacija osnažuje žene da samostalno putuju i stvaraju nova prijateljstva

Biti sama u stranoj zemlji, prisiljena si izaći iz zone komfora, a to je mjesto gdje se počinje događati čarolija - kaže jedan corny, ali istinit citat. Ne znati kako će ti izgledati dan i biti potpuno slobodna oblikovati ga kako želiš, jedan je od najoslobađajućih osjećaja ikad. Putovanje solo daje ti slobodu da radiš što god želiš, a da pritom ne ovisiš ni o kome drugome. Možeš slobodno promijeniti svoje planove ili uopće ne imati plan.

Na solo putovanjima rijetko kada si, zapravo, sama

Još jedna velika zabluda kada su solo putovanja u pitanju je ta da si zapravo sam. Putujući solo puno si više otvorenija za upoznavanje novih ljudi - bilo drugih putnika koji također putuju sami ili lokalaca. Postoje i brojni načini za to - odsjedanje u hostelima, couchsurfing, volontiranje, odlazak na organizirane izlete na samoj lokaciji - samo su neki od njih.

Celine iz Francuske (30), Julie iz Austrije (29) i Snežana iz Srbije (50) žene su koje putuju solo i koje sam upoznala prije dva tjedna dana na Galapagosu. 

Susret s jednom od najvećih srpskih putospisateljica na zabačenom otočju na drugom kraju svijeta je priča za sebe i o njenim solo putovanjima na biciklu po čitavom svijetu moći ćeš čitati u posebnom intervjuu. 

Celine je 28-godišnja Parižanka koja je trenutno dva mjeseca na putovanju po Južnoj Americi. Svoje putovanje započela je u Čileu gdje je otišla na volontiranje. "Bilo je zbilja lijepo. Učila sam španjolski, upoznala nove ljude. Nakon toga provela sam mjesec dana putujući Patagonijom." Celine je sada na Galapagosu gdje planira provesti 3 tjedna, a nakon toga? "Who knows", odgovara simpatična Francuskinja i sramežljvo priznaje da se možda planira vratiti u Čile. Osmijeh na njenom licu sve mi govori - upoznala je nekoga posebnog. Nije rijetkost da se na takvim putovanjima događaju i zaljubljivanja. 

Celine je na put je krenula nakon što je dala otkaz na poslu koji joj se nije sviđao. Dogodile su joj se i, kako kaže, neke privatne stvari radi kojih je odliučila da joj ovako nešto treba te se prvi puta u životu zaputila u solo putovanje. Planira putovati godinu dana. 

Julia je 29-godišnja Austrijanka i po struci profesorica biologije i povijesti. Svoje prvo solo putovanje započela je prije dvije godine, moglo bi se reći, u najnezgodnijem trenutku. Svijetom se taman počela širiti pandemija, a ona je 4 dana nakon dolaska u Boliviju završila u karanteni. 

"Završila sam s faksom i direktno otišla u Boliviju gdje sam dobila ugovor u privatnoj njemačkoj školi na dvije godine." Julia je planirala raditi i putovati, međutim radi pandemije nije se godinu dana ni mogla vratiti kući, a kamoli putovati. Radila je iz svoga stana u Boliviji online, a kada je prošle godine školska godina završila, odlučila je s novcem koji je uštedila za to vrijeme putovati. 

Planovi za budućnost? "Putovati ću do 8. mjeseca, najviše zato što mi tada ističe putovnica, a i jer godinu dana nisam vidjela obitelj i prijatelje." Ni Julia za sada nije sigurna što želi raditi poslije i kaže da se mora sama sa sobom dogovoriti hoće li nastaviti putovati, predavati u nekoj školi u Europi ili možda ponovno putovati i raditi - mogućnosti je puno, pogotovo kada predaješ, govori mlada Austrijanka. 

Putovati sama, pogotovo na duže vrijeme, ima i svojih loših strana

Iako se smatram samoprozvanim ambasadorom solo putovanja, treba biti realan i prikazati i onu drugu stranu medalje. A ona je, pogotovo ako duže putuješ, ponekad usamljena, ponekad užasno teška. Iako ne žali za svojim iskustvom, Julia je progovorila i o teškim trenucima koje je imala u Boliviji. 

"Nisam mogla izaći iz zemlje, nisam imala ni putovnicu jer je bila u migracijskom uredu, bila sam zatvorena sama u stanu. Jedan dan u tjednu smo samo mogli otići u trgovinu, a sve je kontrolirala vojska. Bilo je dosta teško, pogotovo jer ne poznajem nikoga i nisam imala pojma koliko će to sve trajati. Na početku smo svi mislili možda samo dva tjedna." Međutim dva tjedna su se samo tako pretvorila u dvije godine, a karantena je u Boliviji trajala čak četiri mjeseca. No, Julia na ovo iskustvo gleda sa pozitivne strane i kaže kako je imala jako puno vremena za razmišljanje i posvećivanje sebi. Nakon prve godine vratila se kući misleći da se neće vratiti u Boliviju, međutim mjere su popustile i ipak je odlučila provesti tamo još jednu godinu koju će moći više iskoristiti za putovanje. 

No, čak i da ti se ne dogodi once in a lifetime pandemija u trenutku kada si krenula na prvo putovanje, iskustvo može biti teško. O tome sam popričala s Pamelom Konjevod. Pamela je putnica iz Hrvatske koja stoji iza bloga The Skinny Chick Traveling ili iza Instagram profila @baywatch_without_boobs na kojima piše o putovanju svijetom na skromnom budžetu. 

"Za mene su solo putovanja naporna i opuštajuća u isto vrijeme. Opuštajuća jer pratiš jedino svoj ritam i svoje želje, pravi odmor za dušu i tijelo. Naporna jer nemaš oslonac i moraš mislit svojom glavom i ne biti "socially awkward". K tome, svaka fotka ti je selfie.", započinje duhovita Pamela s nekim ozbiljnim nedostacima solo putovanja. "Kina me baš uzdrmala iz temelja - doslovno sam se rasplakala nasred ulice jer više nisam znala gdje bi - nemam google, nemam ništa, trebam naći neku ulicu bogu iza nogu, a nitko ne priča engleski. Mislila sam da mi se nakon 10 godina putovanja na raznorazne načine to više ne može dogoditi, ali eto, jeste i dobro da je jer me nekako vratilo na te prve korake i spustilo na zemlju."

Bez obzira koliko putovati solo može biti izazovno, sve se uglavnom slažemo da i to čini putovanje posebnim. Koliko god klišejski možda zvučalo - solo putovanja su izvanredna prilika da naučiš nešto o sebi, proširiš horizonte, gurneš granice i kako Pamela kaže, spustiš se malo na zemlju, a pritom doživiš nevjerojatne uspomene i iskustvo koje ćeš pamtiti čitav život.