Uvijek su me privlačile daleke destinacije u bespućima Indijskog oceana. Tamo gdje je toplo, vlažno i nasmijano. Bali je idealan za solo putovanja zbog relativno male površine, prevelikog broja stvari koje morate vidjeti i velike količine ljudi koji putuju solo pa osjećaj usamljenosti jednostavno nije moguć. Bujne džungle okružene rižinim poljima, plaže i hramovi daju dovoljnu količinu solo vremena, a nakon njega vrijeme je za penjanje po vulkanima, jogu, surfanje i uživanje u hrani posvećenoj bogovima, neraskidivo vezanoj uz hinduizam.

To je više od mjesta, to je ‘mood’, karma, ‘tropical state of mind’, počinje Barbara Kovačević, koja “brusi zube da može do Kube, divojka s istoka, pardon, s juga, živi u Zagrebu i vata je tuga, tuga za istok; jer istok je jedan i sve što joj triba”. Tako se našla na aerodromu, nastavlja, sa svojim rusakom i snom. Bio joj je prvi put. U Dohi je čekala 12 sati, a onda su otkazali let za još 12 sati zbog erupcije vulkana na Sumatri.


- Stižem u Denpasar i uzimam taksi do mjesta Canggu na jugozapadu otoka za 250.000 Rp (120 kn). Canggu je poznat po dobrim valovima i zgodnim surferima iz Australije. Vrvi od super cool oslikanih barova, restorana i smještaja. Ako je nedjelja, vrijeme je za 
party u Deus Ex Machine ili za svakodnevno tulumarenje u Old Manu na plaži Eko. Imam ludilo smještaj u Rivijeri, 16 eura soba za dvoje (na airbnb.com pod nazivom Cheap long time surf stay). Tamo možete unajmiti bicikl za 13 kn, skuter za 25 kn ili samo uskočiti u bazen ispred svoje kućice od bambusa - priča Barbara, koja je prvi dan unajmila bicikl čisto da provjeri promet i skoro završila u rižinu polju. Jer - vozi se na suprotnoj strani od naše, a prometna pravila ne vrijede. Sva zabrinuta jer mora odustati od skutera, što je najbolja i najjeftinija opcija za istraživanje otoka, upoznaje Francuskinju koja je poziva da joj se pridruži na cjelodnevnom izletu po otoku autom i vozačem za 240 kn, cijenu koju su podijelile popola. 


- Zanimljiva je shema s imenima na Baliju. Postoje samo četiri imena u balinežanskoj kasti rižinih farmera. Prvo dijete, muško ili žensko, dobije ime Wayan, drugo Made, treće Nyoman, a četvrto Ketut. Svi se sjećamo Mr. Ketuta iz ‘Eat, Pray, Love’. Ako obitelj ima više od četvero djece , krug imena se ponavlja i sljedeći Wayan se može zvati Wayan Balik, što doslovno znači ‘drugi Wayan’ - govori.     

No vratimo se na Francuskinju. S njom je Barbara posjetila hram Tanah Lot na zapadu otoka. Na sve četiri strane svijeta Bali ima hramove kako bi otok branili od loših duhova.

- Poznat je i po zalasku sunca i svetim zmijama koje čuvaju hram od zla. Po noći plivaju u oceanu, a prije svitanja ih hindu svećenici nose u špilju na spavanje gdje ih se može dotaknuti za sreću. Jako su otrovne, ali navodno nikad nikog nisu ugrizle. Na jugu otoka je meni najzanimljiviji hram Uluwatu koji brani otok od zlih morskih duhova. Nalazi se na vrhu litice, 100 m od prijateljskih valova Indijskog oceana s kojeg puca pogled na najljepši zalazak sunca na Baliju. U blizini je i skrivena plaža, najbolje mjesto za surfanje. Nakon zalaska sunca vrijeme je za ‘kecak’ ili ‘fire dance’. Tradicionalni ples jedinstven po tome što nema glazbenu pozadinu ili pratnju osim pjevanja muških plesača koji izgovaraju ‘KEH-chack’. Na sjeveru otoka na jezeru Bratan je hram Ulun Danu u kojem se priziva milost plodnosti, blagostanja, ljudske dobrote - priča. Farmeri na rižinim poljima i terasama Jatiluwih još koriste tradicionalni sustav navodnjavanja. U blizini na plantaži kave može se uživati u najboljoj kavi na svijetu kopi luwak.

Nakon cjelodnevnog tumaranja po otoku treba se opskrbiti energijom. A kako najbolje nego hranom, koja je Barbaru oduševila.


- Sea food u Jimbaranu na istoimenoj plaži na jugu otoka je nešto najbolje što ćete probati u životu. Platit ćete 50 eura, ali nećete se pokajati. Sea food i alkohol su skupi. No Balinežani kuhaju s ljubavlju, poštovanjem i umjetnošću, na otoku savršeno pozicioniranom, izgubljeni u vremenu, osam tajnih stupnjeva od Ekvadora - govori. Specijalitet babi guling (svinja pečena u komadu i kuhana do savršenstva) probajte u Ibu Okasu u Ubudu, nasi goreng je pržena riža s povrćem i jajem na vrhu, soto ayam je poznata slatko-kisela juha koke... Cijene u rarungu (restoranu) su od 20-40 kn, a street food do 10 kn, što je i najbolja opcija. Nasi Jinggo Babi Kecap Barbari su najdraže nudle s rižom, komadima najukusnije svinjetine, sojinim klicama, tofu sirom i kikirikijem, servirane u bananinu lišću za samo pet kuna. Iako su joj malo zasmetali turisti, Amed je na zapadu otoka idealno “pusto” mjesto. Čak je i pronašla dva zgodna surfera. Mariano ju je naučio surfati, a s Ryanom je završila u Legianu za šankom regge kluba. Uz arak, liker koji može imati i do 50% alkohola, Barbara ipak nije došla do Amada i još je pritom izgubila mobitel (smijeh).

“Dont vori abaut d fon koz evri litl ting gona be alrajt!” Zaustavlja momka na skuteru i moli za poziv i dogodi se ljubav za kakvu nikad niste čuli, ali ipak nešto malo kasnije i sjevernije od Ekvadora, između Kalinge i Manile. Iduće jutro već je bila na putu za Lombok na kojem je čeka domaćin Mr. Mo sa ženom Dewi i kćeri. Pravi avanturist otkrio joj je sve čari iz perspektive lokalaca. Jeli su street food, obišli plaže na jugu i istoku, vodopade na sjeveru, otišli do Sumbawe pa brodićem na pusti otok Kenawi usred ocena na kojemu su kampirali.

“Šest dana Lomboka, ‘all inclusive’ za 250 eura. Osjećat se kao lokalac, neprocjenjivo!”, dodaje Barbara koju su oduševile tamošnje plaže.


- Na Lomboku su muslimani i treba pripaziti na odjeću, samim time nestaje ona opuštenost s Balija. No u kombinaciji daju jednu savršenu notu istoka jer ono što Bali nema, ima Lombok i obratno - priča. Svemu što je lijepo dođe kraj. No u Barbarinu slučaju i kraj je bio početak jednoga lijepog prijateljstva. Priča ide ovako. 
- Vraćala sam se s Lomboka na Bali, točnije Ubud. Tamo sam imala smještaj na rijeci Sayan. E, sad, moj prika Dedo nije me mogao prebaciti skuterom. Malo zabrinuta kako ću do centra, upoznajem Javiera iz Madrida.

Trebao me samo prebaciti na skuteru, ali smo na kraju proveli četiri dana bez razdvajanja i postali jako dobri prijatelji. Posjetili smo lotus bar, rižina polja Tengalalang, navratili na baby guling u Ibu Okas, odlazili na tradicionalnu masažu od 35 kuna... I tako je došao dan povratka. Prijatelju Dedi dala sam sve rupije koje su mi ostale i karma mi je vratila duplo. Nisu me pustili u avion, u zamjenu su mi dali nešto kasniji let nakon kojeg ću u Dohi umjesto 12 sati čekati samo dva, 250 eura natrag i čekanje u premier lođi. Hvatam sa smiješkom zadnji val na aerodromu Ngurah Ray! TERIMA KASIH! - govori