Okružena zelenilom i pomalo skrivena od pogleda neformalnim vrtom, ova vila izrađena je po nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog. Već na samom ulazu je jasno kako se radi o posebnom mjestu čiji je ulaz omeđen kipovima grčkih božica. Dakako, ne treba smetnuti s uma kako se ipak radi o vili, već tada na luksuznoj lokaciji te kako je prosječan Zagrepčanin ipak živio nešto drugačije.

Miroslav i Bela u vilu su se uselili pedesetih godina prošloga stoljeća i ona je odraz njihovog stila života, ali i poznanstava. Tako zidove njihovog doma krase slike Berbera, Lackovića-Croate, Aralice, Augustinčića i mnogih drugih hrvatskih likovnih umjetnika koji savršeno nadopunjuju bidermajerske i klasicističke komade, neobarokne sofe, ali i zbirku Belinog posuđa po kojoj je bila poznata.

Jedan od najfascinantnijih elemenata uređenja je pod. Sada, kada više gledamo na praktičnost te dobar omjer cijene i kvalitete rijetko tko bi se odlučio na parket slagan u geometrijske oblike u raznim nijansama smeđe boje koji je dekorativan sam po sebi.

Orijentalni tepisi, umjetnine, suveniri s putovanja i uspomene vode posjetitelje u neko drugo vrijeme, baš kao i Belin poznati mali salon koji se po potrebi pretvarao u sobu za veći broj gostiju te koji je bio povezan s Krležinom radnom sobom, ali i njenom spavaćom. Bela i Miroslav su spavali u odvojenim spavaćim sobama, koje predstavljaju oaze intime i mira, ali koje su uređene na način da bi, kada bi bile spojene, predstavljale savršenu cjelinu.

Belinom sobom dominiraju zeleni tapecirani krevet te dvokrilni ormar geometrijskih motiva. Izrađen u furniru i bogato ukrašen predstavlja vrhunac obrtničkog majstorstva. Za razliku od njene sobe, Miroslavova spavaća je bliža muškoj estetici iako su osnovni lajtmotivi jednaki - stilski namještaj u kombinaciji s tada popularnom zelenom bojom.

Više slika pogledajte u galeriji...