"Zašto se nikad neću vratiti iz Irske u Hrvatsku"

privatna arhiva Kristijana Musića
Melani Ivšić jednog je dana spakirala kofere i s dečkom preselila u toliko hvaljenu Irsku. Kako stvarno izgleda život u ovoj 'obećanoj zemlji' i je li čarobna kao što ju zamišljamo, provjerili smo iz prve ruke
Vidi originalni članak

Melani Ivšić sa nepunih 20 godina odlučila se za veliku životu promjenu. Zajedno s dečkom iz Siska se preselila u Irsku i tako započela novi život u nepoznatoj okolini. Što to Irska ima što Hrvatska nema? Zašto je toliko mladih u posljednje vrijeme zamijenilo hrvatsko tlo irskim i je li život tamo zaista onakav kakvim ga zamišljamo? Melani nam je ispričala svoju priču i dala perspektivu na Irsku koju do sada nismo imali...

"Dečko i ja otišli smo u Irsku u rano proljeće ove godine. Nismo imali plan, nismo imali stan, nismo imali posao. Sve se dogodilo brzo i naprasno, a odlučili smo da je najbolje da se snalazimo kako znamo i umijemo po dolasku u Irsku. Je li nam se dogodila ljubav na prvi pogled? A ne, ne. Hladnoća i neprestani vjetar sve su samo ne Irska koju smo zamišljali. Čim smo stigli iznajmili smo sobu u Droghedi (gradu između Dundalka i Dublina) te krenuli u potragu za poslom u Dundalku (gradu blizu Sj. Irske) - no nije bilo tako lako kako smo mislili. Zbog manjka iskustva (i godina!) potraga za poslom nije bila tako laka. Na kraju krajeva, nismo native speakeri i 20-godišnjaci smo bez puno radnog iskustva. Odlučili smo ipak otići u Dublin jer tamo postoje agencije za zapošljavanje preko kojih smo na kraju i pronašli posao. Radimo u skladištu i premda nije posao iz snova, jako smo njime zadovoljni!  

Često nas pitaju, zašto Irska? Iskreno, nisam uopće puno istraživala o Irskoj prije selidbe, a kako je meni bila velika želja otići u Norvešku (koja je za naše kriterije STVARNO skupa zemlja) odlučili smo se za sljedeću najbolju stvar. Oboje smo zapravo htjeli "pobjeći" iz Hrvatske što prije i jednog dana, igrom slučaja, dobili smo ponudu za super povoljne avionske karte za Irsku te odlučili (od danas-do-sutra!) spakirati kofere i sjesti na avion. Tjedan dana kasnije evo nas u Irskoj bez ikakvog plana. Mi i koferi u Dublinu na aerodromu tražimo free wi-fi kako bismo se uopće snašli. 

Ono najbolje u Irskoj svakako je činjenica da je sve u mojim rukama. Mogu odabrati gdje ću raditi, gdje ću se školovati, gdje ću živjeti, a nemam irsko državljanstvo. Irci su nevjerojatno ljubazni. Barem u odnosu na Hrvate... Jedna stvar na koju se bilo dosta teško naviknuti jest njihov klasični "Happy Friday" pozdrav. Od ranog jutra ovo je njihov način pozdrava i završetka radnog tjedna. S druge strane, ovdje je užasno loša situacija sa zdravstvenim osiguranjem. U Irskoj je lijepo raditi i živjeti dok si zdrav jer zdravstvenog gotovo da i nema, osim ako nisi dobro odigrao Loto listić, luksuz je biti bolestan. Također, Irske policije ovdje kao da i nema, odnosno kako oni vole reći "dok nema mrtvih, neka vlada sloboda"

Jasna stvar je da ne postoji "obećana zemlja" pa tako to nije ni Irska. Međutim, povratak u Hrvatsku nije nam u planu. Od malena sam sanjala o zanimljivim gradovima i životu izvan granica Lijepe naše, a i cjelokupno stanje u državi nikako me ne može privući nazad. Jednom kad se navikneš na drugačiji mentalitet i način života, nekako je teško vratiti se u "hrvatsku stvarnost".

S obzirom na to da Melani poznaje Dublin puno bolje od nas, željeli smo iz prve ruke čuti koja to sve mjesta nikako ne smijemo zaobići ako se nađemo u ovom irskom gradu.


 

Najbolje mjesto za popiti kavu... "Uvijek u samom centru grada, negdje uz rijeku na šetnici. Zato što jedino tamo na neki način imaš mir, bez obzira na sve ljude i aute." 

Za noćni izlazak biram... "Pub umjesto kluba. U pubovima ima žive glazbe, bolja je atmosfera i ne moraš se obući kao da ideš u svatove ili na modnu reviju."

Najbolji shopping je... "U Henry Street ulici. Apsolutno savršeno odredište u centru grada sa svim trgovinama koje ti trebaju. Od iznenađujuće jeftinih do jako skupih."

Za pojesti nešto na brzinu biram... "Nažalost, slavni, nezdravi McDonald’s. Jednostavno ne mogu odoljeti."

Svi ljubitelji prirode i životinja morate posjetiti... "Phoenix park. Upad se ne naplaćuje i dozvoljeno je maziti srne. Da! Srne tamo žive i slobodno šeću."


 

Za koktel ili bilo koje drugo piće u noćnom klubu budite spremni izdvojiti... "Oko 10 eura i više. Najbolje prolazi ekipa koja voli pivu, a ujedno je ovo i još jedan od razloga zašto biram pub. Jeftiniji je od bilo kojeg kluba." 

Za piće koje pijem u kafiću izdvojim... "Između 2 i 5 eura."

Mjesečna stanarina za jednosoban stan u Dublinu ili okolici je... "Najmanje 1.000 eura."

Karta za javni prijevoz iznosi... "Ako si uzmete Leap card (kartica na koju stavite novac za javni prijevoz) onda će vas to koštati od 1.50 do 2.60 eura. To su naravno gradske vožnje."

Za taksi ti treba... "Iz Droghede do Dublina (oko 50 km udaljenosti) izdvojim oko 80 eura."

Jednostavan ručak u restoranu... "Dečko i ja obično izdvojimo oko 60 eura."

Mjesečne režije su... "Do 200 eura. Plaća se struja, plin (ako se grijete na njega) i otpad. Voda je besplatna!"

Najskuplja stvar u odnosu na Hrvatsku je... "Možda smiješno, ali moram ovo reći - toaletni papir! Nikada se neću pomiriti s cijenom za toalet papir. Za 6 rola nekog troslojnog papira moram izdvojiti 5 eura."

Najpovoljniji u odnosu na Hrvatsku su... "Automobili. Na moju veliku sreću i svu sreću nas koji volimo biti brzi i žestoki."

Posjeti Miss7.24sata.hr