Program kojim se zagrebačkoj publici predstavlja izbor talijanskih filmova prikazanih na posljednjem Venecijanskom filmskom festivalu (Mostri), organizira se u suradnji ovog prestižnog filmskog festivala sa Zagreb Film Festivalom i Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu. Stoga smo zamolili direktoricu Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu, Mariu Sicu da nam kaže nešto o samoj Mostri, gostovanju iste u Zagrebu i općenito talijanskom filmu, kao i odnosu Hrvata spram talijanskog filma.

Što Venecijanski filmski festival čini najprestižnijim filmskim festivalom na svijetu?

Radi se o najstarijem filmskom festivalu na svijetu. Još od svog prvog izdanja 1932. godine, Lido je uvijek pružao priliku ikonama svjetske kinematografije da se pokažu u najboljem svjetlu. Kroz njegovu povijest, predstavljena su i djela velikih majstora filma, ali i mladih autora koji su se tek naknadno afirmirali. Stoga su, uz tradicionalne nagrada poput Zlatnog lava za najbolji film i Coppe Volpi za najbolju glumicu, osnovane i druge nagrade kao što su Premio Marcello Mastrioanni za najboljeg mladog glumca i Premio Venezia Opera Prima 'Luigi De Laurentis' za debitantski film, primjerice.

Kako je došlo do toga da Zagreb ugosti najpopularniji filmski festival?

Ova se suradnja gotovo podrazumijeva s obzirom na geografsku blizinu Venecije, ali i činjenicu da je talijanska kinematografija vrlo bliska hrvatskoj, kao i da talijanska kultura ima značajne povijesne korijene za koje naša kulturna produkcija pobuđuje pozornost i interes.

Koliko naša publika poznaje talijanski film?

Hrvatska javnost poznaje i voli talijansku kinematografiju. Primijetila sam da hrvatska kino distribucija s interesom prati talijansku filmsku produkciju. Možemo reći da mi nastojimo nadopuniti ponudu i posebice potaknuti kontakte hrvatskih institucija s talijanskim kolegama, kako bi protok informacija bio što lakši i ravnomjernije raspodijeljen na cijelom teritoriju.

Što talijanski film čini tako posebnim?

Jedna je od najvećih filmskih industrija na svijetu. Sigurno su neke sezone bolje od drugih, ali želim podsjetiti da je prije samo godinu dana film Velika ljepota Paola Sorrentina osvojio Oscara, da je na predzadnjem izdanju Venecijanskog filmskog festivala (Mostre) Zlatnog lava osvojio talijanski film Sacro Gra Gianfranco Rosija, te da je 2012. u Berlinu je pobijedilo remek djelo braće Taviani, Cezar mora umrijeti. Ukratko, veliki majstori kao što su Fellini, Visconti, Rossellini i dalje su uzori suvremenim redateljima, poput ovih upravo spomenutih.

Koji film bi izdvojili na drugom izdanju programa „Venecija u Zagrebu“?

Program otvara film Mračne duše  Francesca Munzija za koji američki časopis Hollywood Reporter piše da se radi o filmu koji u prvih 30 minuta podsjeća na ostvarenja Luchina Viscontija. Radi se o putovanju u srce 'ndranghete u Kalabriji. Venecijanska publika primila ga je s ovacijama i trinaestminutnim pljeskom. Željela bih istaknuti i Hungry hearts Saveria Costanza, vrlo suvremen film na temu ljubavne neprilagođenosti. Tu je i Izuzetan mladić Marija Martonea film koji prati život talijanskog pjesnika Giacoma Leopardija, neobičan portret buntovnog mladića u potrazi za ljubavlju i slobodom s nevjerojatnim glumcem Eliom Germanom.

Ove je godine selekcija filmova iznimno kvalitetna i zanimljiva. Istaknula bih i dokumentarni film oscarovca Gabrielea Salvatoresa Italy in a day, ili pak film Pasolini Abela Ferrare. U ovogodišnjem izdanju "Venecije u Zagrebu", poseban će fokus biti i na Sophiji Loren, prezentiran kroz izložbu njezinih foto portreta, dokumentarni film i jedan restaurirani talijanski filmski klasik u kojem je Loren ostvarila glavnu ulogu.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...