Urbani Lab je uz pomoć AI-a poznate zagrebačke lokacije pretvorio u super uređena mjesta. Kao da smo u Parizu!
- Zamisli da zagrebački Oktogon dobije dio sjaja milanske galerije Vittorio Emanuele II. – spoj raskošne arhitekture, trgovine, kulture i urbanog života... poruka je projekta koji zamišlja revitalizaciju grada
- Urbani lab koristi AI tehnologiju da zamisli kakve se sve ljepote mogu napraviti s već postojećim zgradama
- Radi se o ideji revitalizacije arhitekture koja postoji već niz desetljeća te bi se mogla revitalizirati na niz kreativnih i suvremenih načina
Urbani lab koristi AI te time istražuje istražuje kako bi poznati gradski prostori mogli izgledati kada bi ponovno dobili svoju nekadašnju važnost, ali kroz suvremenu interpretaciju. AI se ovdje koristi kao sredstvo za zamišljanje mogućih budućnosti – stvaranje novih scenarija u kojima povijesna arhitektura ponovno postaje živi dio grada. Kroz projekt su pojedini prostori revitalizirani u virtualnom svijetu, a njihova atmosfera, detalji i potencijal prikazani su kroz digitalne vizualizacije. Ideja je pokazati kako bi mjesta koja danas možda ne koriste u potpunosti svoj potencijal mogla ponovno postati atraktivna urbana središta. Jedna od takvih vizija odnosi se na nekadašnji sjaj najpoznatije zagrebačke robne kuće na adresi Ilica 4.
No, prije nego što je ondje djelovala Nama, ovo mjesto imalo je povijest koja je sezala sve do kraja 19. stoljeća i predstavljalo je jedan od najmodernijih trgovačkih prostora u ovom dijelu Europe. Godine 1879. bečki trgovci Carl Kastner i Hermann Öhler stigli su u Zagreb i pokrenuli priču koja će obilježiti generacije kupaca. Nakon nekoliko selidbi, 1889. godine dolaze na adresu Ilica 4, gdje postupno preuzimaju nekadašnji hotel „K caru austrijanskom” i pretvaraju ga u veliku robnu kuću prema uzoru na najnaprednije europske trgovačke kuće. Godine 1928. zgrada dobiva dodatne katove i novo art deco pročelje koje će obilježiti izgled Ilice i ostati jedan od njezinih najprepoznatljivijih elemenata.
Slična ideja može se povezati i s Oktogonom, jednim od najpoznatijih zagrebačkih arhitektonskih prostora. Njegova elegantna kupola, stakleni krov i prolazna urbana struktura podsjećaju na europske galerije koje su odavno prerasle svoju prvotnu funkciju. Zamisliti da Oktogon dobije dio atmosfere milanske galerije Vittorio Emanuele II. znači razmišljati o prostoru koji nije samo prolaz, nego destinacija.
Na listi ideja su i kućice uz Zapadni kolodvor, koje bi mogle postati bajkoviti kutak grada, kao i tvornica Grafokartona na Črnomercu. Ove i slične vizije daju nam inspiraciju da zamišljamo kako bi Zagreb mogao izgledati, koliko potencijala ima te kako treba čuvati urbanu baštinu – ne samo za buduće generacije, već i za nas koji u njemu živimo danas. Metropola je prepuna industrijskog naslijeđa koje bi trebalo revitalizirati i sačuvati.